Ne racunajuci najbolje prijateljice koje uglavnom dobro poznajemo i znamo sve njihove tajne kao i one nase npr u ljubavi, u vezama o tome kako su prezivele raskid ili recimo srele svoje danasnje muzeve ima i onih koje su nam poznanice ili eto koleginice pa me zanima zasto nisu realne u mnogim slucajevima...Npr kad eto nesto i pocnemo o privatnom zivotu..hteo ne hteo moras ako si svakodnevno u drustvu istih...cesto primecujem da isticu sebe kao osobu koja je nezamenljiva u svemu..Ja sam eto iskrena pa priznam da sam u zivotu i ostavljala i itekako bila ostavljana da sam patila da sam volela a nije mi bilo uzvraceno...Kazem i da neki moj bivsi srecno zivi da ja nisam bila idealna za njega kao i da ima naravno onih koji su me voleli i mozda zale sto nismo ostali skupa...Kod vecine njih to apsolutno ne postoji...One su uvek bile te koje su ostavljale, one koje su bile voljene one za kojima je bivsi "sekao vene" one koje su naj naj i td itd. To samo eto recimo na temu veza i ljubavi...da ne pisem sad i o poslu gde su bile najbolje gde je sef padao nakolena moleci ih da se vrate ali one su bile odlucne da odu u drugu firmu i sl. Slusam i slusam i povraca mi se da prostite vise puta uopste ne znam kako da se ponasam...Ako cutim ne komentarisem kazu evo je crce od ljubomore..pa neka nek se jede...sta cu joj ja..Ako komentarisem lazem samu sebe da joj dok joj delim kompliment za takvu uspesnost u stvari u glavi mislim..Boze zasto ja slusam ova s...nja...Pitam se zasto nismo realne...pa sve je to zivot donosi i radost i bol...ili treba da pocnem da vezbam to laganje same sebe...