Govorim u snu

smješnoga lica sami padamo
svatko na drugom kraju svijeta
zapetljanih tijela umor skrivamo...
koliko potrošenih priča,
pune ulice papira..
pokidanih istina
snovima trošili smo ceste
i mada se ne smije u sebi dugo šutjeli
miris prve jeseni...
kroz otrovane noći
kad je sjećanje na straži, ja ne prolazim
tada vagoni puni srebra
i rijeke zlatnog praha neće jutro potkupiti
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu
koliko potrošenih priča,
pune ulice papira...
pokidanih istina
snovima trošili smo ceste
i mada se ne smije u sebi dugo šutjeli
a vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni
govorim u snu
govorim u snu​

 

[NidjeVeze®SpetljanaUZivot]

 

[spiholog]

Divno...