Homoseksualnost iz nuzde?

Mislim da to nije moguce. Mozda to pre sluzi kao ''opravdanje'' za priznavanje sopstvenih sklonosti. To je mozda deo neke faze sazrevanja, jedan decko, koji je isao sa mnom u gimnaziju, nije bio zadovoljan svojim izgledom pa je mislio da zbog toga nema srece u ljubavi (pih,kao da uopste neko ima srece u ljubavi u tim godinama :roll: ) te je onda resio da bude biseksualac kako bi mogao vise da bira. Elem, kako se pojavila prva devojcicaq zaljubljena u njega to ga je proslo.
 
A mozda je to neka vrsta eksperimentisanja samo. Ne znam kako funkcionise mozak homoseksualaca, ali lupam sada, posle 5-6 neuspelih veza ne znam sta coveku kaze "meni ne ide sa ovim polom, probacu sa istim".

Nekako mi se to i cini kao neka vrsta opravdanja za svoju biseksualnost ili homoseksualnost. "Ne ide mi sa muskarcima, pa sam probala sa zenama, i bicu sa zenama jer nema normalnih muskaraca".
Ne verujem da se homoseksualnost moze iskljuciti na dugme, sad volim zene, a sad muskarce.

Ostavlja se pitanje, da li neko zbog neke frustracije moze da razvije biseksualne sklonosti?
samo zbog frustracije ne,nikako.to cuci u njemu oduvek.koliko ljudi znam da su sami pa nisu presli na isti pol.inace,prezirem biseksualce.odluci se,covece,ili ces levo il ces desno. :roll:
 

Back
Top