Bog vam je dao vlast nad životinjama,
šumama i crvenim covjekom iz nekog razloga.
Ali taj razlog je nama nepoznanica.
Možda bismo mogli shvatiti kada bismo znali
snove bijelog čovjeka, njegova nadanja, koja u
dugim zimskim noćima podastrije svojoj djeci.
Koje vizije u njihove predođbe utiskuje, tako da
za novim jutrom čeznu.
Ali mi smo divljaci, snovi bijelog čovjeka su
nam skriveni. I zato što su nam skriveni, poći
ćemo svojim putem. Jer iznad svega poštujemo
pravo svakog čovjeka da živi onako kako on
sam želi.
Bez obzira koliko različit od svoje braće bio.
Nije mnogo što nas povezuje.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu
zemlju.
Ako pristanemo, onda samo zato da osiguramo
rezervat koji ste nam obećali. Tamo ćemo
možda provesti svoje zadnje dane na naš naćin.
Kada i posljednji crveni čovjek sa ove zemlje
nestane, i njegovo sjećanje kao sjena oblaka nad
prerijom postane, i tada će duh mojih otaca još
živjeti u ovim obalama i šumama. Jer on voli
ovu zemlju, kao što novorođenće voli otkucaj
svoje majke.
Ako vam prodamo našu zemlju, volite je
kao što ju mi volimo. Brinite se kao što se mi
brinemo. Zadržite sjećanje na nju, kakva je
bila u trenutku kada ste je uzeli.
Sa svom svojom snagom, svojim srcem, vašim
duhom, održite je za vašu djecu. I volite jekao
što Bog voli sve nas.
Jer jedno znamo- vaš Bog i naš Bog je jedan te
isti.
Ova zemlja mu je sveta.
Čak ni bijeli čovjek ne može izbjeći zajedničku
sudbinu.
Možda smo ipak braća.
Vidjet ćemo.
