- Poruka
- 388.565
Leonora Karington, meksička nadrealistkinja rodom iz Britanije, rođena je 1917. godine na raskrsnici društva i umetnosti. Odrasla je u porodici tekstilnog magnata. Slavu je doživela 1937. godine, kada je pozvana da izlaže na međunarodnoj izložbi u Londonu kao jedina učesnica – profesionalna slikarka. Iste godine upoznala je Maksa Ernsta i sa njim ostvarila ljubavnu vezu koja je trajala do 1940. godine, kada je Maks odveden u koncentracioni logor. Ernst je na nju imao veliki uticaj za vreme koje su proveli zajedno, mada je posebno zanimljivo ono što je došlo nakon njegovog odvođenja u logor. Leonora, nakon beznadežnog moljenja da puste Ernsta iz logora, doživela je nervni slom u britanskoj ambasadi u Madridu, što je dovelo do toga da je njena porodica smesti u psihijatrijsku bolnicu. U bolnici joj je dat kardiazol – droga kojom se postiže stanje šoka. Pod dejstvom kardiazola nastalo je nekoliko dela koja su definisala njena shvatanja sveta koji je okružuje.
Slike Leonore Karington uglavnom predstavljaju bića inspirisana gotičkim književnim delima, koja su bila popularna među nadrealistima, i irskim narodnim pričama, koje je kao mala slušala od svoje dadilje. Prožete su duholikim prilikama, uvelim cvećem, različitim životinjama, od kojih se posebno ističu hijene, mada najzanimljivija su bića koja nemaju tačan oblik, već su na granici sa realnim i nadrealnim, životinjom i čovekom, gotikom i mirom. Možemo reći da je Leonora Karington videla hijenu kao personifikaciju sebe
Iako je strasno odbijala da tumači svoja dela uz objašnjenje da je intelektualizacija njenih dela trošenje vremena, proučavanje dela Leonore Karington je personifikacija ljudske potrebe za spoznajom sopstvene uloge u okruženju sa primesom nadrealnog, koje svi mi iskušavamo kroz snove, tačnije noćne more. Uostalom, možda je ljudski život samo jedna noćna mora? Nadrealizam postavlja pitanja, ali na njih odgovara vizuelnim, nesvesnim, nejasnim i, kako bi posmatrač mislio, nepotpunim, iako je to sve samo jedan bunar u koji su uskočili svi oni koji nisu imali puške, a hteli su da se bore.
Poznata je kao jedna od poslednjih “originalnih” nadrealista.
(Milica Marjanović/wikipedija)