Samo se brinem da tu ne bi sve ubacili banke i slicne gluposti. Bilo bi idealno da tu bude ista delatnost kao kada su zgrade zidane - ali imam velike sumnje oko toga.
p.s. inace i ne znam sta je tu bilo
Evo kratki sa neta o jednoj o najlepsih ulica u Beogradu
Prostor kome pripada Karađorđeva ulica zvao se Savamala, zbog blizine reke, koja sve do počeka 19. veka ostaje neizgrađena. Za njen razvoj najzačajnija je bila blizina Savskog pristaništa, gde se odvijao najveći deo međunarodne trgovine.
Uz Đumrukanu (carinarnicu), podignuti su hoteli, konaci, trgovačke i zanatske radnje. Sredinom 19. veka uz Savsku je formirana Mala pijaca, deo između kasnije izgrađenog Hotela “Bristol” i Beogradske zadruge, a trase nekih ulica koje i danas postoje, među kojima i Karađorđeva, mogu se videti još u planu Beograda iz 1878. godine. Nasipanjem bare „Venecija“ formiran je prostor gde je 1884. podignuta Železnička stanice, a uvođenjem tramvajske pruge 1894. Karađorđeva počinje ubrzano da se gradi..Pod uticajem srednje i zapadne Evrope, krajem 19. veka u ovom delu prelazi na nova arhitektonska rešenja, kada prostor oko Male pijace postaje trgovački centar, gde su se do Prvog svetskog rata gradili objekti koji i danas imaju status kulturnih dobara, poput Beogradske zadruge (1905-1907), “Bristola” (1910-1912) i kuće Đorđa Vuča (1908). Tek generalni plan iz 1924. predviđa gradnju višespratnica, a najreprezentativniji objekat u to vreme je zgrada Pošte na Savskom trgu (1929)
Sava mala
Na građevinama u Karađorđevoj vide se svi stilovi koji su obeležili istoriju srpske arhitekture. Na fasadama ima balkansko-orijentalnih, klasicističkih, elemenata neorenesanse, neobaroka, secesije, do elemenata nacionalnog stila i onih koji najavljuju modernizam. Izbijanjem Drugog svetskog rata dolazi do prekida u izgradnji Karađorđeve...
Lagumi, uostalom, kao i cela Karađorđeva ulica, nekada najpoznatija i najlepša u Beogradu, uglavnom zapušteni. Ne ulazeći u to da li je upravo ovaj deo mogao da predstavlja neku vrstu beogradskog Monmartra, ostaje očigledno da su nekada najlepša zdanja ovog dela Beograda, baš kao i lagumi koji se podvlače pod samo srce prestonice ostali nevažni za grad koji je od njih mogao da napravi i turističku atrakciju i pravu blagodet na zadovoljstvo svojih žitelja.