Gradi se sat koji meri večnost

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
383.200
U pustinjskoj tišini zapadnog Teksasa, grupa inženjera, dizajnera i vizionara gradi jedan od najambicioznijih inženjerskih i filozofskih poduhvata današnjice, uređaj koji bi mogao da nadživi civilizacije — „Sat duge sadašnjosti” (The Clock of the Long Now). Dizajniran da traje 10.000 godina, ovaj sat menja način na koji čovečanstvo razmišlja o budućnosti. On je više od mehaničkog čuda. To je umetnički i filozofski izraz ideje da je vreme mnogo više od sata na našem zidu.

U doba kada se svet okreće oko trenutnih trendova i kratkoročnih planova, ovaj sat poziva na drugačije razmišljanje — ono koje meri vekove i milenijume. Projektovan bez elektronike, sat se oslanja na gravitaciju, sunčevu svetlost i posetioce da bi osto u pokretu. Njegova izgradnja urezana je u kamenu planinu, a svaki njegov deo napravljen je da izdrži ne samo vreme, već i zaborav, prenosi Dejli dajdžest.

Ovaj monumentalni projekat, ima za cilj da postane simbol dugoročne odgovornosti prema planeti i budućim generacijama. U svetu koji razmišlja u sekundama, „Sat duge sadašnjosti” uči nas kako da razmišljamo u vekovima.

Ideja koja traje hiljadama godina
Iza ovog neobičnog projekta stoji fondacija The Long Now Foundation, osnovana devedesetih godina prošlog veka sa ciljem da podstakne dugoročno razmišljanje i odgovornost za budućnost. Osnivači, među kojima su i vizionari poput pisca naučnofantastičnih romana Nila Stivensona, kompjuterskog pionira Denija Hilisa i osnivača Amazona Džefa Bezosa, želeli su da naprave nešto što će doslovno „otkucavati“ vekovima – spomenik vremenu i simbol dugoročnog razmišljanja.

Hilis, koji je osmislio prvobitni koncept sata, postavio je jednostavno pitanje: Šta bi bilo kada bismo napravili nešto što bi ljudi mogli da koriste i posmatraju kroz 10.000 godina? Odgovor je postao filozofska, naučna i tehnička avantura bez presedana.
 
Tehnologija večnih otkucaja
Sat se gradi u planini Sijera Diablo, na zemljištu koje je donirao Bezos, jedan od glavnih finansijera projekta, koji je do sada uložio 42 miliona dolara.
„Impresioniran sam ovom idejom jer je izazov koji podstiče kreativnost i odgovornost — mislite unapred, gradite da traje”, istakao je Bezos.

Ulaz do sata prolazi kroz uski tunel u planini, a unutrašnji prostor je veličine višespratne zgrade. Visina samog mehanizma iznosi oko 150 metara, a sve komponente, zupčanici, točkići i osovine od nehrđajućeg čelika, brušenog kamena i legura koje se ne troše, izrađene su od ultra izdržljivih materijala poput titanijuma, keramike i nerđajućeg čelika, uz minimalnu upotrebu plastike ili elektronike.

Napravljen je tako da funkcioniše bez struje — pokreće ga kombinacija gravitacije i energije posetilaca. Svaki put kada neko poseti sat, može ga „naviti” i tako pomoći njegovom radu.Međutim, čak i ako niko ne dođe vekovima, sistem je napravljen tako da se automatski podešava uz pomoć solarne energije i sofisticiranih mehaničkih algoritama.

Jedna od fascinantnijih karakteristika sata jeste da otkucava jedanput godišnje, a svakih 100 godina ispušta drugačiji zvuk. Na svakih 1.000 godina, otvara se posebni vremenski mehanizam. Ovo nije sat koji koristimo da bismo znali kada počinje film ili kada je vreme za večeru – ovo je umetnički i filozofski izraz odnosa čoveka prema večnosti.

„Kada sam prvi put zamislio sat koji traje 10.000 godina, nisam znao kako da ga napravim — znao sam samo da to moramo da pokušamo”, rekao je izumitelj koncepta Deni Hilis, dok je Stjuart Brend, osnivač Long Now fondacije, dodao:„Mi nismo poslednje poglavlje civilizacije. Moramo da razmišljamo o tome šta ostavljamo onima koji dolaze posle nas”.
 
Poruka budućim generacijama

„Sat duge sadašnjosti” nije samo inženjerski podvig, već i poruka. On predstavlja kritiku savremenog društva koje često razmišlja u rokovima od 24 sata, kvartala ili izborne godine. Njegova svrha je da nas podseti da smo deo mnogo većeg toka vremena — i da naši postupci danas imaju posledice koje mogu da se osećaju narednih milenijuma.

U vreme kada se suočavamo sa klimatskim promenama, tehnološkim preokretima i društvenim izazovima, ovaj sat ima za cilj da nas podstakne da razmišljamo dugoročno.Kritičari ovog projekta, međutim, postavljaju opravdano pitanje: da li zaista možemo da napravimo nešto što će trajati deset hiljada godina? I šta ako buduće civilizacije izgube znanje o njegovoj svrsi?

Upravo je u tome lepota ovog poduhvata, smatraju entuzijasti — on nije nužno stvoren da uspe u klasičnom smislu, već da inspiriše.link
 

Back
Top