gost 382857
Aktivan član
- Poruka
- 1.913
Stiglo je čak šest lepih pesama.
Zahvaljujem iz srca svim autorima što su se odazvali i doprineli opstanku poetskog konkursa.

Glasa se sistemom od 5 bodova koji se mogu podeliti po želji, samo da ukupan zbir bude 5.
Glasanje traje do ponedeljka, 15. maja, 20:00h.
..........................................................................................................
Pesma broj 1
Stanica je blizu
još korak, dva...
mirno ćemo stati
i čekati minut koji Zna.
Nema razmena pogleda
sa grbavom senkom
starca na peronu,
učiniće nam se kao večnost.
Jedan, dva, treći stepenik
škriputavi zvuk zatvaranja vrata voza i..
Gotovo..
-Volite da putujete? Prenuće me glas neznanca
koji po navici zatvara prozor kupea.
Volim da putujem samo kad se ne vraćam..pomisliću a reći:
- Molim vas, ne zatvarajte prozor...
.....................................................................................................
Pesma broj 2
Senka zanosa
Usta ti čarobna
jezerska vilo raspevana
ispuštaju mehurove zanosa
da obodre posustalog,
ohrabre oklevajućeg,
uteše izgubljenog,
ukrase golet odsjajima.
Koliko bi samo slavljena bila
da pod senkom tvojom
sva vrednost ne kopni.
........................................................................................
Pesma broj 3
Debela hladovina
dopustila da pipkam gde je večni hlad
govorila da sam balavac i da sam mlad
bila je iskusna znala za moju žeđu i glad
igrala se ponavljajući da sam balav i mlad
rekla zboom, kad porasteš javi se nekad
žao mi bilo, nisam se osećao tako mlad
ipak, pustila da dođem do senke i u hlad
šapnula: uh, od sada više nisi balav i mlad
.......................................................................................................................
Pesma broj 4
VITRIOL
Ni tiho ni glasno..
U sebe skupljen
U tektonskom ćutanju
Povučen u svoju senku
Palim lampione u duši
U znak sećanja za mrtve.
Veličam život njegovim propuštanjem.
Pokazujem prstom na prohujale i kažem:
Vi ste uradili više od mene živog!
Zato umirem pre smrti.
Ako ne deluješ...
Nema karmičkih posledica - mislio sam..
Ako samo stojiš - kretaćeš se
Jer se zemlja kreće u krug..
Sad znam, sad razumem da se
Najčistije vidi iz centra kruga..
Da više dolazi iz povučenih redova sebe..
Dok oko mene vijore senke..
Bez naročitih pokreta delujem
Bez reči kazujem više..
Iz centra kruga
Iz duboke unutrašnosti zemlje..
Visita interiora terrae rectificando invenies occultum lapidem
..................................................................................................
Pesma broj 5
Bleda senka
Samo od sopstvenih želja i htenja,
a još bleđa od majčinskih nadanja
a nevidljiva od ljubavnih iluzija
utopljena
u sivilu kolor filmova u 3D uživo
i umrtvo- mrtvu li mu prirodu naslikam,
tvorca li mu njegovog bezumnog...
Blede senke naših snoviđenja
beže ispred nas u perspektivu,
u tačku na horizontu nestanka...
San će nas okrepiti...
Još kad bismo bez snova mogli sanjati
ili blede senke snova naših...
..................................................................................................
Pesma broj 6
Vučem se ko prosjak
senka onog mene
iz davnih vremena.
Voljom se pokrećem
jer života pravog
još u meni nema.
Neka bude tako!
Opasno je dati
pare raspikući.
Jednom biće bolje
ko sunce ću sjati!
Vratiću se kući.
...............................................................................................................
Glasanje može da počne!
Zahvaljujem iz srca svim autorima što su se odazvali i doprineli opstanku poetskog konkursa.


Glasa se sistemom od 5 bodova koji se mogu podeliti po želji, samo da ukupan zbir bude 5.
Glasanje traje do ponedeljka, 15. maja, 20:00h.
..........................................................................................................
Pesma broj 1
Stanica je blizu
još korak, dva...
mirno ćemo stati
i čekati minut koji Zna.
Nema razmena pogleda
sa grbavom senkom
starca na peronu,
učiniće nam se kao večnost.
Jedan, dva, treći stepenik
škriputavi zvuk zatvaranja vrata voza i..
Gotovo..
-Volite da putujete? Prenuće me glas neznanca
koji po navici zatvara prozor kupea.
Volim da putujem samo kad se ne vraćam..pomisliću a reći:
- Molim vas, ne zatvarajte prozor...
.....................................................................................................
Pesma broj 2
Senka zanosa
Usta ti čarobna
jezerska vilo raspevana
ispuštaju mehurove zanosa
da obodre posustalog,
ohrabre oklevajućeg,
uteše izgubljenog,
ukrase golet odsjajima.
Koliko bi samo slavljena bila
da pod senkom tvojom
sva vrednost ne kopni.
........................................................................................
Pesma broj 3
Debela hladovina
dopustila da pipkam gde je večni hlad
govorila da sam balavac i da sam mlad
bila je iskusna znala za moju žeđu i glad
igrala se ponavljajući da sam balav i mlad
rekla zboom, kad porasteš javi se nekad
žao mi bilo, nisam se osećao tako mlad
ipak, pustila da dođem do senke i u hlad
šapnula: uh, od sada više nisi balav i mlad
.......................................................................................................................
Pesma broj 4
VITRIOL
Ni tiho ni glasno..
U sebe skupljen
U tektonskom ćutanju
Povučen u svoju senku
Palim lampione u duši
U znak sećanja za mrtve.
Veličam život njegovim propuštanjem.
Pokazujem prstom na prohujale i kažem:
Vi ste uradili više od mene živog!
Zato umirem pre smrti.
Ako ne deluješ...
Nema karmičkih posledica - mislio sam..
Ako samo stojiš - kretaćeš se
Jer se zemlja kreće u krug..
Sad znam, sad razumem da se
Najčistije vidi iz centra kruga..
Da više dolazi iz povučenih redova sebe..
Dok oko mene vijore senke..
Bez naročitih pokreta delujem
Bez reči kazujem više..
Iz centra kruga
Iz duboke unutrašnosti zemlje..
Visita interiora terrae rectificando invenies occultum lapidem
..................................................................................................
Pesma broj 5
Bleda senka
Samo od sopstvenih želja i htenja,
a još bleđa od majčinskih nadanja
a nevidljiva od ljubavnih iluzija
utopljena
u sivilu kolor filmova u 3D uživo
i umrtvo- mrtvu li mu prirodu naslikam,
tvorca li mu njegovog bezumnog...
Blede senke naših snoviđenja
beže ispred nas u perspektivu,
u tačku na horizontu nestanka...
San će nas okrepiti...
Još kad bismo bez snova mogli sanjati
ili blede senke snova naših...
..................................................................................................
Pesma broj 6
Vučem se ko prosjak
senka onog mene
iz davnih vremena.
Voljom se pokrećem
jer života pravog
još u meni nema.
Neka bude tako!
Opasno je dati
pare raspikući.
Jednom biće bolje
ko sunce ću sjati!
Vratiću se kući.
...............................................................................................................
Glasanje može da počne!