Horor ideala lepote - ženska patnja zbog izgleda

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.757
Kada pogledamo danas na sve moguće tretmane koje žene koriste, koliko para "bacaju" na svakakve masaže, sada ovom oklagijom, pre ne znam ni ja sa čime...cela grana estetske hirurgije, lomljenje vilične kosti, nosa, vađenje rebara, ubrizgavanje kojekakvih materijala u guzu, grudi...puževi, pijavice, maske sa zlatom, ovim onim....
Evidetno je da to nisu pojedinci vec zaista masa ljudi...Zašto? I zašto samo žene? Ne bi sigurno trepele toliku bol, rizikovale zdravlje da je samo do njihovog ličnog zadovoljstva...

Pa da napravimo mali osvrt i u prošlost i u druge kulture...Šta su to sve žene trpele/trpe samo da bi evenutalno nekom bile lepše ili prihvaćene u društvu.

Prvo što mi svakako pada na pamet su Lotus stopala, 10 vekova patnje...

Podvezana stopala su se nazivala “lotos” jer su ličila na cvet lotosa, a rangirana su prema veličini. Stopalo ne veće od 4 cuna (što je oko 10 cm) nazivalo se – čelični lotos; stopalo manje od 4 cuna nazivalo se – srebrni lotos, a ono ispod 3 cuna nazivalo se – zlatni lotos.

smitsonianmag-800x400-fixwidth.jpg

Neki stručnjaci procenjuju da je čak dve milijarde Kineskinja podvezalo stopala u periodu od kraja X veka, pa sve do 1949. godine, kada su komunisti zakonom zabranili praktikovanje tog običaja.

Podvezana stopala smatrana su erotičnim, a postoje i priručnici za seks iz vremena dinastije Ćing koji su predlagali 48 različitih načina za igru sa njihovim nogama. Iako su ženska stopala izluđivala mušku maštu, neki muškarci ih nikada nisu videli bez zavoja. Razlog za to je i jedna izjava da takva ženska stopala bez cipele zauvek unište svaki estetski osećaj.

Muškarce je uzbuđivao ženski hod, koji je zbog polomljenih kostiju i zavoja bio otežan, a uglavnom su se ljuljale u hodu. Žene su zbog toga hodale pažljivo i oprezno. Činjenica da su podvezana stopala bila skrivena od muških pogleda bila je sama po sebi privlačna, dok su ta ista stopala imala nepodnošljiv miris i razne gljivične infekcije na delovima koji nisu bili pristupačni za pranje.

Podvezivanje se najčešće baziralo na lomljenju kostiju luka stopala. Proces je trajao gotovo dve godine kako bi se dobio željeni efekat stopala velikog svega osam centimetara. Najčešće je počinjao između treće i jedanaeste godine života, pre nego što se razvije luk stopala do kraja. Radilo se u zimskim mesecima kako bi noge bile neosetljive na bol. Prvo bi se svako stopalo umakalo u toplu mešavinu bilja i životinjske krvi kako bi se smekšalo, a potom bi se nokti na nogama sekli koliko je dopušteno kako bi se sprečio nastanak infekcije.

Devojkama su masirana stopala, kako bi se pripremila za ono što sledi, a dugački zavoji kojima se to sve izvodi umakali su se u istu onu mešavinu bilja i krvi. Da bi se sprečio rast noge, prsti stopala se savijaju prema dole dok ne dotaknu tabane i pritiskaju se dok ne puknu. Nije bilo nikakve anestezije tokom procesa, tako da su devojke trpele nesnosan bol. Kada se prsti slome i saviju pod taban, cela noga bila je zatezana unazad kako bi luk stopala takođe pukao i time omogućio početak pravog podvezivanja.

Kada je podvezivanje završeno, krajevi tkanine koja je služila u te svrhe bili su zašiveni kako bi se sprečilo otpuštanje. Sušenjem, zavoji bi se dodatno smanjili i još čvrće podvezivali. Da bi kosti zarasle na pravi način, puno pažnje je posvećivano stopalima koja su se redovno prala i pregledala. Umakana su u posebne smese koje su pomagale da odumrlo tkivo otpadne, a nakon ovakvog tretmana stopala bi se ponovo uvijala, svaki put dodatno čvršće.

Ipak, podvezivanje je moglo uzrokovati tešku infekciju i gangrenu, a živeti sa takvim stopalima bilo je bolno, iako je bilo uvreženo mišljenje da su žene mogle normalno da hodaju, rade u poljima i penju se po planinama.

Oblik savršenog stopala bio je poput lotosovog pupoljka, okruglasto i zaobljeno na peti, a na prstima prelazi u šiljak, čime je sva težina prenesena samo na veliki prst.

(nationalgeographic.rs)
 
Dakle lomljenje svih kostiju stopala sem palca, prelamanje, vezivanje svaki dan do kraja zivota, infekcije, nemogucnost kretanja, bolovi od jutra do sutra celi zivot...
Neki su cak isli tako daleko da su govorili da povecava plodnost kod zena...i to sve zbog malo seksa, erotike, udaje...

lotusfeet.jpg

images

bounded-feet-lotus-mini-traditional-260nw-532310335.jpg
 
Poslednja izmena:
"Žene žirafe", koje vekovima neguju nesvakidašnju tradiciju nošenja bakarnih prstenova oko vrata, koji neretko dosežu težinu i od nekoliko kilograma.

zene_zirafe_aps_643679376

Na graničnom pojasu između Tajlanda i Burme živi pleme Padaung, u kojem devojčice i žene ukrašavaju svoju figuru bakarnim prstenjem koje nižu oko vrata i članaka. Ovo pleme već vekovima čuva plemensku tradiciju dugih vratova, koji predstavljaju simbol uzvišene lepote.

Pojedine imaju vrat dug čak 25 cm oko kojeg je naslagano nekada pozlaćeno, a danas uglavnom bakarno prstenje, pa otuda i donekle podrugljivo ime ‘žene žirafe’ koje stoji u turističkim brošurama.

U tom delu Tajlanda žive hiljade izbeglica, poreklom iz susedne Burme, uključujući i članove plemena Kayam. Od toga veliki deo čine žene sa ogrlicama.

Dugovrate žene i njihove porodice imaju nešto privilegovaniji položaj, jer kao turistička atrakcija u stanju su da donesu novac plemenu.

Obučene u tradicionalnu odeću, bele košulje sa V-izrezom i plave suknje, devojčice bezbrižno trče naokolo ponosno govoreći da njihove ogrlice teže čak kilogram i da će baš one jednog dana imati najduži vrat u selu kome će se turisti diviti.

One svakog dana donose svežu vodu sa glavne pumpe u selu, idu u školu koja ima oko 80 đaka razvrstanih u 8 odeljenja, igraju se u prirodi i povremeno gledaju TV u kući koja jedina u selu poseduje to čudo tehnike. Uvek su spremne da veselo poziraju turistima ispod bambusovih krovova svojih kuća.

Ipak, aktivisti sa zapada, pre svega UNHCR, smatraju ovu tradiciju nehumanom. Oni kažu da ovi ljudi žive u ljudskim zoološkim vrtovima i da je jedino rešenje sprečiti turiste da ih posećuju. Osuđuju uslove u kojima žive ove žene i porede ih sa zatvorom, bez privatnosti, nalik životinjama u zoološkom vrtu.

Ali, ova okovanost ženskih vratova donosi veliku zaradu i predstavlja najveći izvor prihoda. Odrasle žene sa kolutovima oko vrata dobijaju svakog meseca od starešine plemena 30 € i 30 kg pirinča. Za svaku devojčicu sa sličnim ukrasima, roditelji dobijaju još 15 € i 20 kg pirinča.

Ovo je ipak mnogo lakši način zarade. Ranije su morali da provode čitav dan u poljima pirinča i da pored toga jedva sastavljaju kraj sa krajem. I da nema turista, oni ne bi prestali da nose svoje ogrlice jer to rade vekovima unazad.

Nekada su vodili ratove sa susednim plemenima iz Burme. Bakarni kolutovi su služili kako bi se žene jednog plemena lakše razlikovale od onih iz protivničkog. To je njihova tradicija i na nju su ponosni.

Za ovu neobičnu tradiciju vezuju se mitovi i legende. Jedan od njih kaže da su se duhovi ovog plemena nekada davno pobunili protiv njihovih predaka i rešili da ih kazne tako što su poslali tigrove. Kako bi se zaštitili od ujeda tigrova, napravili su oklope oko vrata. Druga legenda kaže da su jedino devojčice rođene u sredu za vreme punog meseca smele da nose ove kolutove.

Prstenje je, naravno, teško, ali se žene vremenom navikavaju. Već u petoj godini života, devojčice stiču privilegiju da se ulepšaju ovim neobičnim kolutovima. Godinama, broj kolutova raste sve do udaje. Do desete godine težina dosegne kilogram. Nakon dve godine dodaje se još jedan kolut i tako redom. Kod odraslih žena bakarno prstenje teško je oko 6 kg.

Maksimalan broj krugova je 25 i žena koja uspe da ih obmota oko svog tananog vrata, važi za najbolju u selu.

Pridodavanjem novih kolutova vrat se znatno izdužuje. Logično je da dolazi do atrofije, odnosno zakržljalosti vratnih mišića i da je vrlo moguće da bi, nakon oslobađanja od teške ogrlice, došlo do gušenja, jer žena ne bi mogla da drži glavu uspravno.

Ali žene ovog sela to smatraju budalaštinom i uz smeh ubeđuju turiste da je potpuno besmislena ideja da bi im se slomio vrat kada bi skinule svoje neobične ukrase. Prilikom produžavanja kolutova, vrat je malo nestabilan, pa ga obmotaju odećom i tako nose nekoliko dana dok ne ojača.

Porodični život u ovom selu izgleda pomalo neobično. Muškarci su ti koji kuvaju ručak, peru i čuvaju decu, a žene zarađuju za hleb. One prodaju rukotvorine na tezgama i turisti plaćaju samo da ih vide i fotografišu.

Na ulazu u selo, sa leve i desne strane peščanog puta poređane su primitivne tezge sa suvenirima: unikatni šaroliki šalovi, drvene figurice žena žirafa i razglednice sa sličnim motivima.

Specijalitet sela su pečene, mesnate bele gusenice, delikates kojim će srdačno počastiti goste. Prijatni su i prijateljski raspoloženi, stalo im je da ljudi imaju lepu sliku o njima i da što veći broj turista poseti selo, tako da će vas sigurno toplo ugostiti.
(b92.net, nationalgeographic.rs)
 
koja je razlika gutanja samih jaja i mesa u kojima su jaja? ili se dobija samo vec kada se izlegu?
Ako se progutaju jaja dobijaju se ciste u mišićima, jetri, plućima. Kao kod trihineloze. Ona mora da prođe taj ceo cikljus da bi se razvila u crevima.
To je ono belo na plućima svinja i živine što neki ljudi mešaju sa nedostatkom vode.
 
Da nastavimo :)

Početak nošenja korseta datira iz 16. veka, ali je svoju punu popularnost ovaj komad odeće doživeo u 19. veku. Međutim koja su posledice nošenja korseta?

Korseti su korišćeni u kozmetičkoj izmeni oblika tela, odnosno činili su struk užim. Poznato je da bi žene pretrpele bol za lepotu, ali ekstremno praktikovanje nošenja steznjaka može da ošteti unutrašnje organe.

posledice nošenja korseta
Posledice nošenja korseta – Foto: thevintagenews
Korset ne samo da modifikuje struk, nego menja i liniju poprsja. Podiže grudi, čini stomak ravnim i poboljšava držanje tela.

Prvi korseti ručno su pravljeni sa ciljem da trupu daju cilindričan izgled i da suze struk. Korišćeni su za potiskivanje grudi na gore tako da one vire na površini.

zatezanje-posledice-no%C5%A1enja-korseta.jpg


Kako se viktorijanska era bližila kraju, počele su da se šire glasne o fatalnim posledicama po zdravlje. Verovalo se da zatezanje prouzrokuje tuberkulozu, a žene koje su nosile korsete ostavljale su utisak roba navika i osuđivane su zbog svoje sujete. Međutim oni uporni su billi istrajni. Uprkos naporima dizajnera haljina da eliminišu korsete, nisu u tome uspeli.

Napokon, početkom 20. veka žene prestaju da favorizuju korsete i počinju da nose komotniju odeću. Ipak, obaj poznati komad odeće ušao je u svet fetiša ali bez stezanja kanapama. Danas se korseti nose kao zaseban komad koji nije sakriven ispod haljine.

posledice nošenja korseta


Mnoge žene težile su da svojim steznicima stvore istorijsku prekretnicu. Jedna od njih je Ethel Granger, sa najmanjim strukom ikad zabeleženim. Postigla je obim struka od 13 inča (33 cm), što je za 10 inča uže nego što su žene tada uspevale da postignu.

(mojamedicina.com)
 

Smrtonosna pomoćnica​

images


Kapi za oči od biljke pomoćnice (Solanaceae) koristile su se da bi oči izgledale krupnije. Ovo je veoma toksična, haluciogena supstanca koja je izuzetno opasna.

(magazin.ba)
Ovo se verovatno o pripadnoku pomenute porodice. O biljci Atropa belladona.
Inače se sada koristi atropin za širenje zenica na pregledu kod očnog lekara.
 

Back
Top