Gubljenje sebe

Da, covek se menja i tako treba da bude...tako se napreduje...Ja stalno osecam da se menjam, velika je razlika kad si osmi razred, od onoga kad si prva godina, pa opet razlika je kad si druga, od onoga sto postanes u trecoj godini. U ovim godinama se menjamo jako brzo i ja to osecam...Ali te promene su na bolje i srecna sam sto sam drugacija...
 
Malo sam bacio pogled na ostale postove Navara na ovoj temi i mislim da imaju smisla...U pravu je jer kad se otvori neka ovakva tema,kukate kao babe,a kad se otvori tema gde neko veliča razvrat,bludničenje,hoklštapleraj e onda ožeži po tome,to je dobro,to je super,svi koji kažu ne su zatucani (primer za to je Vejnova Sibilka)...
nije to poenta..stvar je u licemerju vecine pisaca vecine postova na ovom forumu..
vidis lexa je lik koji kad pljuje po nekome onda je to u redu ali kad neko pljune po njoj onda je taj neko sve najgore..e to je licemerje..znas ono kad ja radim onda je ok al kad ti radis to isto onda to nije ok..
naravno da ima smisla..mnogo vise smisla od mnogo cega drugog jer j a pisem mnoge stvari iz vlastitog iskustva ..
najveci problem mladih nije nedostatak perspektive na sta se svi vade nego bre zatucanost..perspektive uvek postoje..kad ti zivot zatvori jedan vrata otvori ti neka druga..kad bacis pogled na teme tinejdzera vidis tustu i tamu raznih komplexa raznih nadrndanih izvitoperenih stavova i shvatanja i razmisljanja..
ostro sudim tome naravno..zato sto sam u pravu i zato sto ne volim sto sam u pravu jer stvar nije crna stvra je beznadezna..sa stavovima koje ovovremenski tinejdzeri propagiraju..nema tu vise sta niko da radi ..stvar je beznadezna..nisam ja tome doprineo nije ni drzava ni sloba ni ratovi..
kad bi prosecan tinejdzer u srbiji shvatio da zivi lepse i bolje nego 85% drugih tinejdzera na kugli zemaljskoj sve bi doslo na svoje mesto..al ne kuka se o svemu i svacemu..al se ama bas nista ne preduzima i kad neko dodje pa napise nesto krene standardna pljuvacina.znas najveci sprski problem. je taj sto gde god se pojavi neko sa zeljom i voljom da nesto pokrene jave se jos 5 onih koji dodju da se sprdaju sa tim jer to je kao ovo ono ulicni geto fol fazon prazne duse i jos praznijeg dzepa..ta filozofija vodi gde? u srecniju lepsu buducnost? ako se proda dovoljno paketica trave ili grama koke drugarima bice para ? extra filozofija..alo bre o cemu pricamo dve trecine klinaca koje ja znam su na necemu ..a kao nema para ima ih eno ih u autima kucama i ostalom imanju raznih dilera prevaranata i bitangi kojima je stalo samo do svog dzepa i nije ih briga koliko ce cijih zivota da usput upropaste..jer upropascen zivot jednog klinca je upropascen zivot cele porodice i majke i oca takodje..
ili koliko prosecan srpski tinejdzer potrosi para na alkohol cigare drogu? bas me zanima
 
Hm, da definišem temu.
Da li vam je teško da zadržite sebe, a da se prilagodite promenama koje morate prihvatiti kako godine dolaze?
Odnosno, ne izgubiti sebe i svu svoju posebnost uprkos obavezama koje svaki dan zatrpavaju sve više?
Ili bojite li se da odrastete, ne zbog prihvatanja obaveza i drugih Petar Pan kompleks pojava, već... Da li ćete ostati vi? Ili ćete postati nešto čemu ste se grozili kad ste bili mladji i govorili da to nikad nećete biti vi?

Plastičan primer - Pustih ja The cardigans i uplaših se. Što? Pa što slušam tako... laganu muziku. :S Gde mi je ono ludilo i polet mladost?Što više ne nosim pidžamu na tufne i martinke u prodavnicu? Zašto kako godine prolaze sve više obraćam pažnju na to šta je red, a šta ne raditi?
Šta ako postanem dosadna baba iz mog komšiluka? :(
Znam, znam, stvar je ostati dosledan nekako sebi? A kako kad ni ne primetimo te promene kod sebe, kad se stavovi tako postepeno menjaju da sve brzo promakne?

Što bi Milan rekao: "Kako da ostanem isti, kako da sačuvam sebe od promene? Samo putem promene".
Pomislite li ikad da su komšije iz vaše okoline, oni što gundjaju na glasnu muziku bili mladi kao mi sad? Da su morali da se prilagode "odraslom" životu i da su se tu izgubili, te su stoga tako ogorčeni?

Uplašite li se ikad da će vam se ovo desiti?
Kako da ostanemo isti, a da se prilagodimo onome što se od nas očekuje?

Mislim da je sve cin odrastanja i sazrevanja... Tako i treba da bude u tvojim godinama, imas sedamnaest, sada prihvatas skoro svu odgovornost i obaveze na sebe. Ako ne ides na fakulter sledi ti nezavisnot od roditelja i uz to sama treba da zaradjujes za zivot.. kasnije porodica sve.. neka sloboda ranije sto si imala, neke sitnice i to nestaje, i vremenom sve ozbiljnije postaje. Zivot je takav. U komsiluku su ljudi takvi zato sto u tvom uzrastu njihov zivot nije bio rutina... skola, zabava, ljubav, ludarije, drugarstvo... sve je to za njih proslost... Svaki dan im je isti.. posao i porodica.. to im je sve.. Zato ti je sve tako.. polako ulazis u taj "svet".

Nadam se da sam dobro shvatila temu...
 
Počeću od muzike... nekad slušao heavy/death/thrash/hardcore metal, sada sam više progressive/experimental i te laganije stvari... mada uvijek mi prija da čujem i stare...

Promijenio sam se u tome što sam rekao da nikad neću pušiti i piti... al' kontam mlad sam, ako neću sad probati, kad ću... bolje sad da se budalešem, poslije neću imati vremena...
Gubio sam sebe, al' se nikad nisam izgubio, ostao sam dosledan svojim mislima, idejama, stavovima i dalje sam autentična ličnost, i "čudak" što mene posebno raduje... takođe, promijenio sam se jer sam bio najgori pesimista... onda sam vidio da taj pesimizam ne škodi meni, već okolini, uništava porodicu i sve drugo... pa odlučih da postanem realista. Sada sam realista, ali i dalje prvo vidim tamnu stranu svega, i rado sabijam šale crnog humora, i zadirkujem stvari kojih se drugi groze.
Imao sam neke komplekse povodom ljudi, druženja, poslije sam shvatio da je više ljudima stalo do mene nego meni do njih, sada kad god je neka fešta, ja prvi nazdravljam. I napio sam se ne znam ni sam koliko puta u zadnjih pola godine, al' i dalje ne postoji niko sa kim sam se posvađao zbog nečega, dobro, ima ljudi koji su ostali uvrijeđeni zbog ovoga ili onoga, pa to vremenom prolazi sada...
Nosim starke od 15. godine... Tada sam pustio i kosu. I dalje imam kosu, i dalje nosim starke. Ne planiram da prestanem. Volim gitaru, volio sam je, i voliću je i dalje. Ostao sam privržen rock muzici, i kupiću sebi martinke, skroz duboke, jer mi je super trip, i želim da ga ispunim... Nisam kao ostali ljudi bio, pa neću ni biti. Sve u granicama, naravno. Travu nisam probao, što ne znači da neću, poznajem sebe, i znam da mogu svemu da se oduprem kad hoću. Prije sam takođe volio igrice da pičim danonoćno... i sada naravno volim da zaigram kvalitetnu igru, al' manje.
Ipak najbitnije su promjene prema ljudima koje su mi se dogodile. Znao sam nekada nevezane stvari da pričam i namjerno povređujem ljude. Sad sam uključio mozak malo i bolje mi ide haha.
Ma sve u svemu ja sam najbolji i najviše volim sebe, bio sam egoista i ostaću :D
 
Ja bas ne mogu da dam prikladan odgovor,zato sto mi se cini da se tek sad formirm kao licnost,jos uvek ponalazim ono ja,tako da zavecinom stvari koje odbacujem cinim svesno:)
A iskerno i mislim da je vecina nas isuvise mlada da bi se uopste naslo u takvoj situaciji da gubimo sebe,osim ako su u pitanju neke zivotne prekretnice,nemam sad konkretan primer,ali mislim da razumete na sta mislim :)
 
Poslednja izmena:
Mislim da možemo izgubiti neke tako male stvari koje su nas činile.
):

Ali dobro.

Mislim i ja,ali nekako nemam osecaj da zalim za necim sto sam izgubila,nisam preterano ni razmisljala o tome...zato sam rekla da nisam bas kompetentna da odgovorim:rumenko:
Ali mislim da cu za par godina biti bas nostalgicna za tako nekim..sitnicama..a sto smo stariji te sitnice prerastaju u neke krupnije stvari.

I Jeco, kad ćemo da ispušimo onaj džoint, dok smo još uvijek mladi :lol:

Pa ako ti doneses sa sobom ja necu odbiti:mrgreen:
 
kako god da se zovesh, glupo mi da te zovem oktobar
nemoj zhaliti za onim shto nisi mogla promeniti (ili si mogla al nisi bila svesna toga, dodje mu na isto)
vec idi napred
i iskoristi potencijal trenutnog stanja
 
Mislim i ja,ali nekako nemam osecaj da zalim za necim sto sam izgubila,nisam preterano ni razmisljala o tome...zato sam rekla da nisam bas kompetentna da odgovorim:rumenko:
Ali mislim da cu za par godina biti bas nostalgicna za tako nekim..sitnicama..a sto smo stariji te sitnice prerastaju u neke krupnije stvari.



Pa ako ti doneses sa sobom ja necu odbiti:mrgreen:

E dobro, eto me na Bir :mrgreen:
I Sibil ćemo zvati :mrgreen:
 

Back
Top