ovaj konkurs je doneo kvalitetne i raznovrsne price, kako formom i sadrzajem, tako i stilom i jezikom knjizevnosti
ima par prica koje inkliniraju profesionalizmu, ali i ostale, takoreci amaterske, su i te kako lepo napisane i vredne svaki tren citanja
glasacu po estetskom dozivljaju - svaka prica zasluzuje bodove, ali posto ih nemam dovoljno, ostaje samo jedno
veliko bravo za sve nas!
br. 1 - pravi, pravcati san, toliko malih prica u jednoj prici, toliko dugacke realnosti u nekoliko sekundi sna, i mozda ta celina deluje konfuzno, ali to je uvek tako, jer logika sna i logika jave su dve razlicite logike, kao sto su logika osecanja i logika razuma - 2p
br. 2 - nikada nisam imala takav san, ali je toliko lepo opisan, da sam bila kompletno empaticna sa junakinjom sna, osetila sam njenu i tugu i bol i nemoc, ali i ravnodusnost, a to je ono sto obicno pricu pravi uspesnu, da dotakne citaoca - 2p
br. 3 - razumela sam ovu pricu kao omaz Preobrazenja, kao aluziju ljudskog preobrazenja uoci Bozijeg preobrazenja (19 Avgust) i svidela mi se ideja naseg Boga u sebi - 1p
br. 5 - nekada je san duzi od nekoliko sekundi i traje godinama, to je san koji se sanja otvorenim ocima - volim dnevnicke zapise, volim iskrenost, koliko god ona bila prostodusna - 1p
br. 6 - mnogo volim neocekivan obrt kao kraj price, jer je to, ustvari, novi pocetak (zato obozavam francusku kinematografiju) - 1p
br. 7 - bas je ovo intimna crtica, puna iskrenog i realnog sebedozivljaja, moglo bi da bude cak i pasus iz mog dnevnika - 1p
br. 9 - izuzetno topla crtica, pozelela sam da danas ostavim sve nedeljne poslove, pozovem autora, skuvam caj i da celi dan pricamo o mom i njegovom detinjstvu, o onome sto je svako od nas imao pa nemao, a zatim i o onome sto smo nemali pa sada imamo - 2p
br. 4 mi je bila lepo napisana, ziva, razigrana forma, ali nekako me nije dotakla sadrzajem, nisam osetila pravu emociju koju je pisac ubacio u sadrzaj
br. 10 (moji komplimenti i za ideju i za realizaciju) me je bas dotakla, ali mi je ostavila neki cudan osecaj koji me je uznemirio, mislim da je kraj nekako natuknut, kao da je pisac hteo da sto brze-bolje zavrsi pricu
br. 11 mi je kompletno privukla paznju, ali odbila moj glas (i pored toga sto mi je obrazovanje filozofsko-psiholosko) - ja ne volim, ali izuzetno postujem taj Kafka/Dostojevski splet, koji sam ovde nanjusila, taj kontrast realnost/nadrealnost, ta parabolicnost koja utapa citaoca i procitano u jedno, koja ponistava estetsku distanciju prilikom tumacenja, osecanje pisca postaje autenticno osecanje citaoca - pa zato nisam dala bodove, jer ne volim tu turobnost, ali sve moje pohvale za ovu pricu!
br. 8 sam razumela kao jedan kroki o onome sto je tako cesta nasa realnost u ovo vreme totalne alijenacije - svako sanja neki san o voljenju i intimnosti, koji kada se ostvari, postaje banalna realnost i vise nista od sna nema u sebi - ono Floberovsko (Madam Bovari), da idole ne treba dirati prstima, jer onda na prste ostaje njihova zlatna prasina, a bez te prasine, idoli nisu idoli, nego samo nas san o njima - taman kao sto i pise u rezimeu ove crtice (ovo za
@Napast -ovo pitanje)