Kad uđeš, svet se menja...
a ja stojim u uglu,
nevidljiva, tiha,
kao senka koja se boji da diše.
Dok lebdiš kao pero,
ostajem vezana za tišinu.
Dok pevaš, ćutim pesmu
koju nikada neću umeti da otpevam.
Znam da sam nepoželjna,
lutalica sam bez doma...
Tražim mesto da ostanem,
ali gde god stanem,
nešto mi šapuće: „Ne pripadaš.“
Želim da budem tvoja,
da budem deo tvog sveta...
Ali... moje ruke su hladne,
srce krhko, oči prazne.
I dok odlaziš,
trčiš ka slobodi,
ostajem ovde...
Vezana za misao
da nikada neću biti dovoljna...
Da nikada neću biti poželjna...
Poslednja izmena: