Hipohondrija (strah od bolesti)

pa svako od nas nekad nesto pretrazuje valjda onako iz hobija zabave ili potrebe... cackas na neku temu... to je valjda dobrocudno
a zlocudno je da nesto sad tu panicno umisljas, trazis neke slike, da dokazes neku svoju tezu koja u stvari nije tacna, nije logicna, bezis od suprotnih i tako se mucis
dobro onda hoces da se mucis

pa pazi obično ljudi koji imaju (realan) strah od neke bolesti i opterećeni su time, ne mogu da bunare iz hobija ili zabave ili iz pukog interesovanja. to mogu ja sad da bunarim o nekoj bolesti tipa fenil alanin kenaturija, ali neko ko ima realan strah da može oboleti od te bolesti imaće drugačiji pristup tome.
 
Svako to dozivljava individualno.
Pa zato me i interesuje misljenje ostalih.
Ja spadam medju one koje je jako tesko uplasiti .I po pitanju bolesti , a i inace .
Znam se ja uplasiti , ali to kod mene jako kratko traje .Poznavao sam ljude koji su se bas bojali bolesti
i kod kuce drzali medicinske enciklopedije. Meni je to nerazumljivo iako znam da im nije lako . Nisam ja tako
hladan sto se tice strahova jer su kod mene svi zdravi . Moja rodjena sestra koja je bila mladja od mene umrla
je prije par godina od raka .To me istina natjeralo da malo razmisljam o buducnosti .Shvatio sam da danas mozes biti
cvrst kao celik a sledece godine mozes biti pod zemljom .Zapitao sam sebe sta bih jos zelio raditi u zivotu dok jos imam
prilike . Iskristalisala su mi se dva odgovora . Da ponovo vozim motocikle i da se ozenim jer to do sada nisam uradio
iako imam pedesetak godina .Ubrzo sam kupio motocikl , a i nasao zenu koja zeli samnom da zivi .A koliko cu da zivim
zabole me doope .Pomrli su i oni koji su se plasili i oni koji nisu !z:)
 
Ja spadam medju one koje je jako tesko uplasiti .I po pitanju bolesti , a i inace .
Znam se ja uplasiti , ali to kod mene jako kratko traje .Poznavao sam ljude koji su se bas bojali bolesti
i kod kuce drzali medicinske enciklopedije. Meni je to nerazumljivo iako znam da im nije lako . Nisam ja tako
hladan sto se tice strahova jer su kod mene svi zdravi . Moja rodjena sestra koja je bila mladja od mene umrla
je prije par godina od raka .To me istina natjeralo da malo razmisljam o buducnosti .Shvatio sam da danas mozes biti
cvrst kao celik a sledece godine mozes biti pod zemljom .Zapitao sam sebe sta bih jos zelio raditi u zivotu dok jos imam
prilike . Iskristalisala su mi se dva odgovora . Da ponovo vozim motocikle i da se ozenim jer to do sada nisam uradio
iako imam pedesetak godina .Ubrzo sam kupio motocikl , a i nasao zenu koja zeli samnom da zivi .A koliko cu da zivim
zabole me doope .Pomrli su i oni koji su se plasili i oni koji nisu !z:)

Ovo je taj neki zdrav rezon. Steta sto su retki ljudi koji ovako razmisljaju.
 
Nastavi da se plašiš i živećeš sto godina kao i svaki hipohondar.Nevolja je ako nisi, posle se svi pitaju, ju mlad čovek, na ništa se nije žalio, šta mu bi pa skiknu....Što bi rekla moja baba "Žuti žutuju, rumeni putuju" ..Žutuj i žali se...siguran recepis za dug život..:lol:

Ima tu istine, neki tako uopste se ne plase i ne brinu o zdravlju :(

Ok je brinuti o zdravlju.......

Samo smanjiti tu brigu na normalu.....
 
Hipohondrija je patološki strah od bolesti.

Pacijent je uvjeren da osjeti određene tjelesne tegobe a da za to nema uporišta. Također, takve osobe često idu na liječničke preglede vidno zabrinuti da bi mogli imati nekakvu bolest o kojoj su netom čuli.

Riječnik Hrvatskog jezika hiponodriju definira kao: sklonost umišljanju bolesti.

Hipohondrija je oblik somatoformnog psihičkog poremećaja koji u oboljelog izaziva osjećaj da boluje od jedne ili mnoštva tjelesnih bolesti. Takvi bolesnici sasvim normalne i uobičajene tjelesne podražaje, kojima većina ostalih ljudi ne posvećuje preveliku pozornost i prelazi preko njih potpuno nezainteresirano, tumače kao nenormalne,
ugrožavajuće, opasne pa čak i kobne za njihovo zdravlje. To izaziva veliko, a s vremenom izrazito veliko psihičko opterećenje, intenzivan hipohondrijski strah. Bolest je obično locirana na jedan ili dva organa, daleko rjeđe na cijeli niz organa ili organske sustave.

itd
 
Zdravo svima.
U ovoj temi bih pre svega hteo da cujem misljenja u vezi straha od oboljenja od tumora razlicite vrste.
Nisam siguran koliko to spada pod okvir hipohondrije, ali svejedno. Strah je u svakom slucaju od bolesti.

Ono sto me konkretno zanima...koliko je, da tako kazemo, normalno, da se neko otvoreno plasi za svoje zdravlje, i za zdravlje svoje porodice, ako su mu roditelji i pre toga dede ili babe imali problema sa tumorima, sto benignim, sto malignim?
Posebno u situaciji ako je jrezultat kod nekih clanova bioloske porodice bio smrtni ishod, u nekim srednjim godinama zivotnog veka.

Imajuci u vidu da je veca verovatnoca da neka osoba oboli od tumora, cak i kancera neke vrste, ako su mu vise clanova porodice takodje imali slicne probleme (nasledni faktor-genetika, slican stil zivota, slicne navike, slicna ishrana+stres zbog preranog gubitka clana porodice..)



Postoji li neki nacin da se prevazidje takvo crno i pesimisticno razmisljanje ? Ili bar ublazi, a da nije puki odlazak kod psihologa ili psihoterapita?
Kako inace osoba sa takvom porodicnom istorijom moze da se nosi sa tim teretom?

Postoji, ne razmisljati o nasledju nego brinuti o zdravlju...

Zdravo se hraniti, voditi zdrav nacin zivota...

Ne nervirati se previse... ne gneviti se itd... ziveti u miru... koliko je to god moguce

Bez poroka i greha...

Sa zdravom duhovnoscu moze se duze ziveti...
 
Jedno vreme pre nekoliko godina bila sam u panici da smo ja ili neko od najbilizih mozda vec i bolesni samo to ne znamo. Pomno sam pratila razne emisije o zdravlju, secam se na Studiju B je bila emisija oko 6 ujutru gde su lekari gostovali i pricali o raznim bolestima i simptomima, uredno sam navijala sat da ispratim prilog.
Kod mene je to bilo jer su u kratkom vremenskom periodu bliski prijatelji i rodjaci odjednom oboleli od raznih bolesti, neki su i podlegli bolestima jako mladi.
Nisam sigurna da li je to bila hipohondrija. Proslo je samo od sebe, ne secam se ni koliko je trajalo godinu-dve..
Psihosomatskih promena je bilo, ali pre ce biti da je bilo od stresa.
 
Jedno vreme pre nekoliko godina bila sam u panici da smo ja ili neko od najbilizih mozda vec i bolesni samo to ne znamo. Pomno sam pratila razne emisije o zdravlju, secam se na Studiju B je bila emisija oko 6 ujutru gde su lekari gostovali i pricali o raznim bolestima i simptomima, uredno sam navijala sat da ispratim prilog.
Kod mene je to bilo jer su u kratkom vremenskom periodu bliski prijatelji i rodjaci odjednom oboleli od raznih bolesti, neki su i podlegli bolestima jako mladi.
Nisam sigurna da li je to bila hipohondrija. Proslo je samo od sebe, ne secam se ni koliko je trajalo godinu-dve..
Psihosomatskih promena je bilo, ali pre ce biti da je bilo od stresa.

Ako nije tajna, kakve si psihosomatske promene primetila?
 
Ako nije tajna, kakve si psihosomatske promene primetila?

Kazem ti meni je bilo od stresa najverovatnije.
Pocelo je sa nesanicom i uopste jako sam dugo imala probleme sa spavanjem, onda se sve nadovezivalo. Jake probadajuce glavobolje verovatno zbog nesanice.
Onda drastican pad imuniteta, ja sam non-stop nesto bila bolesna. Od respiratornih infekcija koje su se komplikovale, problema sa zelucem, otecene limfne zlezde, upala zlezda na grudima, tresle su mi se ruke, stalno me nesto bolelo...
Mislim da dan danas mojoj doktorki padne mrak na oci kad me vidi. z:mrgreen:
Ne znam da li je bila hipohondrija, ali mi od tad vise niko ne veruje kad kazem da mi nije dobro. Svi me znaju kao dokazanog hipohondra. :D
 
Kazem ti meni je bilo od stresa najverovatnije.
Pocelo je sa nesanicom i uopste jako sam dugo imala probleme sa spavanjem, onda se sve nadovezivalo. Jake probadajuce glavobolje verovatno zbog nesanice.
Onda drastican pad imuniteta, ja sam non-stop nesto bila bolesna. Od respiratornih infekcija koje su se komplikovale, problema sa zelucem, otecene limfne zlezde, upala zlezda na grudima, tresle su mi se ruke, stalno me nesto bolelo...
Mislim da dan danas mojoj doktorki padne mrak na oci kad me vidi. z:mrgreen:
Ne znam da li je bila hipohondrija, ali mi od tad vise niko ne veruje kad kazem da mi nije dobro. Svi me znaju kao dokazanog hipohondra. :D

Ovo je bilo bas detaljno. Zvuci mi poznato.

Hvala ti. :)
 
A verovatno je, kad malo razmislim, bila.
Kad mi nije bilo dobro, nosila sam doktorki na papiru spisak bolesti koje sam nasla na netu da je pitam da mozda nije tu u pitanju. Ona me pita da li imam neki simptom, ja kazem - ne znam, mozda. A ona :,, Onda nemas, znala bi da imas''.
I tako do kraja spiska... :lol:
Proveravala sam ukucane u pola noci da li disu, kad nesto cujem odmah skacem sa kreveta da se nesto nije desilo.
Sad vidim, cist psihijatrijski slucaj, tad mi je sve izgledalo moguce. :lol:
Eto kratke dopune..
 

Back
Top