a, Borka, Borka, sad umesto odličan (2 - 2 - 2), treba da dajem odličan (3 - 2 - 1)!
br. 5 - odličan (3)
intuicija je opasna, ako ne znaš da je pročitas, a tek koliko li je opasnija, ako to znaš, pa si stalno u grču da bude ono sto je tebi već u mislima bilo, ili ti se u snovima snilo!
još i kad je ta intuicija sazrela do mere prekognicije, kada ti Déjà vu pomera mozak za 180*, izmešta ti težište, cak ti i ruši celu tektoniku, onda osetiš mučninu kroz prste - da si samo zrnašce Peska u pustinji Svemira i da tvoja MaJecnost ne može ništa Večnosti, osim biti il’ ne biti ono što i jesi - (bespo)moćan Čovek
br. 2 - odličan (2)
sami smo sebi najveća opasnost - ući u sebe, upoznati svog najvećeg neprijatelja, pomeriti granice do stepena nadići ih, iliti pobediti sebe, tog ljutog neprijatelja - to je pravo lično delfijsko proročište, prava introjekcija čuvenog
Gnothi Seauton, zaslađena, tokom iskustva, bar mrvicom onim
Meden Agan...
lepa kratkica! ili, još bolji početak neke lepe,
na tenane izbrušene, novelete u zarodišu! onako, mocartovski, sa notama taman koliko treba, nit’ manje, nit’ više od potrebnog!
br. 6 - odličan (1)
uspešno rečima narisovan portret biološkog bića čoveka, njegove narušene bioravnoteže, takozvane potreba, koja, ukoliko je neosvešćena, samo opasno hrani slepu ljudsku zavisnost od otuđenja i samootuđenja...
ih, bre, ambrela-kleptomane! kada sam još i nanjušila onaj lucidni zvrk voljenog mi Ephraima Kishona, u mojoj popodnevnoj kafi (crnoj, bez sećera!) nikad vise sećera!!!
e, sad, kad nam se ne bi ova Borka izvlačila za bodovanje onako kako nam se sada izvukla (

), onda bih se odlično ispričala i sa ovim br. 9, koji je zakuvao jaku nes-kafu 2u1...

ti si se, br. 9 (kao i br. 6, koji je naslikao biološke posrnulosti ljudskosti čoveka), baš lepo zapričao, čak toliko lepo, da imaš dva bića ljudskosti u jednoj košari - psihološko i socijalno biće čovela, tako da komotno možeš da razdvojiš liriku od esejistike, i da ništa ne izgubiš, naprotiv, čak dobiješ na ukusu čitatelja - neko voli crnu kafu, a neko belu, pa neka izabere ko će čime da odmori dušu (bar po meni

)
a, ti, poštovani Cesare br. 1, odlično (čitaj: mudro) si bacio taj Anaksimandrov valjak

, koji mi se baš dopao kako se kotrljao!

ali! (znaš, ovo je ono antologijsko ALI!

)... ali, kad si se već tako sigurno igrao kockom, mogao si i da dupliraš taj aleajaktaestičan-Rubikon

, ako već nisi ulog! znam da to možeš, jer volim taj tvoj istraživački um, kome meandr(in)e značenja uopšte nisu strane (bar po tome kako si ovde čehovski ušao u priču - onako, bez kucanja)!

verovatno si žurio, pa si samo ispratio poziv i išao dalje... ali (opet ali!), mislim da je ovo tek započela partija za tebe, jer imaš u sebi izazovan materijal za pro et contra opasnog valj(k)anja Smisla i Besmisla
eto, tako, čiča-miča, gotova mi popodnevna kafa-priča...

idem sad da malo surfam domaćinluk, eno mi je daska u kuhinji, ceka jednog zgodnog Crnog Luka
p.s.
ah, da! nema toga da neki konkurs ima jače, a neki slabije priče, bar po meni, jer svaka tema ima svoju težinu, koja je imanentno sadržana u pričama... e, sad, svako je gladan za različite stvari... nekome paše strast, nekome opasna igra... to je afinitet čitatelja, a ne kvalifikacija težine priče/teme
