Gubitak partnera

Ps .
Lepe savete dajete,sve teorija.
Praksa je drugačija.
Trba ti da ako,metaboliziras situaciju,nadjes inspiraciju da nastavite da živiš,eventualno...
Jednog dana,ne želim vam nikada, zbog smrti druga,muža,žene sestre,deteta,kad izgubite pola sebe Il celog.
Da se ukokas...
Ja lično samo igubila inspiraciju za životom...
Finito.
 
Ps .
Lepe savete dajete,sve teorija.
Praksa je drugačija.
Trba ti da ako,metaboliziras situaciju,nadjes inspiraciju da nastavite da živiš,eventualno...
Jednog dana,ne želim vam nikada, zbog smrti druga,muža,žene sestre,deteta,kad izgubite pola sebe Il celog.
Da se ukokas...
Ja lično samo igubila inspiraciju za životom...
Finito.

kada mi je umro tata , bio sam uz mamu 10meseci, nisam mislio na sebe i svoj zivot jer sam je video kako nije mogla sama da podnese nas gubitak.
Da li imate decu?
Nemoj da te bude sramota da trazis pomoc.
Moja mama je samo jednog dana rekla C... moj dobro sam sad, sad pocni da mislis na sebe. Tada sam imao 25god.
I njoj nedostaje muz i meni nedostaje tata.
Ali smo naucili da hodamo.
Ako se ne "drzimo za ruke" ono smo na vezi. Svakodnevno. Te male paznje su nekada ogromne.

Drz se tesko je ali mora se izgurati.
Svi mi imamo neku muku samo sto nece svako da je napise ovako kao Ti.
A to je vec pokazatelj snage koju imas a da je u ovom trenutku nisi svesna
 
Imamo ćerku 37, godina.Bila je samnom u krizi pre i posle.,nešto kao dva meseca.
Onda sam rekla idi,nisam hendikepirana,moram da naučim da živim sama .Pre ili posle,bolje pre.
Ona ima svoj život,ja moj.
Ja moju ćerku volim vise od sebe i njen život ima prioritet
Ja sam moje završila,taman posla da sam egoista da me smatraju sada kao nesposobnu.
Svakom svoj život i bol,tragedija.
Ona sa verenikom dodje svakog vikenda,super mi je da smo zajedno.Kuvamo zajedno,pričamo,izađemo,pomažu mi neke sitne probleme.
Tako treba da bude.
Borim se sama sa sobom da izađem iz tuge,da nađem inspiraciju da živim i dalje...
Još ne znam...sve mi je bezveze,nema plana ...
 
Sama znas koliko te boli ali moj savet ako mogu da budem slobodan nemoj da te bude sramota da trazis malo njene paznje. Cerka ce sigurno prva da te podigne.
Ja sam u razgovorima sa mamom pricao samo one price gde smo svi bili veseli, srecni...i nekako se bol vremenom smanjivao. Secanje i dan danas kao da je "tata na putu i cekam ga da se.vrati"...ali je bol nestao i mama se povratila sa osmehom...
DRZ SE!!!samo vreme da prodje
 
Partizanovac,primi moje najiskrenije saučešće.
Hvala ti brate moj, ili sestro (izvini, ali ovde je sve dvolično pa i nickovi kakvim se ljudi predstavljaju). Danas sam u vezi, malo sam izgurao težak period iza sebe. I dalje sam ja duboko u koorcu, ali stvarno drago mi je što sam našao curu koja me razume i pruža podršku. A veruj mi za moj mentalni sklop to je obećana zemlja.
 
Imamo ćerku 37, godina.Bila je samnom u krizi pre i posle.,nešto kao dva meseca.
Onda sam rekla idi,nisam hendikepirana,moram da naučim da živim sama .Pre ili posle,bolje pre.
Ona ima svoj život,ja moj.
Ja moju ćerku volim vise od sebe i njen život ima prioritet
Ja sam moje završila,taman posla da sam egoista da me smatraju sada kao nesposobnu.
Svakom svoj život i bol,tragedija.
Ona sa verenikom dodje svakog vikenda,super mi je da smo zajedno.Kuvamo zajedno,pričamo,izađemo,pomažu mi neke sitne probleme.
Tako treba da bude.
Borim se sama sa sobom da izađem iz tuge,da nađem inspiraciju da živim i dalje...
Još ne znam...sve mi je bezveze,nema plana ...
Izvini, malo prođoh poruke i vodim da si žensko. Bitno je da imaš ćeru zdravu i pravu, kao majci to ti je najbitnije. Za sebe ćeš već nešto naći :)
 
Imamo ćerku 37, godina.Bila je samnom u krizi pre i posle.,nešto kao dva meseca.
Onda sam rekla idi,nisam hendikepirana,moram da naučim da živim sama .Pre ili posle,bolje pre.
Ona ima svoj život,ja moj.
Ja moju ćerku volim vise od sebe i njen život ima prioritet
Ja sam moje završila,taman posla da sam egoista da me smatraju sada kao nesposobnu.
Svakom svoj život i bol,tragedija.
Ona sa verenikom dodje svakog vikenda,super mi je da smo zajedno.Kuvamo zajedno,pričamo,izađemo,pomažu mi neke sitne probleme.
Tako treba da bude.
Borim se sama sa sobom da izađem iz tuge,da nađem inspiraciju da živim i dalje...
Još ne znam...sve mi je bezveze,nema plana ...
za sve treba vreme ..neces nikada preboleti ali ces nauciti sa gubitkom da zivis
 
Hvala ti brate moj, ili sestro (izvini, ali ovde je sve dvolično pa i nickovi kakvim se ljudi predstavljaju). Danas sam u vezi, malo sam izgurao težak period iza sebe. I dalje sam ja duboko u koorcu, ali stvarno drago mi je što sam našao curu koja me razume i pruža podršku. A veruj mi za moj mentalni sklop to je obećana zemlja.
drago mi je jer je to život koji ide dalje..kada sam na prethodnoj strani napisala da vremenom naucimo da zivimo sa gubitkom i da se nadje nova ljubav,opomenuta sam da to sto sam napisala nije u redu a ustvari to je sustina i jedini nacin da se nastavi zivot
 
drago mi je jer je to život koji ide dalje..kada sam na prethodnoj strani napisala da vremenom naucimo da zivimo sa gubitkom i da se nadje nova ljubav,opomenuta sam da to sto sam napisala nije u redu a ustvari to je sustina i jedini nacin da se nastavi zivot
Apsolutno si bila u pravu. Na kraju krajeva, vreme je pokazalo. Hvala ti što si mi se onda, a i sada našla.
 
nema dana da ne pomislim na pokojnog tatu, necu da ga zovem drugacije, sve sto me je naucio i trudio se sad isplivava...posle x godina...jos je tu jos je imam osecaj kao nekad da me grli i kaze "sta god sine ja sam ponosan sto mialis svojom glavom"... moj V.
 
nema dana da ne pomislim na pokojnog tatu, necu da ga zovem drugacije, sve sto me je naucio i trudio se sad isplivava...posle x godina...jos je tu jos je imam osecaj kao nekad da me grli i kaze "sta god sine ja sam ponosan sto mialis svojom glavom"... moj V.
Roditeljska ljubav je neprocenjiva.. Doduše ja sam imao oca govnara teškog, ali sam svakim danom zahvalan Bogu što mi je majka živa, jer sa njom proveden minut mi je večnost. Kako stari.
 
Hvala vam od srca svima,nepoznati prijatelji.
Ne mogu jos da pisem i pratIm diskusiju.
Možda jednog dana kad ukapiram da
se nece vratiti.
Juce sam najzad podigla urnu sa pepelom,ceo covek u jednoj plastičnoj vazni.
Mislila sam da ce mi to pomoci da shvatim,ali...mislim da ne.
Sad sam ga stavila u ormar.
Eto njegova poslednja zelja da se vrati kuci.
Sad smo tu u kuci sami,ja on i pas.
 
Pročitao sam sve diskusije.
Nema univerzalnog recepta za tugu zbog gubitka voljene osobe.
Svačija tuga je drugačija.
I sve tuge su slične ili iste.
Možda će neko pomisliti da je ovo otrcano šta ću napisati, ali stvarno mislim da tako mora da bude.
Mora se nastaviti sa životom. Ni vaša voljena osoba koju ste izgubili ne bi želela da vaš život "završi".
Ne bi vam poželela ni crne misli, očaj, beznađe. Zbog toga nije živela s vama. Ne bi želela ni da vi tako živite bez nje.
Sećajte se lepog, neka vas to vodi kroz nastavak života.
Svaki dan neka vam bude pozitivan jer kroz vas živi i osoba koju ste izgubili.
Svaki vaš osmeh je i njen osmeh. Svaki vaš novi uspeh je i njen uspeh.
Zato nastavite sa životom.
 
Ps .
Lepe savete dajete,sve teorija.
Praksa je drugačija.
Trba ti da ako,metaboliziras situaciju,nadjes inspiraciju da nastavite da živiš,eventualno...
Jednog dana,ne želim vam nikada, zbog smrti druga,muža,žene sestre,deteta,kad izgubite pola sebe Il celog.
Da se ukokas...
Ja lično samo igubila inspiraciju za životom...
Finito.
Da...U praksi je drugacije ali sve je to Zivot.

Drzi se...Ne daj se....Zivot je tezak on te lomi,baca te i krsi te ali moras da se uspravis i sve to da izdrzis.Predaja nije opcija moras da se boris,najvise sama sa sobom.
 
Otvaram temu za one koji su izgubili svog muža,svoju ženu, devojku (ako je bila ozbiljna veza), momka.. Neka vaša osećanja, mišljenja, kako se osećate, kako najlakše prebroditi takve situacije

Otvaram temu za one koji su izgubili svog muža,svoju ženu, devojku (ako je bila ozbiljna veza), momka.. Neka vaša osećanja, mišljenja, kako se osećate, kako najlakše prebroditi takve situacije i slično..
Nedavno sam izgubila supruga u roku od dve sekunde,neopisiva bol koja je svakim danom sve gora😔ne znam sta da ti kazem imam malo dete pa me to nekako drzi u zivotu....
 
Ma razumem ja tebe šta pričaš. Svestan sam i ja gde živim, i gde će moj mališa da odrasta. Svestan sam da je ovo mulj teški od zemlje, da je sve propalo u svim sferama. Ali računam da bar neku moju unutrašnju bol i osećaj ne moram da predodredim ovom svakodnevnom sivilu kojem živimo, većina nas. Zato sam otvorio temu ako je nekoga ista zla sudbina zadesila nažalost, da bar od tog sivila nađemo neki izlaz i razmenimo neku reč. Bar razumevanja, utehe svakako nema.
Znam da je tema od prosle godine ali evo ja vas razumem. Meni je naglo preminuo suprug. Brak je trajao 26 godina. Dva odrasla deteta . Ali tuga ,ljutnja neki bes sto me samo tako idjednom napustio ne popustaju. Sve je sveze i da li je nirmalno biti ljut i povredjen toliko da u meni vri pomesana osecanja tuga,ljutnja,bes ,nemoc i na kraju ono najbitnije sok i neverica da je tu kraj da ga nema vise. Bio je dobar covek ,otac,suprug. Kako preziveti ovakvu bol?
 

Back
Top