
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
PLES
(ponovljen blog iz 2011.god. dopunjen sadašnjišnjim osećajem i viđenjem plesa....i života, mog, naravno. )
Volim ples jer govori...
Fenomenalni su...uživala sam.....jako kreativan spoj raznih umetnosti, talenta...koliko rada da budu sinhronizovani…da se osećaju. Oduvek me je fasciniralo to kod umetnika da mogu da se časkom prebace. Evo, njih dvoje...koliko puta su izveli ovu predstavu....koliko meseci vežbali iz dana u dan, koliko povreda, svadja, dokazivanja...to bi kod većine ljudi izazvalo običnost….gubitak osećaja i tog nekog seksipiliteta koji nosi…gubitak želje i dosadu pa bi dodir postao neuzbudjujuć bez te energije koja nosi a predstava samo otaljavanje….ali oni ne…I dalje na sceni izgledaju kao da vode
ljubav….kao da su zaljubljeni….pogledajte im lica…njene oči kada joj zumiraju lice….a opet, svaki pokret hiruški precizan i skoncentrisan… pogledajte joj na samom početku stomak, pre nego je krenula muzika.....ubrzano diše jer je otišla u pravi, realan osećaj neophodan da izvede maestralno predstavu.....da je mirna, bez osećaja koji je nosi stomak bi se lagano spuštao i dizao....verujem da je i sa muškarcem isti slučaj....
I svo to poverenja koje imaju jedno u drugo....jedna grupa ljudi, oba pola, će reći on je tu da joj pomogne da izvede predstavu, da otpleše svoj ples, jer je zapravo ona glavna atrakcija zbog lepog tela, senzibiliteta, te snage u ženskoj nežnosti koja daje notu svemu akrobatskom u životu, svemu lepom...druga grupa, oba pola, bi rekla da je on nosilac plesa zbog fizičke snage, muškog seksipiliteta što sve zajedno sigurnošću zrači.....ne bih ja to tako baš rekla ...da nije njega, ona ne bi plesala ovako ili bi cupkala u svom životu pored lošeg partnera sva izgažena i izubijana...isto važi i za njega jer i on uživa, i on je sav sebe dao zajedničkom plesu...energije koje su se našle....sudbine koje su se našle....pogledajte koliko mu veruje.....sa osmehom se baca apsolutno sigurna u njega, da je tu, da će je uhvatiti. On je sa sigurnim osmehom baca u vis kao igračku ali skupu, najskuplju, najvoljeniju i najmiliju....jer samo tako može biti siguran da će je dočekati...samo ako mu je stalo....posle toliko rada i vremena zajedno neverovatno je kako isijavaju....sve je tu....ljubav, strast, svadja, pomirenje, praćenje i poverenje...kvalitetno trajanje samo ako oboje ulažu u njega....umetnost života u dvoje iskazana plesom.
Dodatak.....Oduvek sam volela ples, i oduvek sam ga doživljavala kao priču koju priča igrač ili igrači, kao umetnost, kao nešto vrlo zahtevno, ali vredno rada i truda....kao život. Iako sam završila sa najboljim ocenama prijemni razred u baletskoj školi Lujo Davičo, lekarski pregled u školi, na kraju godine, je stavio tačku na moje dalje bavljenje baletom. Ustanovljeno je da nemam jednak oslonac na oba stopala, što je za balet nepremostiva prepreka. Mogu se baviti time rekreativno, amaterski, i to vrlo uspešno, ali profi nikada. Posle par dana plakanja, priključih se folkloru, takođe vrlo uspešno i dugoročno


Šalim se, ali je činjenica da ples drži vrlo ozbiljne govorancije, za one koji razumeju taj govor.
E, da pronađem ovaj svoj blog, nagnao me je divan klip koji je jedan prijatelj poslao svima nama (prvi)....kao i život, kao i ljubav, kao poštovanje i poverenje, i ples traži cele ljude, stabilne, istrajne.
Naravno da ima raznih plesova, plesača i plesačica




PS Dobar vam radni dan plesači i plesačice
......zaboravih da kažem uživajte u ovim klipovima, zaista su vrhunski
