Gospa od Šalota

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
Alfred Tenison, (6. avgust 1809 — 6. oktobar 1892)

1645098403539.png



je bio engleski pesnik. Bio je pesnički laureat tokom većeg dela vladavine kraljice Viktorije i ostao je jedan od najpopularnijih britanskih pesnika..
Godine 1829, Tenison je nagrađen kancelarovom zlatnom medaljom na Kembridžu za jedno od svojih prvih dela, "Timbuktu".
Pesme uglavnom lirske, objavio je 1830. „Klaribel” i „Marijana”, koje su i dalje neke od Tenisonovih najslavnijih pesama, uključene su u ovu knjigu.
Iako su neki kritičari opisali kao preterano sentimentalan, njegov stih se ubrzo pokazao popularnim i privukao je pažnju poznatih pisaca tog vremena,
Tenisonova rana poezija, sa svojom srednjovekovnošću i moćnim vizuelnim slikama, imala je veliki uticaj na prerafaelitsko bratstvo.
Veliki deo njegovih stihova bio je zasnovan na klasičnim mitološkim temama Tokom svoje karijere,
Tenison je pokušao sa dramom, ali njegove drame nisu imale veliki uspeh.



https://en.wikipedia.org/wiki/The_Lady_of_Shalott

„The Lady of Shalott” je lirska balada engleskog pesnika Alfreda Tenisona.
Inspirisan kratkim proznim tekstom Donna di Scalotta iz 13. veka, tragičnom pričom
o Elejni od Astolata, mladoj plemkinji zatvorenoj u kuli uz reku od Kamelota.
Jedno je od najpoznatijih pesnikovih dela i njegov živopisan srednjovekovni romantizam
i zagonetna simbolika inspirisali su mnoge slikare, posebno prerafaelite-slikare i njihove sledbenike....



800px-John_William_Waterhouse_-_I_am_half-sick_of_shadows,_said_the_lady_of_shalott (1) (1).jpg

I Am Half-Sick Of Shadows
J.W.Waterhouse


Tenison je napisao dve verzije pesme, jednu objavljenu 1833, od 20 strofa, drugu 1842, od 19 strofa.
Revidirana verzija ima značajno drugačiji završetak, dizajniran da odgovara viktorijanskom moralu
u pogledu rodnih normi i čina samoubistva.
Glavne teme u „Gospođi od Šalota“su izolacija, odvojenost i natprirodni elementi.
Tekst se vrti oko misterije dame od Šalota, koja je zarobljena.
Ona to prihvata kao svoju sudbinu i emocionalno je i fizički odvojena od stvarnog sveta.

Gospa od Šalota živi u zamku , na ostrvu ,u reci koja teče u Kamelot.
Ona pati od misteriozne kletve i mora stalno da radi slike na svom razboju, a da nikada ne gleda svet.
Umesto toga, ona gleda u ogledalo, koje pokazuje okolinu , puteve i ljude koji prolaze kraj njenog ostrva i
i ono što vidi treba da utka u tapiseriju. Njen očaj je bio pojačan kada je videla ljubavne parove u daljini ...
provodila je dane i noći u bolu za povratkom u normalni život.

Pesma počinje opisom puta i reke koja prelazi duga polja raži i ječma i stiže do grada Kamelota.
Dok putuju putem, stanovnici grada gledaju prema ostrvu poznatom kao Šalot.
Ostrvo leži dalje niz reku, na njemu cvetaju jasike, ljiljane i vrbe. Dama, poznata kao Lady of Shalott,
zatvorena je na ostrvu u zgradi koja se sastoji od „četiri siva zida i četiri sive kule“.
Duž ivice reke do Kamelota nalaze se teške barže i laki otvoreni čamci.

Međutim, niko nije čuo ili video da Gospu sa ostrva.
Čuju samo odjek njenog pevanja. Noću samo umorni žetelac čuje pevanje i šaputanje-
"To je vila dama od Šalota....."


Dok tka, pred njom visi ogledalo. U ovom ogledalu ona vidi senke sveta.
Ove senke uključuju puteve koji prolaze kroz polja, seljake u gradu i vrtloge u reci.
takođe povremeno viđa grupu devojaka, mladog pastira, igumana i paža obučenog u grimizno.
Takođe vidi par vitezova kako jašu na konjima, iako nema lojalnog viteza koji bi joj se udvarao.
Uprkos svemu ovome, ona uživa u svojoj samoći i svom tkanju.


800px-The_Lady_of_Shallot_Looking_at_Lancelot.jpg

The Lady Of Shalott Looking At Lancelot
J.W.Waterhouse

I tada ugleda viteza u mesinganom oklopu koji jaše kroz polja ječma.
Sunce obasjava njegov mesingani oklop , dragulji u uzdi njegovog konja blistaju kao sazvežđe zvezda.
Zvone zvona. Vitez okači pojas. Njegov oklop pravi buku .
Dragulj na sedlu viteza blista u plavom i nepomućenom vremenu.
Zbog toga izgleda kao meteor na ljubičastom nebu. Na sunčevoj svetlosti čelo mu sija.
Ispod šlema mu proviruju crne , guste kovrdže. Kada prođe pored reke-njegov lik bljesne u ogledalu gospe od šalota.,


Ona prestaje da tka kada ga vidi i čuje.Ogledalo pukne, a ona tiho govori:
„Kletva se spustila na mene....
Nebo puca , počinje oluja i kiša....
gospa od šalota napušta svoju kulu i silazi. Ona pronalazi čamac.
Ona ispisuje „Dama od Šalota“ oko pramca čamca.
Ona gleda nizvodno u grad Kamelot kao prorok koji predviđa svoju nesreću.
leže u čamac i pušta da je voda nosi ka Kamelotu...

Gospa nosi beli šal i peva poslednji put dok plovi do Kamelota.
Ona nastavlja da peva sve dok joj se krv ne sledi i ne umre.
Svi lordovi, vitezovi i dame izlaze da vide damu kada njen čamac nečujno doplovio do Kamelota.
Čitaju njeno ime i počinju da se plaše.

Lanselot, hrabri vitez, kojega je toliko posmatrala u ogledalu ,
odguruje gomilu i prilazi mrtvoj devojci ...

„Ona ima lepo lice; Bog neka joj da svoju milost..."
 
John_William_Waterhouse_-_The_Lady_of_Shalott_-_Google_Art_Project_edit.jpg


The Lady Of Shalott
J.W.Waterhouse

I
S obe strane reke se prostiru
Dugačka polja ječma i raži,
Što oblače ravnicu i nebo susreću;
A kroz to polje prolazi put
Do Kamelota sa mnogo kula;
A ljudi gore i dole idu,
Gledajući kako ljiljani cvetaju
Tamo dole na ostrvu,
Ostrvu Šalot.
Vrbe bele, jasike trepere,
Mali povetarci mrče se i drhte
Kroz talas što večno teče
Kraj ostrva u reci
Ka Kamelotu ploveći.
Četiri siva zida, i četiri sive kule,
Uzdižu se iznad polja cveća,
A to tiho ostrvo skriva
Ledi od Šalota.
Uz obalu, vrbama prekrivenu,
Teške barže klize praćene
Sporim konjima; i nepozdravljene
Šalupa svilenim jedrima nošena
Klizi ka Kamelotu:
Ali da li ju je iko video kako maše?
Ili kako na prozoru stoji?
I da li je za nju cela zemlja čula,
Ledi od Šalota?
Samo žeteoci, što žanju rano
U sred brkatog ječma,
Čuju pesmu što odjekuje veselo
Sa reke vijuga jasno,
Dole do kulama opasanog Kamelota:
I kad padne mrak, žetelac umoran,
Slažući snoplje na vetrovitom pobrđu,
Slušajući, šapuće “‘Ovo je vila
Ledi od Šalota.”
Lady of Shallot Wallpaper.jpg

Howard D.Johnson


II
Tamo ona tka noću i danju
Veselim bojama magičnu tkaninu.
Čula je neke glasine što kažu,
Prokleta je ako zastane
Dole u Kamelot da pogleda.
Ona ne zna šta znači ta kletva,
I zato tka bez prestanka,
Bez drugih briga na umu,
Ledi od Šalota.
I krećući se kroz ogledalo jasno
Što čitave godine pred njom visi,
Senke sveta pojave se.
Tamo ona obližnji put vidi
Što do Kamelota vijuga:
Tamo se rečni vrtlog kovitla,
I tamo nabusiti seljaci,
I crveni devojački pijačarski ogrtači,
Prolaze idući iz Šalota.
Ponekad neka grupa radosnih dama,
Neki opat u laganom kasu,
Ponekad neki kovrdžavi pastir,
Ili dugokosi paž u grimizno obučen,
Prođe kraj kulama opasanog Kamelota;
I ponekad u plavetnilu tog ogledala
Naiđu vitezovi jašući dvoje po dvoje:
Ona nije imala svog lojalnog viteza,
Ledi od Šalota.
Ali u svoju tkaninu ona i dalje uživa
Da tka čarobne prizore iz tog ogledala,
Jer često, kroz tihe noći
Neka sahrana, sa perima i svetlima
I muzika, ide u Kamelot:
Ili, kada je mesec bio na nebu,
Naiđoše dvoje tek večanih mladih ljubavnika;
“Dosta mi je senki,” rekla je
Ledi od Šalota.


III
U dometu strele od njenih odaja,
Jahao je on među snopova ječma,
Kroz lišće sunce je sjalo zaslepljujuće,
I obasjavalo oklop od mesinga
Hrabrog Sir Lanselota.
Vitez crvenog krsta zauvek na kolenima
pred nekom damom na njegovom štitu,
Koji je bleštao na žutom polju,
Kraj zabačenog Šalota.
Uzde sa dragim kamenjem su blistale,
Kao neka sazvežđa koja vidimo
Grupisana u zlatnoj Galaksiji.
Zvončići na uzdama veselo su zvonili
dok je jahao ka Kamelotu:
A sa njegovog remena sa grbom
Visila je moćna srebrna truba,
I, kako je jahao, o njegov oklop odzvanjala,
Kraj zabačenog Šalota.
Sve pod tim plavim nebom bez oblačka
Sijala je koža sedla obloženog draguljima,
Šlem i pero
Goreli su kao jedno,
Dok je ka Kamelotu jahao.
Kao što to u purpurnu noć često biva,
Ispod jata sjajnih zvezda,
Neki brkati meteor što trag svetlosti za sobom ostavlja,
Kreće se kroz tihi Šalot.
Njegova široka jasna obrva na sunčevom je svetlu sjala;
Na uglačanim kopitima njegov ratnički konj je išao;
Ispod njegovog šlema izvirivaše
Njegove kao ugalj crne kovrdže, dok je jahao,
Dok je ka Kamelotu jahao.
Sa obale i sa reke
On se u kristalnom ogledalu pojavljivao,
“Tira lira,” kraj reke
Sir Lanselot je pevao.
Ona je ostavila tkaninu, ostavila razboj,
Tri koraka po sobi napravila,
Videla je procvetale lokvanje,
Videla je šlem i pero,
Pogledala dole ka Kamelotu.
Napolje je izletela tkanina i poletela;
Ogledalo se razbilo na pola;
“Stigla me je kletva,” plakala je
Ledi od Šalota.

725px-Walter_Crane_-_The_Lady_of_Shalott_-_Google_Art_Project (1).jpg

Walter Crane



IV
Dok ih je istočni olujni vetar istezao,
Bledo žuta drva su venula,
Široki potok u svom koritu se žalio,
Nebo se kišno stuštilo
Nad kulama opasanim Kamelotom;
Ona je sišla dole i pronašla čamac
Ostavljen da pluta pod nekom vrbom,
I u krug oko pramca ona je napisala
Ledi od Šalota.
I niz nejasno rečno prostranstvo–
Kao neki prorok u transu,
Koji vidi svu svoju zlu sreću–
Staklastog pogleda
Ona je ka Kamelotu gledala.
I, na kraju dana
Lanac je oslobodila i dole legla;
Jaka struja daleko ju je odnela,
Ledi od Šalota.
Dok je ležala, snežno bela haljina
slobodno je levo i desno plutala–
Lišće je na nju lagano padalo–
Kroz zvukove noći
Ona je ka Kamelotu plovila:
I dok je čamac vijugao duž
Vrbovitih brda i između polja,
Čuli su je kako svoju poslednju pesmu peva,
Ledi od Šalota.
Čula se pesma vesela, žalosna, sveta,
Pevana glasno, pevana nisko,
Dok joj se krv nije zamrzla lagano,
A oči zamračile potpuno,
Skrenula je ka Kamelotu opasanom kulama;
Jer tamo ju je struja odnela do
Prve kuće na obali reke,
Pevajući svoju pesmu, umrla je,
Ledi od Šalota.
Ispod kule i balkona.
Kraj baštenskog zida i verande,
Bleštava sablast je plovila,
Leš, između otmenih kuća,
Tiho u Kamelot.
Napolje na pristaništa oni izađoše,
Vitez i buržuj, lord i gospa,
I oko pramca njeno ime pročitaše,
Ledi od Šalota.
Ko je ovo? i šta je tu?
A u osvetljenoj palati u blizini
Zamro je zvuk kraljevske radosti;
I oni se prekrstiše iz straha,
Svi vitezovi Kamelota:
Sem Lanselota, udaljiše se;
On reče, “Ima lepo lice;
Milostivi Bože, pomiluj je,
Ledi od Šalota.”


http://lyricstranslations.com/prevod-poetry/alfred-lord-tennyson-the-lady-of-shalott
 
Gospa od Šalota, slika ulje na platnu iz 1888, jedno je od najpoznatijih dela Džona Vilijama Voterhausa.
Oslikava scenu iz Tenisonove pesme u kojoj pesnik opisuje nevolje i nevolje mlade žene,
labavo zasnovane na liku Elejne od Astolata iz srednjovekovne legende o Arturu, koja je žudela za
neuzvraćenom ljubavlju ,izolovana u kuli blizu Kamelota kralja Artura.

Slika ima precizno oslikane detalje i svetle boje povezane sa Prerafaeliti-slikarstvom.


John_William_Waterhouse_-_The_Lady_of_Shalott_-_Google_Art_Project_edit.jpg




Nakon što je prkosila prokletstvu gledajući kroz prozor u Kamelot, dama je stigla do malog čamca.
Ovo je trenutak koji je prikazan na Voterhausovoj slici, dok dama odlazi da se suoči sa svojom sudbinom.
Gospa ima fenjer na prednjem delu svog čamca, a raspeće je postavljeno blizu pramca.
Pored raspeća su tri sveće. Sveće su predstavljale život – dve sveće su već ugašene,
što znači da će njena smrt uskoro doći.

Ženska haljina je potpuno bela na mnogo tamnijim nijansama pozadine.
Voterhausova velika pažnja ka detaljima i bojama, naglašavanje lepote prirode,
realistički kvalitet i njegova interpretacija njenog ranjivog, nežnog lica su
dodatna demonstracija njegove umetničke veštine.
Prirodnjački detalji uključuju pegavu muhovicu i vodene biljke
koje bi se u to vreme mogle naći u reci u Engleskoj.


Tragična simbolika:

-Lanac simbolizuje njeno ugnjetavanje i zatvaranje
- dok ga Gospa od Šalota popušta, ona zapečaćuje svoju sudbinu.

-Preko čamca je prevučena tapiserija, koja predstavlja tapiseriju
koju je Dama isplela tokom svog zatočeništva,
koja prikazuje scene relevantne za Tenisonov tekst.

1645099637417.png



Na kraju čamca su tri sveće koje simbolizuju život.
Dve sveće su ugašene, što znači da će smrt uskoro doći.
Pored njih su raspeće i brojanica: pogrebni simboli,
koji predstavljaju žrtvu i mučeništvo.

1645099664498.png


Može se uočiti i jedan otpao list, koji delikatno leži na Daminom krilu.
Njen život je završen; ona je opali list .....



Deo teksta preuzet sa:
https://thedesignfiles.net/2019/02/art-loveanddesire-nga-theladyofshalot-painting-poetry-canberra/
 
Situacija Gospe od Šalota, na mnogo načina,
podseća na status žena u viktorijanskom periodu.
Pesma suptilno kritikuje nedostatke i položaj žena u viktorijanskoj Engleskoj.
Slika kule je metafora za ženu koja je zaključana u svom domu
-daleko od društva kako bi ostala "čista."
Opcije koje su dostupne dami su ili da se zatvori
u kulu ili da umre zbog interakcija sa društvom.


bec7c627e7f821c560b9d9512c58ca6f.jpg

tumblr_1b226a063733ddd6d45ec928377047bd_54d5d35b_1280.png

Gospa od Šalota, bronza
Bendžamin Viktor
 

Back
Top