
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
GRADE MILI
Seljačko vreme gledanja u nebo
Zameni vreme gledanja u zemlju
Oborio oči i u ruke čvornovate gleda
Misli se da li da se i dalje bori ili da se preda.
A zemlja vapi.....očajem urla
Jalova sirotica bez roda dugo
Urasla u kose upletene duge
Da raščešlja je, nema seljak više te ruke.
Onde gde ruke su žuljem dotakle zemlju
Tu raste nada što životu kliče
K'o kamenje drago rasuto kojekud
U oko seljačko staro osmeh donese odnekud.
Šta ćeš jesti grade mili?
Šta ćeš jesti dete moje?
Gladan stomak svakog voli
Za stid ne zna....zna da moli.
Vreme nadanja
Zameni vreme očaja
Vreme stradanja
Zameni vreme nemanja.
Da li će opet doći nada
Ili će doći vreme jada
Kad li će doći vreme rada?



PS Na kraju jučerašnjeg dana pročitah Jocinu pesmu "Setva" i nasta ova
Dobro jutro blogeri.....uspešan dan želim