Haotizam i Zbrka

Obukla sam haljinu boje koju sam najviše voljela kad sam imala 14 godina - ciklama, zamislite samo tu boju i mojih 14 godina u haljini koja mi ne stoji jer je haljina a ja sam još uvijek dječak, lijep dječak ali ipak dječak i gdje ste vi vidjeli da dječak nosi haljinu?

Dobro, možda i jeste ali -ciklama haljinu?

Tako gej.

Pogledala sam se u ogledalo u prasnula u smijeh, istinski i od srca :

-koji je tebi Đavo danas, ti i haljina?

Presvukla sam se u farmerke i bijelu majicu, i dalje se podsmijavaći mom entuzijazmu da obučem tako nešto i zamaskiram crnilo koje mi bljuje iz očiju, mržnje koja sikti iz usta čim ih otvorim.
Zvoni mi telefon, ja čujem da zvoni i on zvoni, kroz glavu prolazi -možda je neko umro,
mislite da me briga da li je umro kad je sve u meni mrtvo?
Ne marim.

Mačka koju sam nahranila 5x od jutros mi se ispriječila na put tražeći još, šutnula sam je i opsovala sve čemu se ljudi mole kad ih boli ili kad nekoga koga vole -boli.

Posle sam se kajala.

Jer Bog sigurno postoji, samo možda kad god meni treba -pije kafu s drugarima, žuri na autobus, priča na telefon.
Gužva u saobraćaju, je*iga.
Razumijem.

Izašla sam i sasvim mirno otišla da slušam kako je Mira taj dan predavala maloj djeci po 20min i kako je 20 min malo za predavati bilo šta jer djeca su glupa i ne mogu shvatiti ništa.
Mira je do juče pisala ne znam -spojeno.
 

Back
Top