Petorica najboljih robijaša
Najbolji zatvorenici u CZ-u su bili Giška, Ćenta, njegov zet Miša Cvetinović, Iso Lero i Arkan. Đorđe Božović i Rade Ćaldović su kod nas robijali 1982. i 1983. godine. Giška je bio pravi komandant Okružnog zatvora. Držao je red i disciplinu na kulturan način, zajedno sa Ćentom, tako da su i zatvorenici i čuvari bili mirni i u dobrim odnosima. Iso Lero zvani Džamba je bio popularan među zatvorenicima jer je štitio slabe. Imao je veliko srce i borio se za prava malih ljudi. Bio je u stanju ceo inventar da polomi ako bi čuo da je neki zatvorenik pretučen bez razloga. Tada bi se sam prijavio nama čuvarima da ga kaznimo batinama. Mišo Cvetinović i Željko Ražnatović su bili tihi i neprimetni ljudi. Arkan je kod nas bio 1983. i 1984. godine zbog upucavanja dvojice policajaca i zbog toga što je prebio nekog pukovnika JNA. Smestili smo ga u sobu broj 1 sa još 20 robijaša. Delio je sa njima pasulj i kolače, koje je mnogo voleo. Deset godina kasnije, Željko Ražantović nam je kao narodni poslanik došao u vizitu. Tada je pokušao nama čuvarima da podeli po 100 maraka, ali mi to nismo smeli da primimo. Zatočeni lopovi su ga psovali i vikali za njim: "Arkane, majku ti tvoju, i ti si kriminalac, kako možeš da nam kao političar dolaziš u posetu?"
Petorica najgorih
Najsuroviji i najnepokorniji stanovnici CZ-a bili su Totara, osuđen za 20 silovanja, Blagoje Radojević Ćora, Ljuba Zemunac, Mihajlo Divac i Voja Amerikanac. Totara je bio krupan momak, imao je običaj da hvata žene tako što bi im glavu zaglavljivao na prozor od automobila, a potom ih od pozadi obljubivao. U CZ-u je upotrebljavao svoju snagu, pa je bilo potrebno da ga nas 20 stražara hvatamo, obaramo, tučemo i smirujemo. Ćora je radio žiletom po sebi. Kada nije imao žilet skakao je na prozore, lomio staklo i ucenjivao stražare da će se ubiti. Odao se drogi, dobio sidu i "overio se".
Ljubomir Magaš je terorisao sve nas jer je uterivao red, strogu disciplinu i tražio gluvi mir dok on spava. Ko nije voleo gimnastiku ili boks, dobijao je batine od njega. Ljuba Zemunac je naterao 20 zatvorenika da 30 dana žvaću hleb od kog je on vajao šahovske figure. Ta šahovska garnitura je bila pravo umetničko delo, kome su se divile strane delegacije, kada su posećivale CZ. I danas se nalazi u Muzeju ovog beogradskog zatvora. Kad Ljuba pobesni, moralo je da ga tuče desetak čuvara i to samo oni koji su bili teški preko 120 kilograma i koji su nekada bili policajci. Jer, bilo je poznato da je Ljubomnir Magaš voleo da obljubljuje ćerke policajaca i direktora, pa su mu se za to Rakovićevci posebno svetili. Mihajlo Divac zvani Dile je bio momak brze i kratke pameti. Voleo je da napada čuvare. Dizao je čak i kasete na nas, pa smo ga zato tukli. Vojislav Raičević je bio samo pet dana u CZ-u, ali se zamerio čuvenom stražaru Koprivici, koji ga je tukao kao vola u kupusu...- pripoveda nam Jordan Antonić, nekadašnji čuvar i prijatelj 200 najpoznatijih srpskih kriminalaca.
Мarko Lopušina