hajde da budemo (ne)realne...

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Ne racunajuci najbolje prijateljice koje uglavnom dobro poznajemo i znamo sve njihove tajne kao i one nase npr u ljubavi, u vezama o tome kako su prezivele raskid ili recimo srele svoje danasnje muzeve ima i onih koje su nam poznanice ili eto koleginice pa me zanima zasto nisu realne u mnogim slucajevima...Npr kad eto nesto i pocnemo o privatnom zivotu..hteo ne hteo moras ako si svakodnevno u drustvu istih...cesto primecujem da isticu sebe kao osobu koja je nezamenljiva u svemu..Ja sam eto iskrena pa priznam da sam u zivotu i ostavljala i itekako bila ostavljana da sam patila da sam volela a nije mi bilo uzvraceno...Kazem i da neki moj bivsi srecno zivi da ja nisam bila idealna za njega kao i da ima naravno onih koji su me voleli i mozda zale sto nismo ostali skupa...Kod vecine njih to apsolutno ne postoji...One su uvek bile te koje su ostavljale, one koje su bile voljene one za kojima je bivsi "sekao vene" one koje su naj naj i td itd. To samo eto recimo na temu veza i ljubavi...da ne pisem sad i o poslu gde su bile najbolje gde je sef padao nakolena moleci ih da se vrate ali one su bile odlucne da odu u drugu firmu i sl. Slusam i slusam i povraca mi se da prostite vise puta uopste ne znam kako da se ponasam...Ako cutim ne komentarisem kazu evo je crce od ljubomore..pa neka nek se jede...sta cu joj ja..Ako komentarisem lazem samu sebe da joj dok joj delim kompliment za takvu uspesnost u stvari u glavi mislim..Boze zasto ja slusam ova s...nja...Pitam se zasto nismo realne...pa sve je to zivot donosi i radost i bol...ili treba da pocnem da vezbam to laganje same sebe...
 
..najsladji osmeh na lice i odgovaraj svaki put sa "..blago tebi.. :aha: "
..pa nek misli shta hoce.. :zper:

..e - a mene ovo zanima:
jel vas sramota kad nemate na shta da kukate? :think:
..kad svi ogovaraju muzeve, decu, shefa, kad se zale na vreme, liniju, komshiluk,
jel vam se deshava da otvarate i zatvarate usta pokushavajuci da ne zvuchite neskromno?
..svakom naidje sranjce period i kod kuce i na poslu i u dozivljavanju sebe,
nekad veci nekad manji, nekad duzi nekad kraci,
jel istresate to redovno pred kolege i prijatelje? :think:
..ili sam ja okruzena chudnim ljudima, ili izazivam potrebu da mi se izjadaju,
ili ne umem da vidim svoje probleme pa ih ne smatram problemima
ili sam jako losha u procenjivanju shta jeste za prichu, a shta ne.. :roll:
 
..najsladji osmeh na lice i odgovaraj svaki put sa "..blago tebi.. :aha: "
..pa nek misli shta hoce.. :zper:

..e - a mene ovo zanima:
jel vas sramota kad nemate na shta da kukate? :think:
..kad svi ogovaraju muzeve, decu, shefa, kad se zale na vreme, liniju, komshiluk,
jel vam se deshava da otvarate i zatvarate usta pokushavajuci da ne zvuchite neskromno?
..svakom naidje sranjce period i kod kuce i na poslu i u dozivljavanju sebe,
nekad veci nekad manji, nekad duzi nekad kraci,
jel istresate to redovno pred kolege i prijatelje? :think:
..ili sam ja okruzena chudnim ljudima, ili izazivam potrebu da mi se izjadaju,
ili ne umem da vidim svoje probleme pa ih ne smatram problemima
ili sam jako losha u procenjivanju shta jeste za prichu, a shta ne.. :roll:

Ponekad mi je neprijatno kad mi neko kuka, ( ljudi često vole da mi kukaju i očekuju da im rešim probleme, ne znam zašto, ali je tako), pa kad na kraju pita kako si ti, ja kažem- super. Mislim, nisam ja trenutno ni blizu toga da budem super, al pre par meseci mi je sve bilo potaman. I nekim ljudima nije bilo pravo.

Šta pričam, a šta ne... žalim se na neke porodične i ljubavne probleme, neke prećutim. Postoji par bliskih ljudi kojima se poveravam i to je to. Jel sam pogodila temu, a, a? :lol:
 
..najsladji osmeh na lice i odgovaraj svaki put sa "..blago tebi.. :aha: "
..pa nek misli shta hoce.. :zper:

..e - a mene ovo zanima:
jel vas sramota kad nemate na shta da kukate? :think:
..kad svi ogovaraju muzeve, decu, shefa, kad se zale na vreme, liniju, komshiluk,
jel vam se deshava da otvarate i zatvarate usta pokushavajuci da ne zvuchite neskromno?
..svakom naidje sranjce period i kod kuce i na poslu i u dozivljavanju sebe,
nekad veci nekad manji, nekad duzi nekad kraci,
jel istresate to redovno pred kolege i prijatelje? :think:
..ili sam ja okruzena chudnim ljudima, ili izazivam potrebu da mi se izjadaju,
ili ne umem da vidim svoje probleme pa ih ne smatram problemima
ili sam jako losha u procenjivanju shta jeste za prichu, a shta ne.. :roll:

Pa ne istresam probleme gde stignem. Na poslu se sa vremena na vreme pozalim prijateljici i ona meni i to uglavnom na sitnice, na previse posla, na losu ocenu deteta, na muza koji ne mari za obaveze...Kad naidje prava tuga ili secanje na tugu (kod mene je to skoro podjednako bolno) onda o tome cutim. To nikome ne govorim.

Na poslu nisam neko ko gnjavi (po misljenju kolega) i retko zapocinjem recenicu sa "JA...". Vazim za vedru i zabavnu osobu kojoj se par puta mesecno bez razloga naglo promeni raspolozenje i tad je samo potrebno ostaviti je par sati na miru dok opet bez ikakvog razloga ne vrati svoju pravu narav.
 
...mi imamo komsinicu koja sa vrata pocne da kuka kako ce da se ubije... muz joj je do sad preziveo rak pluca, melanom i jos neke teske bolesti...cerka umire od kad se rodila od neke nasledne bolesti koju i ona ima al njoj nista ne fali... sestra je takodje umirala od raka 2 ili 3X a cerka od te sestre samo sto nije oslepela vec 20 godina... i majka joj umire vec 20 godina ali nikako da umre...
.. zena je vrlo uspesna i u svemu ostalom je ok...ne razumem sta joj ovo znaci i cemu sluzi... mozda tako tera maler :think:
 
Au ybt koji su to kompleksasi..kao lep/a ko slika sam..oni su bili sljam ne zasluzuju me..pa onda sedenje na 6 stolica da dokazu sebi da nisu zakrpe

...vec sam ti 1 to objasnila ali ponovicu - imam sestru, lepu kao slika, 34 godine, nema momka... brat joj nudi 50 evra ako samo izadje sa nekim... majka je nagovara da se smuva za nekim likom koji je poludeo za njom ... kaze ona njoj - ali majko ja ne mogu ni da zamislim da me on poljubi a tetka ne zna sta ce - a, a, a...a sto morate da se ljubite :dash:

...ne radi se o tome da li je neko iskompleksiran nego da li nesto moze ili ne moze
 
Ne racunajuci najbolje prijateljice koje uglavnom dobro poznajemo i znamo sve njihove tajne kao i one nase npr u ljubavi, u vezama o tome kako su prezivele raskid ili recimo srele svoje danasnje muzeve ima i onih koje su nam poznanice ili eto koleginice pa me zanima zasto nisu realne u mnogim slucajevima...Npr kad eto nesto i pocnemo o privatnom zivotu..hteo ne hteo moras ako si svakodnevno u drustvu istih...cesto primecujem da isticu sebe kao osobu koja je nezamenljiva u svemu..Ja sam eto iskrena pa priznam da sam u zivotu i ostavljala i itekako bila ostavljana da sam patila da sam volela a nije mi bilo uzvraceno...Kazem i da neki moj bivsi srecno zivi da ja nisam bila idealna za njega kao i da ima naravno onih koji su me voleli i mozda zale sto nismo ostali skupa...Kod vecine njih to apsolutno ne postoji...One su uvek bile te koje su ostavljale, one koje su bile voljene one za kojima je bivsi "sekao vene" one koje su naj naj i td itd. To samo eto recimo na temu veza i ljubavi...da ne pisem sad i o poslu gde su bile najbolje gde je sef padao nakolena moleci ih da se vrate ali one su bile odlucne da odu u
drugu firmu i sl. Slusam i slusam i povraca mi se da prostite vise puta uopste ne znam kako da se ponasam...Ako cutim ne komentarisem kazu evo je crce od ljubomore..pa neka nek se jede...sta cu joj ja..Ako komentarisem lazem samu sebe da joj dok joj delim kompliment za takvu uspesnost u stvari u glavi mislim..Boze zasto ja slusam ova s...nja...Pitam se zasto nismo realne...pa sve je to zivot donosi i radost i bol...ili treba da pocnem da vezbam to laganje same sebe...

Ma sve je to bzvz, da su zaista srecne i ispunjene, nikada o tome ne bi pricale i ne bi imale potrebu da sebe i druge ubedjuju da su perfektne. A na stranu sto to nije realno. :aha:
 
Ali sa nekim..ona ni ne zna ko je i sta je i na sta lici ali odbija pre svakog kontakta..ko je tera da se ljubi nego to ih i odbija sto je na tacni i tako ce sami dok opet ne naleti na nekog ko ce joj krv popije

...zna ko je, znam i ja a ne ona :D ...retko koji mladic ce da startuje devojku ako ona nicim ne pokazuje da je zainteresovana ...jel treba da glumi zainteresovanost a onda da na silu izlazi sa njim kako bi mu pruzila priliku da je zainteresuje... imam drugarice koje to rade ali mislim da time samo hrane sujetu... izadjem sa njima, startuje ih 5 frajera a mene ni 1... kazu ne umem da flertujem ...pa nisam glupa, naucila bih, ali ne vidim sta imam od toga :think:
 
Ne racunajuci najbolje prijateljice koje uglavnom dobro poznajemo i znamo sve njihove tajne kao i one nase npr u ljubavi, u vezama o tome kako su prezivele raskid ili recimo srele svoje danasnje muzeve ima i onih koje su nam poznanice ili eto koleginice pa me zanima zasto nisu realne u mnogim slucajevima...Npr kad eto nesto i pocnemo o privatnom zivotu..hteo ne hteo moras ako si svakodnevno u drustvu istih...cesto primecujem da isticu sebe kao osobu koja je nezamenljiva u svemu..Ja sam eto iskrena pa priznam da sam u zivotu i ostavljala i itekako bila ostavljana da sam patila da sam volela a nije mi bilo uzvraceno...Kazem i da neki moj bivsi srecno zivi da ja nisam bila idealna za njega kao i da ima naravno onih koji su me voleli i mozda zale sto nismo ostali skupa...Kod vecine njih to apsolutno ne postoji...One su uvek bile te koje su ostavljale, one koje su bile voljene one za kojima je bivsi "sekao vene" one koje su naj naj i td itd. To samo eto recimo na temu veza i ljubavi...da ne pisem sad i o poslu gde su bile najbolje gde je sef padao nakolena moleci ih da se vrate ali one su bile odlucne da odu u drugu firmu i sl. Slusam i slusam i povraca mi se da prostite vise puta uopste ne znam kako da se ponasam...Ako cutim ne komentarisem kazu evo je crce od ljubomore..pa neka nek se jede...sta cu joj ja..Ako komentarisem lazem samu sebe da joj dok joj delim kompliment za takvu uspesnost u stvari u glavi mislim..Boze zasto ja slusam ova s...nja...Pitam se zasto nismo realne...pa sve je to zivot donosi i radost i bol...ili treba da pocnem da vezbam to laganje same sebe...

Lakse mi kad kukam i cesto kukam. Svima javim i kad se sef dera ne mene. Profitira tu samo Vip ;) Takav sam tip, pomaze mi autosugestija de ce biti bolje i posle hiljadu i jednom samoubedjivanja da cu naci resenje/imam resenje bude mi lakse.
Drugarice su mi vazda u fazonu blago tebi kao one imaju realne probleme sa keshom, poslom, izgledom, ja samo sa sopstvenim mozgom tj tripovanjima. Tako da sada kukam mami, decku, tetki i to je to :neutral: Od drugarica nikak'a vajda...
 
Ne znam stvarno, oko mene se niko ne hvali nego svi na nešto kukaju. Kapiram da su vremena teška i da su ljudi u dubiozi i pokušavam da saosećam, ali vidim da im baš nije pravo što nemam pojma o čemu pričaju tj. nisam nikad bila u njihovoj koži pa šta god da kažem ispadne da pametujem. Imam utisak kao da ih nervira što su moji problemi benigni, tipa: "Jao, danas je baš pala kiša pa ne mogu u šetnju" i onda kao da im nisam zanimljiva jer nemam ništa konkretno za kukanje.
 
kod mene je i tu kao u svemu drugom-nema sredine.
ili kukam nepodnosljivo, zbog para, zbog dece, zbog posla, zbog decka, zbog SVEGA..
ili se smao kliberim i govorim ma sve ce to proci..
u principu, ne volim sebe kad kukam..ozbiljno. kad je moj braka usao u los fazu, pocela sam da kukam drugaricama..i to se ponavljalo, ponavljalo..i onda sam skontala da msram ljude, i smaram sebe, i da je vreme da prestanem..i zacutala sam. prosto vise nisam mogla da cujem zvuk svog glasa koji ponavlja isto, a nista ne cinim da to promenim.
na to se sve svede..svi nekad imamo problema, i svi nekad kukamo..pitanje je samo da li oziljne probleme resavamo, ili se sve svodi na kukanje.
a to, savrsene drugarice..nemam.
 
ma daaj,sad niko ne poznaje takve osobe a bar ovde na forumu smo se naslusali tih prica
ne znam,smatram sebe naivnom u tom pogledu,ne izmisljam radi price
moja koleginica mi prica kako je dugo bila na birou
i sad prica ide ovako "znam ja bre,pa pricali su mi na razgovorima za posao,imala sam bar po jedan nedeljno...(onda se seti kako se zeznula sto mi je to priznala)...svi su hteli da me zaposle ali meni nisu odgovarali uslovi" :mrgreen:
to je amaterski level samohvale
level senior je moj direktor
"bio sam u sredu u parizu.(ja pitam zasto ako nije indiskretno,on malo razmislja pa mi kaze) pa zvali su me da mi ponude mesto regionalnog direktora za mim,misija na 6 meseci,ali odbio sam,znas bilo je jako tesko za mene,to je ipak bolje mesto,napredovanje u karijeri ali s druge strane tek smo dosli ovde,zena nasla posao,mali krenuo u vrtic,i sad opet selidba i to,ne mogu to da uradim porodici i to sam objasnio generalnom direktoru,e sad nije lako to odbiti jer se razmisljam mozda mi nikad vise nece ponuditi takvu priliku"
izvesno vreme nakon toga saznam da je isao u pariz da pita da mu daju to mesto i da su ga odbili :hahaha:
 
Ranije, kad bi mi iskrsao problem, za njega bi saznali i roditelji, i sestre i drugarice. Nisam umela ni da sakrijem ni da precutim ako nesto nije bilo u redu - to se na meni odmah videlo. Podrazumeva se da dobre drugarice tome i sluze, da te saslusaju, potapkaju po ramenu... cista zabluda! Ispalo je da ja kukam zbog guposti i sitnica(npr. dete mi je dobilo boginje), a one, mucenice, imaju prave probleme pa cute i trpe(nikako da smrsa a mesecima ide na aerobik). Vise se ne poveravam nikome osim sestrama... roditelje se trudim da postedim, a pred "drugaricama" sam uvek srecna i nasmejana i sve mi je potaman, cak i kad nije.
 
Na moju veliku srecu nisam okruzena ljudima koji kukaju, a ni onima koji misle i hvale se da su u svemu naj naj
I ako ih ima u okruzenju, ja sa takvima nemam nekog bliskog dodira, samo koliko moram, pa nemamo razgovore gde bi bilo prilike da se jadamo i sl.
Nekad je bolje biti sam nego u drustvu koje ti ne prija
Okruziti se malim brojem ali kvalitetnih ljudi koji te kapiraju i sa kojima mozes da pricas opusteno i budes to sto jesi - meni je sustina druzenja
Verujem da je zdrava distanca itekako potrebna sa odredjenim ljudima i ne smatram da sam zbog toga nadobudna
Neko mozda misli da sam osobenjak, istina je samo da cenim svoje vreme, energiju i zivce
 
Pa evo ja sam sad shvatila da sam ja ta koja se samo hvali jer sam u principu totalna pozitiva i ljudima je muka od toga pa šta god da me pitaš ispada da je kod mene sve super. Kao što i jeste, bar ja to tako doživljavam iako bi neko drugi verovatno našao milion i jedan razlog za kuknjavu. Ali ja sam poznata po tome da nosim ružičaste naočare i kapiram da to ljude nervira.
Verovatno mi se zbog toga krug prijatelja sveo na minimum minimuma...
 

Back
Top