Riada
Buduća legenda
- Poruka
- 44.318
Danas bila u gradu sa prijateljicom. Lijep dan, kao stvoren za šetnju.
Prolazimo pored trgovačkog centra Aria. Dva momka pjevaju i plešu, a oko njih se stvorio krug ljudi.
Neki od okupljenih i sami plešu i tapšu rukama, no za oko mi zapade da većina od njih gledaju na njih
kroz mobitele i snimaju. Nešto se mislim. Oni ne doživljavaju to, već snimaju. Nisu tu, nalaze se iza ekrana
svog pametnog uređaja.
A onda mi pred očima bljesnu slika sa posljednjeg koncerta na kojem sam bila.
Ja šta ću, gledam, pjevam, a oko mene masa uperila mobitele prema bini pa gleda kroz njih.
Meni čudno. Ja došla da osjetim, da uživam, da vidim, da doživim. A ne da snimim telefonom.
Gledam maločas isječak sa spektakularnog dočeka Nove godine u Parizu, tačnije ono što se moglo
vidjeti kroz masu izdignutih mobitela koji umjesto da uživaju u trenutku snimaju mobitelima.
Šta kažete vi?
Prolazimo pored trgovačkog centra Aria. Dva momka pjevaju i plešu, a oko njih se stvorio krug ljudi.
Neki od okupljenih i sami plešu i tapšu rukama, no za oko mi zapade da većina od njih gledaju na njih
kroz mobitele i snimaju. Nešto se mislim. Oni ne doživljavaju to, već snimaju. Nisu tu, nalaze se iza ekrana
svog pametnog uređaja.
A onda mi pred očima bljesnu slika sa posljednjeg koncerta na kojem sam bila.
Ja šta ću, gledam, pjevam, a oko mene masa uperila mobitele prema bini pa gleda kroz njih.
Meni čudno. Ja došla da osjetim, da uživam, da vidim, da doživim. A ne da snimim telefonom.
Gledam maločas isječak sa spektakularnog dočeka Nove godine u Parizu, tačnije ono što se moglo
vidjeti kroz masu izdignutih mobitela koji umjesto da uživaju u trenutku snimaju mobitelima.
Šta kažete vi?
