
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
HODAM BEZ SENE
Kad nema tebe
samo je misao kad ćeš doći cela
sve ostalo je polovično
nedorečeno i nekako...sa pola sjaja
u čekanje pretvoreno vreme
teško na ledjima breme
oslonac nemam i teško bude
sama stajati na vetrometini
širiti grane i kad vetri me lome
a tako bih da naslonim ledja
manje me tuče vetar
kad štite me tvoja pleća.
Znam...znam...šta ćeš reći
ja sam u tebi i ti si u meni
snaga u snazi u polovinama našim
dve polovine sada rastavljene
uskoro opet sastavljene.
Ipak...kad nema tebe
kao da stoji ovo prokleto vreme
a ja ...ja hodam bez sene
to hoda samo pola mene.
Inspiracija pesma "Kad nema tebe" Riada 24.07.2011.

PS Laka vam noć....nek svako legne kraj svoje sene, makar u duši ako ne ....hm...konkretnije


