- Poruka
- 131.089
Dobro veče.
Stigle su tri priče za koje možete glasati do 16.03. do 21h.
Imate 5 poena koje možete podeliti kako želite.
Priča br. 1
Tricornium - kapija u večnost
Kako smo, uopšte, došli na tu ideju?
Pa, Marko je imao tu neku bivšu iz Ritopeka. Ono, smuvali su se u KST-u, klasična priča.. Ona darkerka, ali fina, kulturna, studirala istoriju umetnosti, a i on se uvek ložio na prošla vremena i tako. Još kad je saznao da oni tamo, u tom Ritopeku, imaju i grupicu koja se bavi istorijom mesta, opasno se primio. A i nije bila neka ekipa, par mršavih klinaca na lakim drogama i nekoliko sličnih devojaka, kao nešto istražuju i strašno su se pravili važni. Jedino je ta njegova bivša, Vanja se zvala, tu nešto vredela.
Imena?
Ne, ne sećam se njihovih imena, jedva da sam ih sreo koji put. Ako mene pitate, samo klinci koji imaju kompleks što žive na periferiji pa grade sebi priču. Elem, i tako smo bili nekoliko puta tamo i održali su nam predavanje o svom selu ( nazovimo stvari pravim imenom) koje vuče poreklo još iz antičkih vremena. Kao, Rimljani su mu dali ime Trikornijum, bio im važna baza na Dunavu, a pre njih su tu bili Kelti i pre njih još neko, i tako..
Kuća?
Da, da, prvo su nam pričali priče o ukletoj kući, o duhovima i tako to.. Ali to su uglavnom bila trabunjanja pijanih klinaca. Kad je Marko pitao da mu pokažu kuću krenuli su da se izvlače na fore, kao mnogo je strašna, sve je to istina, bla, bla, truć.. Mislim, gluposti. Međutim, Vanja je sve vreme bila ozbiljna oko toga. Nije mnogo pričala i izgledalo je kao da i ne želi da se o tome priča. E, onda je Marko opet insistirao da vidi kuću i tad su se posvađali. Tada su valjda i raskinuli. Mi smo se odmah vratili u civilizaciju i mislio sam da je to gotova priča.
Nekoliko meseci nismo ni spominjali tu epizodu, mislim da je Marku bilo neprijatno. Da, nismo išli ni u KST.
Kako je to ponovo iskrslo?
Pa, valjda je Marka ta ukleta kuća baš fascinirala, nemam pojma, u svakom slučaju, pozvao me je jednog dana da dođem do njega da mi nešto pokaže. Čim sam ušao, video sam da je ozbiljan. Pokazao mi je na neke papire na stolu. Pogledao sam pažljivije i video da su to kopije i fotografije stranica i stranica knjiga, mape, slike i skice starih utvrđenja i raznih kamenih skulptura.. I sve su bile na čudnim jezicima. Prepoznao sam latinski i neke rune, ali nisam imao pojma šta znače. Pogledao sam Marka upitno, a on je nervozno zaklimao glavom i ispričao mi priču o kamenoj kapiji - portalu, o druidima koji su je sagradili i čuvali, o Rimljanima koji su preuzeli brigu o portalu..
Gde?
Pa, u Ritopeku, o tome vam pričam. Kao, legende kažu da postoji, ali niko nema pojma gde vodi ili bilo šta drugo o tome. Još mi je objašnjavao kad nas je prekinulo zvono. Ubrzo se vratio sa jednim od onih klinaca.
Ime?
Ne, rekao sam vam da se ne sećam njihovih imena. Mršavi, bubuljičavi lik koji je odmah počeo da nam drži predavanje o topologiji, mapama, orijentiringu.. Nisam shvatao šta uopšte priča, ali kad mu je Marko dao odštampani snimak Google mapa, ovaj je precizno označio jedno mesto. Još malo nas je davio pa je otišao..
Koje mesto?
E, tu je, kako se ispostavilo , bila ta "ukleta" kuća. A, sudeći po koordinatama sa nekog engleskog sajta, tu se nalazila i ta druidska/rimska skulptura. Ta kapija.. Savršeno su se poklapale.
Posle toga?
Pa, shvatate da je Marko postao vrlo uznemiren, da ne kažem opsednut. Insistirao je da odmah odemo tamo. Mislim, već je bio mrak, nije baš vreme za smucanje po ukletim kućama na periferiji. Jedva sam ga nagovorio da to odložimo za sutra. Otišao sam kući ; sad sam već i ja bio uznemiren. Nije mi se išlo po ukletim kućama ni noću ni danju. Mislim, nije da sam verovao u to, ne..
Kada smo otišli?
Sutra ujutru me je pozvao i rekao da se spremim jer dolazi po mene. Tek sam popio kafu, a on je već stigao. Nije hteo da ulazi unutra, odmah smo krenuli. Ćutali smo gotovo sve vreme do tamo. Pred ulazak u mesto, Marko je ukucao koordinate u GPS. Posle malo vožnje, stali smo ispred napuštene kuće skoro u centru mesta. Ono, prava napuštena, oronula kuća, polusrušena. Uostalom, videli ste je..
Da li smo ušli?
Da, odmah. Nije bilo nikoga okolo. Da, niko nas nije video. Ili bar mi nikoga nismo videli. Bazali smo po kući, obilazili je sa svih strana. Tada sam primetio ulaz u podrum i kad smo pogledali vrata videli smo te znake, kao na slici. Neke rune, nešto tako.. Podrumska vrata su, u stvari, bila ta kapija.
Ko je ušao?
Pa, iskreno, mene je oblio hladan znoj. Nisam zaista očekivao da nešto nađemo.
Marko?
Marko je gledao kao hipnotisan. Nisam stigao ni reč da kažem, a on je već krenuo unutra. Ne, nisam ga zadržao. Nisam ni pokušao. Shvatite, nisam imao pojma šta se dešava! Jednostavno je prošao kroz ta vrata i.. nestao! Zvao sam ga, vikao, ali on je bukvalno nestao!
Ne verujete mi?
Ali, morate da mi verujete..pa ja sam vas i zvao! Kad sam shvatio da nema Marka, odmah sam vas pozvao! Naravno da je tako bilo!
Nastavićemo?
Ali, rekao sam vam već sve što znam! Ispitajte Vanju, one klince, šta ja znam.. Zašto me vraćate u zatvor? Dobro, istražni, kako god..pa morate da mi verujete! Inspektore, molim vas.
Stigle su tri priče za koje možete glasati do 16.03. do 21h.
Imate 5 poena koje možete podeliti kako želite.
Priča br. 1
Tricornium - kapija u večnost
Kako smo, uopšte, došli na tu ideju?
Pa, Marko je imao tu neku bivšu iz Ritopeka. Ono, smuvali su se u KST-u, klasična priča.. Ona darkerka, ali fina, kulturna, studirala istoriju umetnosti, a i on se uvek ložio na prošla vremena i tako. Još kad je saznao da oni tamo, u tom Ritopeku, imaju i grupicu koja se bavi istorijom mesta, opasno se primio. A i nije bila neka ekipa, par mršavih klinaca na lakim drogama i nekoliko sličnih devojaka, kao nešto istražuju i strašno su se pravili važni. Jedino je ta njegova bivša, Vanja se zvala, tu nešto vredela.
Imena?
Ne, ne sećam se njihovih imena, jedva da sam ih sreo koji put. Ako mene pitate, samo klinci koji imaju kompleks što žive na periferiji pa grade sebi priču. Elem, i tako smo bili nekoliko puta tamo i održali su nam predavanje o svom selu ( nazovimo stvari pravim imenom) koje vuče poreklo još iz antičkih vremena. Kao, Rimljani su mu dali ime Trikornijum, bio im važna baza na Dunavu, a pre njih su tu bili Kelti i pre njih još neko, i tako..
Kuća?
Da, da, prvo su nam pričali priče o ukletoj kući, o duhovima i tako to.. Ali to su uglavnom bila trabunjanja pijanih klinaca. Kad je Marko pitao da mu pokažu kuću krenuli su da se izvlače na fore, kao mnogo je strašna, sve je to istina, bla, bla, truć.. Mislim, gluposti. Međutim, Vanja je sve vreme bila ozbiljna oko toga. Nije mnogo pričala i izgledalo je kao da i ne želi da se o tome priča. E, onda je Marko opet insistirao da vidi kuću i tad su se posvađali. Tada su valjda i raskinuli. Mi smo se odmah vratili u civilizaciju i mislio sam da je to gotova priča.
Nekoliko meseci nismo ni spominjali tu epizodu, mislim da je Marku bilo neprijatno. Da, nismo išli ni u KST.
Kako je to ponovo iskrslo?
Pa, valjda je Marka ta ukleta kuća baš fascinirala, nemam pojma, u svakom slučaju, pozvao me je jednog dana da dođem do njega da mi nešto pokaže. Čim sam ušao, video sam da je ozbiljan. Pokazao mi je na neke papire na stolu. Pogledao sam pažljivije i video da su to kopije i fotografije stranica i stranica knjiga, mape, slike i skice starih utvrđenja i raznih kamenih skulptura.. I sve su bile na čudnim jezicima. Prepoznao sam latinski i neke rune, ali nisam imao pojma šta znače. Pogledao sam Marka upitno, a on je nervozno zaklimao glavom i ispričao mi priču o kamenoj kapiji - portalu, o druidima koji su je sagradili i čuvali, o Rimljanima koji su preuzeli brigu o portalu..
Gde?
Pa, u Ritopeku, o tome vam pričam. Kao, legende kažu da postoji, ali niko nema pojma gde vodi ili bilo šta drugo o tome. Još mi je objašnjavao kad nas je prekinulo zvono. Ubrzo se vratio sa jednim od onih klinaca.
Ime?
Ne, rekao sam vam da se ne sećam njihovih imena. Mršavi, bubuljičavi lik koji je odmah počeo da nam drži predavanje o topologiji, mapama, orijentiringu.. Nisam shvatao šta uopšte priča, ali kad mu je Marko dao odštampani snimak Google mapa, ovaj je precizno označio jedno mesto. Još malo nas je davio pa je otišao..
Koje mesto?
E, tu je, kako se ispostavilo , bila ta "ukleta" kuća. A, sudeći po koordinatama sa nekog engleskog sajta, tu se nalazila i ta druidska/rimska skulptura. Ta kapija.. Savršeno su se poklapale.
Posle toga?
Pa, shvatate da je Marko postao vrlo uznemiren, da ne kažem opsednut. Insistirao je da odmah odemo tamo. Mislim, već je bio mrak, nije baš vreme za smucanje po ukletim kućama na periferiji. Jedva sam ga nagovorio da to odložimo za sutra. Otišao sam kući ; sad sam već i ja bio uznemiren. Nije mi se išlo po ukletim kućama ni noću ni danju. Mislim, nije da sam verovao u to, ne..
Kada smo otišli?
Sutra ujutru me je pozvao i rekao da se spremim jer dolazi po mene. Tek sam popio kafu, a on je već stigao. Nije hteo da ulazi unutra, odmah smo krenuli. Ćutali smo gotovo sve vreme do tamo. Pred ulazak u mesto, Marko je ukucao koordinate u GPS. Posle malo vožnje, stali smo ispred napuštene kuće skoro u centru mesta. Ono, prava napuštena, oronula kuća, polusrušena. Uostalom, videli ste je..
Da li smo ušli?
Da, odmah. Nije bilo nikoga okolo. Da, niko nas nije video. Ili bar mi nikoga nismo videli. Bazali smo po kući, obilazili je sa svih strana. Tada sam primetio ulaz u podrum i kad smo pogledali vrata videli smo te znake, kao na slici. Neke rune, nešto tako.. Podrumska vrata su, u stvari, bila ta kapija.
Ko je ušao?
Pa, iskreno, mene je oblio hladan znoj. Nisam zaista očekivao da nešto nađemo.
Marko?
Marko je gledao kao hipnotisan. Nisam stigao ni reč da kažem, a on je već krenuo unutra. Ne, nisam ga zadržao. Nisam ni pokušao. Shvatite, nisam imao pojma šta se dešava! Jednostavno je prošao kroz ta vrata i.. nestao! Zvao sam ga, vikao, ali on je bukvalno nestao!
Ne verujete mi?
Ali, morate da mi verujete..pa ja sam vas i zvao! Kad sam shvatio da nema Marka, odmah sam vas pozvao! Naravno da je tako bilo!
Nastavićemo?
Ali, rekao sam vam već sve što znam! Ispitajte Vanju, one klince, šta ja znam.. Zašto me vraćate u zatvor? Dobro, istražni, kako god..pa morate da mi verujete! Inspektore, molim vas.