Hitlerovi rasni zakoni i njihova primena u Ndh i Nedicevoj Srbiji

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.596
Hitler je sprovodeci svoju ideologiju nacizma doneo Nimberske rasne zakone 15.09.1935., koji je izbacivao iz drustvenog zivota ( za pocetak ) Jevreje, Rome i druge ''nearijevce''
Ne smeju da se mesaju da Nemcima ''arijevcima'', oduzimanje drzavljanstva, ne mogu da rade u drzavnim ustanovama….Cak se nisu spasili ni oni Jevreji ciji su roditelji presli na hriscanstvo, cak pre njihovog rodjenja, Nacisti su napravili tablice sa kojima bi se ''razlikovao'' ko je Jevrejin tj ko je jevrejskog porekla.
1024px-Nuremberg_laws_Racial_Chart.jpg

1941 nacisti su doneli ukaza da Jevreji moraju da nose zutu davidovu zvezdu ( sestokraku ). tj „Učiniti vidljivim unutrašnje neprijatelje“
Rasni zakoni su samo bili pocetak za ''konacno resenje''jevrejskog pitanja.

The Nuremberg Laws
https://www.archives.gov/publications/prologue/2010/winter/nuremberg.html
"Nuremberg Laws handed over to US National Archives".
https://www.telegraph.co.uk/history...Laws-handed-over-to-US-National-Archives.html
Težak dan za Židove: Prije točno 80 godina Hitler je postavio temelje za holokaust

Ndh je sprovodila rasne zakone, gde su stradali Jevreji, Srbi i Romi. Oni su stavljeni van zakona , i da se moraju iseliti u posebene delove grada ( tako je bilo u Zagrebu ) odakle bi bili slani u Jasenovac gde bi bili svi poubijani. Veliki broj Sinagoga i pravoslavnih crkava je srusen.
Takodje je donesena odluka o prelasku iz jedne vere u drugu, gde su neki uspeli da se spasu.
Ndh kao saveznik je Hitlera uvela rasne zakone, ali su Nemci u antjevrejskom zakonu nasli cudan paragraf
Nijemci su našli da u hrvatskom antižidovskom zakonu stoji čudni paragraf: svi Židovi koji su nešto pridonijeli (Sache Kroatiens), hrvatskoj stvari postaju „Ehrenarien”, počasni Arijevci i zato se ne smiju progoniti (stranica 225. knjige prof Arendt)! Nadalje SS-Nachrichtendienst je otkrila da su mnogi članovi vladajuće klike sve do poglavnika imali za žene Židovke, pa su javili Kaltenbrunneru da su ustaše „jüdisch versippt”, židovski u srodstvu (ibidem) i zato se ne provode radikalne čistke.

Tako da je ustaska elita uspela da spase svoje zene Jevrejke ( pr. zena Slavka Kvaternika Olga ) i polujevrejke ( zena Anta Pavelica, Mara). Vlado Singer pokrsteni Jevrejin,jedan od kljucnih ideologa ustaske ideologije, ucestvovao u atentatu na kralja Aleksandra. Po proglasenju Ndh uhapsen od svojih saboraca, jer je po rasnim zakonima bio Jevrejin, poslat i Jasenovac gde je ubijen.

U Nedicevoj Srbiji se takodje sprovode rasni zakoni, gde su na udaru bili Jevreji. Nedicevci zajedno sa Nemcima sprovode genocid nad Jevrejima i Romima.
IMG_2632A.JPG

Jevrejima se oduzima se imovina, koju je prisavaja Nediceva vlast prodavala.
Kako je Nedićeva vlast prodavala kuće Jevreja
http://www.politika.rs/sr/clanak/348436/Kako-je-Nediceva-vlast-prodavala-kuce-Jevreja
Nedićeva vlada je donela Uredbu o čistoti narodne krvi i narodne časti.65
Uredba o čistoti narodne krvi i zaštiti narodne čast ije tipični antisemitski dokument.
http://www.yuhistorija.com/serbian/doc/Zlatoje Martinov NDH I NEDICEVA SRBIJA.pdf
Nemački diplomata Feliks Bencler javio je prethodno svom ministarstvu: "Ne treba očekivati nikakve političke teškoće od strane Nedićeve kvislinške vlade. Ni od strane stanovništva ne očekuje se nikakav masovni protest. Nedić je najoštriji postupak protiv Jevreja nazvao jednim od svojih glavnih zadataka." (Depeša Benclera njegovom ministarstvu inostranih poslova od 10. oktobra 1941. godine.)
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1366263&print=yes

Nemački vojni zapovednik Bader salje depeše u Berlin kakj je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei( očišćena od Jevreja).
Za odmazdu trebalo je za svakog ubijenog nemackog vojnika streljati 100 Srba, i onda su Nemci zapazili kontradiktornisti da umesto Srba streljaju Jevreje.
Naš sagovornik podseća da je general Harald Turner, šef odeljenja okupacione komande za civilne poslove, uočio postojanje jedne kontradikcije – Srbi dižu ustanak, a Nemci kao taoce streljaju uglavnom Jevreje. U pismu nekom svome kolegi od 17. oktobra 1941. Turner je olako prešao preko te protivurečnosti i napisao: ,,...Ali imali smo Jevreje sakupljene u logorima, zatim oni su državljani Srbije, a osim toga oni treba da nestanu“.
http://www.politika.rs/sr/clanak/20...cSdH1gjfQwAeIwwZxemaImHZWGHkPPPHb2wuV3BRlnBZ8

http://www.yuhistorija.com/serbian/doc/Zlatoje Martinov NDH I NEDICEVA SRBIJA.pdf
 
Poslednja izmena od moderatora:
Можемо ли негде видети те законе из времена Недићеве Србије?

Или да се обратимо ТВ Календару?

NAREDBE I UREDBE O JEVREJIMA I CIGANIMA U SRBIJI



NAREDBA

koja se odnosi na jevreje i cigane


Na osnovu ovlašćenja izdatog mi od strane Glavnokomandujućeg vojne sile naredjujem sledeće:

I - Jevreji

1.


U smislu već izdatih naredaba i onih koje će izdavati Glavni vojni zapovednik za Srbiju, jevrejinom se smatra svako lice koje vodi poreklo od najmanje tri jevrejska pretka (pod ovim se podrazumevaju roditelji oca i majke).
Pretci se smatraju za jevreje ako su po rasi punokrvni jevreji ili pripadaju jevrejskoj veroispovesti ili su joj pripadali.
Kao jevreji se smatraju i jevreji melezi od jednog ili dva jevrejska pretka koji su posle 5. aprila 1941. godine pripadali zajednici jevrejske veroispovesti ili joj pristupili.
Isto tako se smatraju jevrejima i jevrejski melezi, koji su venčani jevrejkom ili koji stupe u brak sa jevrejinom.


2.

Jevreji se imaju prijaviti u roku od dve nedelje posle objave ove naredbe srpskim policijskim prijavnim vlastima, u čijem području imaju mesto stanovanja ili se privremeno nalaze, da bi se uveli u spiskove jevreja. Prijava preko starešine kuće dovoljna je za celu porodicu.


3.
Jevreji su dužni obeležiti se. Oni moraju nositi na levoj ruci žutu traku sa natpisom ”jevrejin”.


4.
Jevreji ne mogu biti javni službenici. Njihovo uklanjanje iz ustanova moraju odmah da izvrše srpske vlasti.


5.

Jevrejima ne može biti dozvoljeno upražnjavanje prakse advokata, lekara, zubnog lekara, veterinara i apotekara.
Jevrejski advokati koji su dosad imali advokatsku praksu ne smeju više izaći pred sud ili vlasti kao zastupnici.
Jevrejskim lekarima i zubnim lekarima se oduzima praksa, u koliko se ne radi o lečenju jevreja. Na ulazu u ordinacije mora biti istaknuto jevrejsko poreklo i zabrana lečenja Arijevaca.

Jevrejskim veterinarima i apotekarima se zabranjuje rad.


6.

Za popravku ratom nastalih šteta postoji za jevreje oba pola u starosti od 14 do 60 godina prinudni rad.

O broju učesnika jevreja u radu odlučuju nadležne Okružne komande ili oni odeljci koje je odredio Glavni vojni zapovednik za Srbiju.


7.

Jevrejima je zabranjeno posećivanje pozorišta, bioskopa, mesta za razonodu svake vrste, javnih kupatila, sportskih priredbi i javnih vašara.
Posećivanje gostiona takodje je zabranjeno jevrejima, ukoliko izvesni lokali nisu dobili odobrenje od Glavnog vojnog zapovednika za Srbiju, da mogu dozvoliti pristup jevrejima. Ovi lokali moraju biti obeleženi naročitom oznakom.


8.

Jevreji ne mogu biti vlasnici vaspitnih ili zabavnih ustanova ili da budu u njima zaposleni.


9.

Jevrejima koji su izbegli iz okupirane Srpske teritorije zabranjen je povratak u istu.
Ni jedan jevrejin ne sme bez odobrenja za njegovo mesto stanovanja i prebivanja nadležne Okružne Komande da napusti svoje dotadanje mesto stanovanja ili prebivanja.
Svaki jevrejin mora da ostane u svome stanu od 20 do 6 časova.


10.

Svi radio-aparati i materijal čiji su vlasnici jevreji ili se nalaze u njihovom posedu, moraju se odmah prijaviti preko nadležne opštine njihovog mesta stanovanja ili prebivanja Okružnoj komandi.


11.

Jevreji i supružnici jevreja moraju u roku od 10 dana po objavi ove Naredbe preko nadležne opštine svog mesta stanovanja ili prebivanja prijaviti Okružnoj komandi svoj imetak sa naznačenjem gde se ovaj nalazi.

Svako raspolaganje imetkom besplatno ili uz nagradu zabranjeno je. Poslovi zaključeni na pravnoj osnovi koji su suprotni ovoj odredbi, poništavaju se.
Od ove zabrane se izuzimaju izdaci za nabavku najpotrebnijih namirnica za održavanje života.


12.

Jevrejska privredna preduzeća ili ona preduzeća koja su posle 5. aprila 1941. godine još bila jevrejska, moraju se prijaviti nadležnim Okružnim komandama do 15. juna 1941. Nadležna je Okružna komanda u čijem okrugu privatna lica imaju svoja mesta stanovanja a pravna lica svoja sedišta. Ovo važi i za jevrejska privredna preduzeća sa sedištem izvan okupirane teritorije, i to za onaj deo poslova preduzeća koji se vrši na okupiranoj teritoriji.

Prijava mora da sadrži:

a) imena, sedište vlasnika ili zakupca preduzeća naznačujući okolnosti na temelju kojih je preduzeće jevrejsko ili je do 5. aprila 1941. godine bilo još jevrejsko;

b) kod preduzeća koja više nisu jevrejska, okolnosti pod kojim su ove pretpostavke otpale.

c) vrstu preduzeća prema vrsti robe kojom se trguje, izradjuje ili upravlja, naznačujući glavni artikal;

d) filijale, radionice i sporedne radnje;

e) promet prema poslednjem oporezovanju;

f) vrednost stovarišta robe, postojeće količine sirovina, nepokretnine kojima se raspolaže i novac.


13.

Privredno preduzeće u smislu ove naredbe je svakako preduzeće koje učestvuje na izradjivanju dobara, preradi dobara, izmenu dobara, i upravljanju dobara, bez obzira na pravnu formu preduzeća i bez obzira na upis u registar. Pod ovo potpadaju i banke, osiguravajuća društva, kancelarije notara, menjačnice i preduzeća za nepokretna imanja.


Jevrejsko je ono preduzeće čiji su vlasnici ili zakupci:

a) jevreji, ili

b) društva, čiji je jedan član jevrejin, ili

c) društva sa ograničenom odgovornošću,
čija je jedna trećina članova jevreja ili se
više od jedne trećine udela nalazi u rukama
jevrejskih članova, ili čiji je jedan poslovodja
jevrejin, ili su više od jedne trećine članova
nadzornog odbora jevreji, ili

d) akcionarska društva čiji je pretsednik
upravnog odbora ili jedan od zamenika
jevrejin, ili su više od jedne trećine članova
upravnog odbora jevreji.


Glavni opunomoćenik za privredu u Srbiji može proglasiti jedno preduzeće za jevrejsko, ako stoji pretežno pod jevrejskim uticajem.


14.

Sva jevrejska privredna preduzeća kao i sva pravna lica koja nisu privredna preduzeća i koja imaju više od jedne trećine jevreja medju svojim članovima ili u upravi, moraju do 15. juna 1941. godine prijaviti kod nadležne Okružne komande:

Svoje ili njima založene akcije,
udele društva,
tajno učešće u privrednim preduzećima i
pozajmice učinjene privrednim preduzećima.

Kao i svoje nepokretno imanje i prava na imanjima.

Za primanje prijava nadležna je ona Okružna komanda u čijem okrugu preduzeće ima sedište ili u čijem okrugu se nalazi nepokretno imanje koje podleže ovoj naredbi.


15.

Pravne poslove iz vremena posle 5. aprila 1941. godine, zasnovane na raspolaganju imetkom lica pomenutih u Uredbi 11 i 14, može Glavni opunomoćnik za privredu u Srbiji poništiti.


16.

Za jevrejska privredna preduzeća može se postaviti komesar-upravitelj. Na njega se primenjuju propisi Uredbe o vodjenju poslova
(List Uredba, Br. 2, strana 19).

Do postavljanja komesara-upravitelja upravnik je dužan da uredno vodi poslove.


17.

Okružne komande mogu da narede da im Pretsednici gradova i opština, u kojima stanuje više jevreja, imenuje jednog jevrejina na koga će se preneti izvršenje mera.


II - Cigani


18.


Cigani se izjednačuju sa jevrejima. Za njih važe odgovarajuće odredbe ove Naredbe.


19.

Ciganom se smatra ono lice koje vodi poreklo od najmanje tri ciganska pretka. Sa ciganima se izjednačuju i ciganski melezi koji vode poreklo od jednog ili dva ciganska pretka i koji su oženjeni cigankom ili stupe u brak sa ciganom.


20.

Za obeležavanje cigana nose se trake koje moraju isto tako biti žute i nositi natpis “ciganin”.
Cigani se na osnovu prijave ubeležavaju u ciganske liste.


III – Dužnosti srpskih vlasti


21.


Srpske vlasti su odgovorne za izvršenje naredjenja sadržanih u ovoj Naredbi.


IV – Kaznene mere


22.


Ko se usprotivi odredbama ove Naredbe biće kažnjen zatvorom i novčanom kaznom, ili jednom od ove dve kazne. U teškim slučajevima kazniće se robijom ili smrću.



Beograd, 30. maja 1941.

Vojni zapovednik u Srbiji
 
@paketije, мислио сам на оригинални извор, или на литературу где је ово објављено. Да не буде забуне, не доводим овде написано у питање, али ме занима где се могу погледати и остале наредбе и уредбе из времена Недићеве Србије. Претпостављам да постоји неки зборник тих прописа?
 
@paketije, мислио сам на оригинални извор, или на литературу где је ово објављено. Да не буде забуне, не доводим овде написано у питање, али ме занима где се могу погледати и остале наредбе и уредбе из времена Недићеве Србије. Претпостављам да постоји неки зборник тих прописа?

Postoji; To je "Lista Uredaba Vojnog Zapovednika Srbije", koja imala originalni nemacki tekst u jednoj koloni, i prevod na srpski u drugoj , te Nediceve "Sluzbene Novine" u kojima su stampani Ukazi, i Dekreti njegove Vlade
 
@paketije, мислио сам на оригинални извор, или на литературу где је ово објављено. Да не буде забуне, не доводим овде написано у питање, али ме занима где се могу погледати и остале наредбе и уредбе из времена Недићеве Србије. Претпостављам да постоји неки зборник тих прописа?
postoji, znam da znaš
službeni list nedićeve srbije
imaš pun internet
 
Немачка депеша из 1941 садржи израз "Недићева квислиншка влада".

Ало бре, тај израз Немци тада нису употребљавали, укључи мозак.
to su sve baba vange, znali su godinu dana ranije sta ce da se desi i ko ce da preuzme vlast u norveskoj :cepanje:
a ovi nasi exxxperti za sve i svasta onda dalje bez razmisljanja sve citiraju :maramica:
 
nacistički vojni zapovednik Bader izražavo ogromno zadovoljstvo proglašavajući Nedića za “istinskog srpskog nacionalistu, srpskog Petena“, istovremeno šaljući depeše u Berlin kako je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei.



navedeno je ustanovio i apelacioni sud republike srbije u svom obrazloženju presede kojom je odbiozahtev za rehabilitaciju tog ratnog zločinca i narodnog izdajnika

inače, baš je lepo kad te hvali okupator :super:
 
nacistički vojni zapovednik Bader izražavo ogromno zadovoljstvo proglašavajući Nedića za “istinskog srpskog nacionalistu, srpskog Petena“, istovremeno šaljući depeše u Berlin kako je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei.



navedeno je ustanovio i apelacioni sud republike srbije u svom obrazloženju presede kojom je odbiozahtev za rehabilitaciju tog ratnog zločinca i narodnog izdajnika

inače, baš je lepo kad te hvali okupator :super:
covece , to nije ustanovio sud koji se bavio rehabilitacijom, kad ces to da ukapiras ,
morao bi i ti da potrazis nekog supermoderatora da ti prevodi srpski kao onom tvom alter egu :cepanje:

Apelaconi sud, takođe, nalazi da su žalbeni navodi da se državna Komisija za utvrđenje zaločina okupatora i njihovih pomagača nije pozivala u svojim odlukama ni na jedan propis bez uticaja na drugačiju odluku suda, imajući u vidu da navedena komisija nije organ koji je donosio odluke u krivičnoj ili drugoj odgovornosti, već je imala zadatak da pribavi dokaze na okolnost delovanja određenih lica što je bio preduslov za sprovođenje krivičnog postupka, odnosno odluke komisije su organima tužilaštva služile kao osnov za otvaranje istrage i nisu prejudicirale odluku, te
zadatak prvostepenog suda u postupku rehabilitacije nije ocena pravilnosti i zakonitosti donetih odluka koje se odnose na lice čija se rehabilitacija traži.
 
covece , to nije ustanovio sud koji se bavio rehabilitacijom, kad ces to da ukapiras ,
morao bi i ti da potrazis nekog supermoderatora da ti prevodi srpski kao onom tvom alter egu :cepanje:

Apelaconi sud, takođe, nalazi da su žalbeni navodi da se državna Komisija za utvrđenje zaločina okupatora i njihovih pomagača nije pozivala u svojim odlukama ni na jedan propis bez uticaja na drugačiju odluku suda, imajući u vidu da navedena komisija nije organ koji je donosio odluke u krivičnoj ili drugoj odgovornosti, već je imala zadatak da pribavi dokaze na okolnost delovanja određenih lica što je bio preduslov za sprovođenje krivičnog postupka, odnosno odluke komisije su organima tužilaštva služile kao osnov za otvaranje istrage i nisu prejudicirale odluku, te
zadatak prvostepenog suda u postupku rehabilitacije nije ocena pravilnosti i zakonitosti donetih odluka koje se odnose na lice čija se rehabilitacija traži.
.

bogami lepo
dakle, u mom postu koji su sitirao
ne osporavaš naciste a osporavaš apelacioni sud srbije??

pa naravno, nacisiti ti miliji
 
.

bogami lepo
dakle, u mom postu koji su sitirao
ne osporavaš naciste a osporavaš apelacioni sud srbije??

pa naravno, nacisiti ti miliji
briljiras u zakljucivanju kao i obicno :hahaha:
"osporavam apelacioni sud a ne osporavam naciste" :dash:
ajde sad lepo daj nekom da ti prevede ono sto je napisano u poruci ,
pa kad to uradis javi se ako ti jos uvek ne bude jasno :hahaha:
 
briljiras u zakljucivanju kao i obicno :hahaha:
"osporavam apelacioni sud a ne osporavam naciste" :dash:
ajde sad lepo daj nekom da ti prevede ono sto je napisano u poruci ,
pa kad to uradis javi se ako ti jos uvek ne bude jasno :hahaha:


evo da ti ponovim a ti rastumači, svi mi tvoju umotvorinu nestrpljivo čekamo:

nacistički vojni zapovednik Bader izražavo ogromno zadovoljstvo proglašavajući Nedića za “istinskog srpskog nacionalistu, srpskog Petena“, istovremeno šaljući depeše u Berlin kako je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei.
 
evo da ti ponovim a ti rastumači, svi mi tvoju umotvorinu nestrpljivo čekamo:

nacistički vojni zapovednik Bader izražavo ogromno zadovoljstvo proglašavajući Nedića za “istinskog srpskog nacionalistu, srpskog Petena“, istovremeno šaljući depeše u Berlin kako je Srbija prva zemlja u Evropi koja je u maju 1942. godine bila Juden Frei.
sta tacno u mom odgovoru ti nije jasno, evo da ponovim odgovor...
https://forum.krstarica.com/threads...-ndh-i-nedicevoj-srbiji.904864/#post-39771056
"covece , to nije ustanovio sud koji se bavio rehabilitacijom, kad ces to da ukapiras ,
morao bi i ti da potrazis nekog supermoderatora da ti prevodi srpski kao onom tvom alter egu :cepanje:

Apelaconi sud, takođe, nalazi da su žalbeni navodi da se državna Komisija za utvrđenje zaločina okupatora i njihovih pomagača nije pozivala u svojim odlukama ni na jedan propis bez uticaja na drugačiju odluku suda, imajući u vidu da navedena komisija nije organ koji je donosio odluke u krivičnoj ili drugoj odgovornosti, već je imala zadatak da pribavi dokaze na okolnost delovanja određenih lica što je bio preduslov za sprovođenje krivičnog postupka, odnosno odluke komisije su organima tužilaštva služile kao osnov za otvaranje istrage i nisu prejudicirale odluku, te
zadatak prvostepenog suda u postupku rehabilitacije nije ocena pravilnosti i zakonitosti donetih odluka koje se odnose na lice čija se rehabilitacija traži. "

dakle oznaci sta ti nije jasno u ovome ????
 
Danas mnogi negiraju postojanje Holokausta, i da Hitler apsolutno nije ima program da istrebi sve Jevreje Tako da je ovo izdanje Holokaust u Jugoslaviji, izdavac Jevrejska opstina Zemun, treba da otrgne od zaborava i revizionizma tuznu sudbinu Jevreja u okupiranoj Jugoslaviji. Vecina Jevreja na prostoru Jugoslavije je stradala, spasili su se oni koji su otisli u partizane, kako dokumentuje ovo izdanje. Mnogi kolaboracionisti su verno sluzili Hitleru u geniocidu protiv Jevreja, a mnogi posteni ljudi su rizikovali svoje zivote da spasu Jevreje. Jad Vašem, muzej Holokausta iz Jerusalima, na osnovu zakona koji je 1953. godine usvojen u Knesetu, izraelskom parlamentu, odaje pismeno priznanje i dodeljuje medalju Pravednika među narodima isključivo nejevrejima, koji su spasavali Jevreje za vreme Drugog svetskog rata. Jad Vašem je posle raspada Jugoslavije zauzeo stav da se do tada dodeljene medalje Pravednika među narodima podele po novonastalim državama.
Kratak pregled :
Samo dva dana pošto je nacistička Nemačka marta 1933. formirala koncentracioni logor Dahau, beogradska štampa je prenela vest o tome, a ubrzo objavila i fotografiju sa opisom trostruke bodljikave žice oko logora „kroz koju se noću pušta struja“ i njegovom funkcijom zatvaranja lica „štetnih“ po državne interese. Iste godine javnost je upoznata i sa činjenicom da se u svakodnevno formirane logore, uz komuniste, primarno zatvaraju Jevreji.

Srbija -
Nezadovoljne širokim razvojem ustanka u Srbiji tokom leta 1941. godine, okupacione vlasti su 29. avgusta umesto Saveta komesara formirale Vladu nacionalnog spasa, na čelu sa generalom Milanom Nedićem. Sve vreme rata, kvislinška vlada je bila aktivni subjekat u sistemu represije. Donošenjem čitavog niza naredbi, dekreta, uredbi i odluka, ona je legitimisala ideologiju nacionalsocijalizma, a pružanjem policijske i vojne pomoći oružanim snagama Trećeg rajha omogućavala funkcionisanje nacističkog režima u Srbiji.

Samo nekoliko meseci pošto je 3. juna 1941. vojni zapovednik u Srbiji objavio Naredbu koja se odnosi na Jevreje i Cigane, vlada Milana Nedića je donela čitav niz uredaba sa antisemitskom sadržinom. Iako su ih potpisivali svi ministri na čelu sa Nedićem, upravo se one danas ne pominju, a uloga vlade svodi na „plemenitu“ težnju očuvanja „biološke supstance srpskog naroda“. Nasuprot takvih, u savremenom konstruktu zamišljenih „plemenitih“ težnji, nalazi se stvarni Milan Nedić kao simbol kvislinštva koji je, između ostalog, potpisao i sledeće uredbe: 21. oktobra 1941. Osnovnu uredbu o univerzitetu u čijem paragrafu 27 je pisalo: „Jevreji i Cigani ne mogu biti slušaoci Univerziteta“; 16. decembra 1941. Uredbu o uvođenju nacionalne službe za obnovu Srbije u čijem je čl. 3 stajalo da su od obaveze nacionalne službe izuzeti „jevreji, cigani i ona lica, koja ne uživaju građanska časna prava“; 3. marta 1942. Uredbu o ustrojstvu srpske državne straže u kojoj je stajalo da stražar i podoficir Srpske državne straže mora ispuniti i uslov „da je čisto arijevskog porekla“; 28. avgusta 1942. Uredbu o pripadanju imovine Jevreja u Srbiji čiji je prvi paragraf glasio: „Imovina onih Jevreja, koji su 15. aprila 1941 bili državljani bivše Kraljevine Jugoslavije ili bili bez državljanstva, ako se nalazi na srpskom području, pripada Srbiji bez ikakve naknade“; 23. februara 1943. Uredbu o uređenju filmskog prometa, u kojoj je stajalo da „Jevreji i cigani kao i lica koja se nalaze u braku sa jevrejima ili ciganima ne mogu da dobiju dozvolu za vođenje bioskopa“, kao i da „Jevreji i cigani kao i lica koja se nalaze u braku sa jevrejima ili ciganima ne smeju biti zaposleni kod bioskopa“; 16. maja 1944. Uredbu o nacionalnoj službi rada za obnovu Srbije u kojoj se navodilo da „Jevreji i cigani nemaju prava službe u Nacionalnoj službi rada za obnovu Srbije“... Sve ove, i mnoštvo drugih uredbi, potpisao je Milan Nedić svojeručno.
Tokom proleća 1941. godine svim Jevrejima i Romima je nametnuta obaveza prinudnog rada na raščišćavanju ruševina aprilskog bombardovanja. Istovremeno im je zabranjeno mešanje sa „arijevcima“ – ulazak u pozorišta, bioskope, muzeje, parkove, tramvaje i na pijace van određene satnice, kao i lečenje u bolnicama sa ostalim građanima. Zabranjeno im je korišćenje radio aparata, telefona, frižidera. Naredbom od 30. maja oni su obavezani da prijave celokupnu imovinu, nakon čega su im oduzeta sva građanska prava. Za manje od mesec dana od početka rata, Jevreji i Romi su se našli u svojevrsnom „getu bez zidova“, pod stalnim nadzorom policijsko-bezbednosnog aparata
„Sutra, za Spasovdan, na dan svoje slave, Opština grada Beograda podeliće sirotinji beogradskoj besplatno hranu i hleb. Pravo na ovo imaju svi izuzev Jevreja i Cigana.“
Hrvatska -
Slijedeći primjer nacista od kojih su često primali instrukcije, ustaše su svojim planovima za ubijanje Srba dodali i još oštrije mjere protiv Židova. Sve je to planirano unaprijed i sličilo je njemačkim planovima.
Gotovo od samoga osnutka ustaške države vlasti su bacile oko na židovsku (i srpsku) imovinu. Tako su donesene posebne „zakonske odredbe“ po kojima je židovska pokretna i nepokretna imovina proglašena „državnim vlasništvom“. Drugim riječima, omogućena je pljačka u ime države.
Ustaški je režim vrlo pažljivo isplanirao ovu posljednju fazu „rješavanja židovskoga pitanja“. Osnovao je gotovo trideset „sabirnih logora“ ili „prolaznih logora“ u koje su uhapšeni Židovi privremeno smještani da bi kasnije bili deportirani u koncentracijske logore ili logore smrti koji su istovremeno bili osnovani. Prvi od njih – Danica pokraj Koprivnice – otvoren je u travnju. Do ljeta su osnovani logori u Gospiću i u Jadovnom na Velebitu te Metajna i Slana na Pagu.
U prošlih 50 godina su istraživači utvrdili osnovne činjenice koje se tiču genocida nad Židovima na teritoriju NDH i, unutar toga teritorija, na području današnje Hrvatske. Postoje popisi članova židovskih zajednica: prije rata je na teritoriju NDH živjelo 38 – 39.000 Židova a samo 9.000 je dočekalo kraj rata. Podaci za pojedina područja su približno jednaki: od 14.000 Židova u Bosni i Hercegovini preživjelo je samo 4.000, tj. gotovo 30 %; od 25.000 Židova u sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu spašeno je samo 5.000, tj. oko 20 %. Stanje je bilo nešto bolje u Dalmaciji ali je tamo živjelo samo oko 400 Židova od kojih je 250 preživjelo rat.
Bosna i Hercegovina - u sastavu Ndh
Jedan broj Židova se spasio jer su prebjegli u talijansku zonu unutar NDH, u dijelove Hrvatske koje je okupirala Italija i, napokon, na Apeninski poluotok. Među njima je bio i priličan broj srbijanskih Židova.
Iako i sama antisemitska, talijanska okupaciona politika bila je prema Jevrejima u odnosu na njemačku znatno blaža, pa već u ovom periodu imamo izraženu pojavu prebjegavanja Jevreja sa njemačkog okupacionog područja na talijansko. Među prvima učinile su to jevrejske izbjeglice iz Njemačke i prethodno okupiranih zemalja, koje u prvom naletu nije uspjela da otkrije njemačka služba bezbjednosti. Pretpostaviti je da je samo njih moglo biti više stotina, a prihvatile su ih jevrejske zajednice na Sušaku, u Splitu, Dubrovniku i Boki.
Iako su se protujevrejske mjere u NDH počele primjenjivati gotovo odmah po njenom osnivanju fizičke likvidacije u Sarajevu su počele 1-og Augusta 1941 kada je na Starom Sefardskom g r o blj u n a p a din a m a Tr e b e viċ a s t r elj a n a p r v a grupa od 20 talaca – uglednih Srba i Jevreja (danas se na tom mjestu nalazi spomenik sa 13 utvrđenih imena i sedam nepoznatih žrtava). Od tada pa sve do kraja Decembra 1941 Jevreji su skupljani i zatvarani na nekoliko lokacija u gradu . O d a tle s u ih transportima otpremali u razne logore širom NDH – veċa grupa žena i djece u logor u Đakovu, zatim u Gradišku i Loborgrad odatle ih se otpremalo na likvidaciju u zloglasni Jasenovac. Manja grupa je u Augustu 1941 odvedena u logor Kruščica kod Viteza gdje su svi likvidirani.
Makedonija -
Najveći deo teritorije Makedonije pripao je Bugarskoj (kao i delovi Srbije i Grčke). Od okupacije 1941. do kraja 1942. godine bugarski okupatori su doneli 48 zakona, naredbi, instrukcija i mera protiv Jevreja. Ekonomski život je u celini bio uništen, nije bilo posla da se opstane, sve je bilo zabranjeno. Sve organizacije, verska služba, sastanci, zborovi, priredbe, izlaženje van geta, posete, kafane, pozorišta, bioskopi, izlaženje posle određenog vremena, sve je to zabranila nova vlast.

Bugarski okupatori su po sporazumu sa Nemcima preuzeli obavezu da sa okupiranih teritorija – Makedonija, južna Srbija i severna Grčka - predaju nacistima 11,500 Jevreja, a 8,500 sa teritorije predratne Bugarske. Sa teritorije Makedonije svi Jevreji, koje je našla bugarska policija i vojska, bili su prebačeni u „Monopol“, spremni za transport u logor Treblinka, koji se nalazio u Poljskoj. Logor Treblinka osnovan je septembra 1941. godine pored železničke stanice. Prvi zatvorenici su bili Jevreji Poljske. Godine 1942. nemačka nacistička vrhuška je donela odluku o uništenju svih Jevreja Evrope. U Treblinki je izgrađeno 10 peći za spaljivanje ljudskih tela.
U Drugom svetskom ratu stradalo je 7.148 Jevreja, odnosno 98% jevrejske zajednice Makedonije.
Slovenija -
Stajerski Židovi pobjegli od njemačke vojske koja je brzo prodirala, čak i prije nego što je zapravo zauzela njihovo prebivalište, mdr. takođe celjski industrijalac Henrik Weinberger. Ostali su pobjegli nekoliko dana kasnije prije nego što ih je okupator mogao uhapsiti. Tako se 27. travnja 1941. vlasnik kranjske židovske tvornice Artur Heller i njegova obitelj jednostavno ukrcali u vlak i uputili se prema Ljubljani, koja je bila na talijanskom okupacijskom području. Krajem kolovoza 1941. u Ljubljani je bilo nešto više od 400 židovskih izbjeglica s njemačkih okupacijskih područja, iz Njemačke i Austrije, a sve više i iz Hrvatske.
kada su Nijemci okupirali sjeverni i središnji dio Italije i, naravno, nekadašnji italijanski okupirani teritorij u Sloveniji. Započeo je radikalni progon Židova u Trstu i Gorici (posljedice tog progona bile su kobne za obje zajednice, jer je u Holokaustu ubijeno 764 Trsta, a 45 Židova iz Gorice), u septembru 1944. godine uhapšena su 32 druga Židova i njihovi ne-Židovi.
U Sloveniji je do sada identificirano 558 žrtava holokausta, od čega 481 u koncentracionim logorima. Prema Vida Deželak Barič, 69 njih su bila djeca. Od ukupnog broja žrtava holokausta u Sloveniji, 392 su iz Prekmurja. Od 481 židova ubijenih u koncentracionim logorima, čak 430 pada u logor Auschwitz.
Crna Gora -
Ono što Crnu Goru razlikuje od okolnih država jeste to što pripada rijetkim predjelima Evrope na čijoj teritoriji nije postojao nijedan koncentracioni ili koncentracioni logor iz kojeg su Jevreji slani u logore smrti. Nažalost, Gestapo je uspio da identifikuje od septembra 1943, kada je Nemačka okupirala Crnu Goru nakon kapitulacije Italije, do februara 1944., kako bi identifikovala veći broj Jevreja koji su ostali u Crnoj Gori. Većina njih, u nekoliko manjih grupa, odvedena je prvo u logor na Sajmište, a odatle u druge logore gdje su doživeli sličnu sudbinu kao i ostali.
http://joz.rs/pravednici/YU/Holokau...WRYFlozEP1Sq87jGPpm5sUvlFKDA9BeB2aPV5HWFWW3nk
p082507c2.jpg
 
Srbija -

Nezadovoljne širokim razvojem ustanka u Srbiji tokom leta 1941. godine, okupacione vlasti su 29. avgusta umesto Saveta komesara formirale Vladu nacionalnog spasa, na čelu sa generalom Milanom Nedićem. Sve vreme rata, kvislinška vlada je bila aktivni subjekat u sistemu represije. Donošenjem čitavog niza naredbi, dekreta, uredbi i odluka, ona je legitimisala ideologiju nacionalsocijalizma, a pružanjem policijske i vojne pomoći oružanim snagama Trećeg rajha omogućavala funkcionisanje nacističkog režima u Srbiji.

Samo nekoliko meseci pošto je 3. juna 1941. vojni zapovednik u Srbiji objavio Naredbu koja se odnosi na Jevreje i Cigane, vlada Milana Nedića je donela čitav niz uredaba sa antisemitskom sadržinom. Iako su ih potpisivali svi ministri na čelu sa Nedićem, upravo se one danas ne pominju, a uloga vlade svodi na „plemenitu“ težnju očuvanja „biološke supstance srpskog naroda“. Nasuprot takvih, u savremenom konstruktu zamišljenih „plemenitih“ težnji, nalazi se stvarni Milan Nedić kao simbol kvislinštva koji je, između ostalog, potpisao i sledeće uredbe: 21. oktobra 1941.

Хајде доста са овим глупирањем. Јевреји овде у Србији нису уклањани јер су Срби тако хтели, већ зато што је то била основица окупаторске политике. Неко је морао то да ради. Да није Недић потписивао њихова документа, нашли би неког Петровића, Јовановића, итд. Да апслутно нико од милиона Срба није пристао, опет ништа не би променило. Укинули би ту квази владу и сами издавали иста документа. Немојмо се заваравати да је било ко овде могао нешто да учини против нациста.

Кад смо први пут нешто покушали и играли се рата у Ужичкој републици, награбусили смо опасно.
 

Back
Top