Goli raku je relativno nova tehnika koja je nastala iz tradicionalnih istočnih i novih zapadnih rakû pokreta. Poput tradicionalnog rakûa i radovi u golom rakûu se pale brzo, na visokoj temperaturi s puno dima i uzbuđenja.
Radovi u golom rakûu se kao i u ostalim tehnikama oblikovanja gline mogu oblikovati ručno, na ručnom ili električnom kolu ili kombinovanjem tih dveju tehnika.
Vrste gline koje se koriste zavise o pojedinom umetniku, međutim to svakako mora biti glina koja je u stanju izdržati velika naprezanja zbog brzog povećanja temperature za vreme završnog pečenja te sadržavati neke materijale koji je čine poroznom.
Kad se rad završi mora se potpuno osušiti. Zatim se polira pomoću ahata ili nekog drugog tvrdog glacala.
Ovaj proces zna biti vrlo zamoran i dugotrajan. Gotova dela se ne glaziraju, a glatka površina i lep sjaj dobijen je samo polirajem rada i zavisi u vremenu koje je potrošeno na poliranje.
Nakon poliranja neglazirani radovi se peku kako bi bili spremni za drugo pečenje.
Neglazirani radovi se prekriju tankim slojem tekuće gline zvanim „Slip“ ili odvajač. Nakon što se sloj slipa osuši prekrije se glazurom.
Tako glazirani predmeti stavljaju se u plinske peći i brzo peče na i temperaturi od negde oko 850-900˚C, oko 45 minuta. Kako su tališta slipa i glazure različita dolazi do pucanja površine oba nanosa. Užarene radove kleštima vaditi i stavljati u metalnu bačvu ispunjenu piljevinom ili papirom, koji odmah buknu zbog ogromne temperature rada.
Bačva se hermetički zatvara dopuštajući da teški crni dim prodre kroz pukotine nastale u slipu i sacrifical glazuri. Kada se radovi ohlade s njih se jednostavno oljušte slip i glazura , pa se pojavljuje „goli“ predmet na kojem je dim išarao svoje nasumične šare. Goli raku će te prepoznati po crnim tačkicama koje su nastale zbog zaostalih mehurića zraka kako u slipu tako i u glazuri i u koje je ušao dim.
Radovi nastali tehnikom golog rakua su monokromatski: beli i tonovi sivog do crne boje i samo poneki umetnik iskorači iz pravila i upotrebi glazuru u boji.
Radovi u golom rakûu se kao i u ostalim tehnikama oblikovanja gline mogu oblikovati ručno, na ručnom ili električnom kolu ili kombinovanjem tih dveju tehnika.
Vrste gline koje se koriste zavise o pojedinom umetniku, međutim to svakako mora biti glina koja je u stanju izdržati velika naprezanja zbog brzog povećanja temperature za vreme završnog pečenja te sadržavati neke materijale koji je čine poroznom.
Kad se rad završi mora se potpuno osušiti. Zatim se polira pomoću ahata ili nekog drugog tvrdog glacala.
Ovaj proces zna biti vrlo zamoran i dugotrajan. Gotova dela se ne glaziraju, a glatka površina i lep sjaj dobijen je samo polirajem rada i zavisi u vremenu koje je potrošeno na poliranje.
Nakon poliranja neglazirani radovi se peku kako bi bili spremni za drugo pečenje.
Neglazirani radovi se prekriju tankim slojem tekuće gline zvanim „Slip“ ili odvajač. Nakon što se sloj slipa osuši prekrije se glazurom.
Tako glazirani predmeti stavljaju se u plinske peći i brzo peče na i temperaturi od negde oko 850-900˚C, oko 45 minuta. Kako su tališta slipa i glazure različita dolazi do pucanja površine oba nanosa. Užarene radove kleštima vaditi i stavljati u metalnu bačvu ispunjenu piljevinom ili papirom, koji odmah buknu zbog ogromne temperature rada.
Bačva se hermetički zatvara dopuštajući da teški crni dim prodre kroz pukotine nastale u slipu i sacrifical glazuri. Kada se radovi ohlade s njih se jednostavno oljušte slip i glazura , pa se pojavljuje „goli“ predmet na kojem je dim išarao svoje nasumične šare. Goli raku će te prepoznati po crnim tačkicama koje su nastale zbog zaostalih mehurića zraka kako u slipu tako i u glazuri i u koje je ušao dim.
Radovi nastali tehnikom golog rakua su monokromatski: beli i tonovi sivog do crne boje i samo poneki umetnik iskorači iz pravila i upotrebi glazuru u boji.
SENSEI, i pojasnjenje je vredno velike paznje
