- Poruka
- 131.089
Dobro veče.
Stigle su samo dve priče, izgleda da će konkursi opet morati na dužu pauzu.
Za priče možete glasati do 22.04. do 21h.
Imate 5 poena koje možete podeliti kako želite.
Priča br. 1
Tisinu letnje noci prekida povremeno pesma cvrcaka i po neka sova. Najednom se cuje konj u galopu preko kaldrme koji juri prema utvrdjenju.
Jahac je srednjih godina, delimicno u oklopu koji je jako ostecen dok na ledjima ima stit koji kao damje bio u vatri.
Na licu mu se vidi da je u velikoj zurbi, konj je vec dobro oznojen a utvrdjenje je vec tu. Velika bela kapija je zatvorena, straza ih ne poznaje.
Cuje se duboki glas sa kapije:
- STOJ!
- Otvaraj kapiju - povika konjanik - ja sam kapetan Maksim iz trece legije. Treba mi hitno general.
Kapija se otvara i konja docekuje mladi konjusar, u njegovim ocima neverica.
Na telu konja se vide spaljena griva i povrede na telu. Cudo kako je zivotinja ziva.
Kapetan skace sa konja i trazi od jednog strazara da ga odvede kod generala koga su vec otisli da probude.
General je vec uveliko sed ali ne mnogo stariji od kapetana i u dobroj formi.
Na licu mu se vidi da mu nije svejedno sto je probudjen u pola noci i zeli da zna razlog tome.
- Sta je razlog ovome Maksime?
- Cudoviste Tiberije - rece kapetan pruzajuci ruku u znak pozdrava.
- Ne lici na tebe da verujes u cudovista. Sta se tacno dogodilo?
- Daj mi prvo vode i sedi.
General je klimuo glavom i pogledao stitonosu koji je otrcao po bokal a njih dvojica sedose za sto.
- Prvi put vidim toliko uznemirenog a vec godinama ratujemo zajedno.
Kapetan spusti prazan bokal na sto i obrisa usta.
- Postavili smo kamp na jezeru kako je i planirano, sve je bilo u redu prva tri dana. Cekali smo divljake da se pojave kao sto su spijuni rekli. Njih smo pobedili i vodje zarobili. Tada su poceli nasi problemi.
- Kakvi problemi? Da li si imao velike gubitke?
- U borbi ne ali te veceri da.
- Kako to Maksime?
- Te veceri se cudoviste obrusilo na kamp.
- Kakvo cudoviste?
- Veliko poput broda, sa krilima poput demona. Ima krljust i oci kao zmija a sebi ima plamen. Zarobljenici i narod iz ovih krajeva ga zove...
- Zmaj - rece stitonosa uz zveket srebrnog bokala na pod.
Oba muškarca za stolom pogledase u njega upitno kada rece general:
- Dodji ovamo i reci nam sta znas.
- Zmajevi vladaju planinama na severu, tamo odlaze samo odbaceni i razbojnici. Sume oko planina su pune divljaci ali i vukova, medveda, trolova, mozda cak ima i goblina u njima.
- Sta znas o zmajevima decko? - upita general.
- Svojim dahom mogu da spale citave kuce i vojske, ne moze svaki metal da probije njihovu krljust a njihove njihove oci vide bolje nego nase u mraku. Najranjiviji su tokom dana, jako Sunce im smeta i tada su visoko u planinama, tada najslabije vide.
U tom trenutku ulice komandir straze i povika:
- Napadnuti smo.
Jeziv krik od koga se ledi krv se prolama napolju kada kapetan povika:
- Tu je.
Prisli su prozoru i mogli da ga vide, velikog plavog zmaja u svoj lepoti izlazeceg Sunca.
Krljust mu se presijavala, plava boja je na Suncu menjala nijanse od boje neba do tamno plave.
Par dzinovskih krila ga je drzao u vazduhu, velika kozna platna su bila puna vazduha svakim zamahom.
Dva para nogu su bila povijena ispod, na svakoj nozi ima po cetiri prsta sa dugim kandzama koje se presijavaju kao metal.
Glava poput gusterove je osmatrala okolinu dok su strele i koplja leteli ka njemu, kao ga to ne zanima.
Jedno obrusavanje i plavi plamen iz njegovih usta su utisali ljude na kuli, nema vise projektila sa nje.
Na licima ljudi strah i neverica.
- Da li je ovo cudoviste koje je razorilo tvoj kamp Maksime?
- Nije, ovaj je plav a u kampu je bio crn i duplo veci.
Leteca neman vidi svoj cilj u dvoristu, par upregnutih konja koji je trebalo da podju do grada po namirnice za vojsku.
Vidno su uznemireni i zele da pobegnu ali nemaju gde.
Jos jedno obrusavanje i konji nestaju. Sada su u kandzama zmaja i njihovi glasovi se ne cuju.
U smeru planina na zapadu zmaj odlece ostavljajuci za sobom kamenu utvrdu u dimu.
Stigle su samo dve priče, izgleda da će konkursi opet morati na dužu pauzu.
Za priče možete glasati do 22.04. do 21h.
Imate 5 poena koje možete podeliti kako želite.
Priča br. 1
Tisinu letnje noci prekida povremeno pesma cvrcaka i po neka sova. Najednom se cuje konj u galopu preko kaldrme koji juri prema utvrdjenju.
Jahac je srednjih godina, delimicno u oklopu koji je jako ostecen dok na ledjima ima stit koji kao damje bio u vatri.
Na licu mu se vidi da je u velikoj zurbi, konj je vec dobro oznojen a utvrdjenje je vec tu. Velika bela kapija je zatvorena, straza ih ne poznaje.
Cuje se duboki glas sa kapije:
- STOJ!
- Otvaraj kapiju - povika konjanik - ja sam kapetan Maksim iz trece legije. Treba mi hitno general.
Kapija se otvara i konja docekuje mladi konjusar, u njegovim ocima neverica.
Na telu konja se vide spaljena griva i povrede na telu. Cudo kako je zivotinja ziva.
Kapetan skace sa konja i trazi od jednog strazara da ga odvede kod generala koga su vec otisli da probude.
General je vec uveliko sed ali ne mnogo stariji od kapetana i u dobroj formi.
Na licu mu se vidi da mu nije svejedno sto je probudjen u pola noci i zeli da zna razlog tome.
- Sta je razlog ovome Maksime?
- Cudoviste Tiberije - rece kapetan pruzajuci ruku u znak pozdrava.
- Ne lici na tebe da verujes u cudovista. Sta se tacno dogodilo?
- Daj mi prvo vode i sedi.
General je klimuo glavom i pogledao stitonosu koji je otrcao po bokal a njih dvojica sedose za sto.
- Prvi put vidim toliko uznemirenog a vec godinama ratujemo zajedno.
Kapetan spusti prazan bokal na sto i obrisa usta.
- Postavili smo kamp na jezeru kako je i planirano, sve je bilo u redu prva tri dana. Cekali smo divljake da se pojave kao sto su spijuni rekli. Njih smo pobedili i vodje zarobili. Tada su poceli nasi problemi.
- Kakvi problemi? Da li si imao velike gubitke?
- U borbi ne ali te veceri da.
- Kako to Maksime?
- Te veceri se cudoviste obrusilo na kamp.
- Kakvo cudoviste?
- Veliko poput broda, sa krilima poput demona. Ima krljust i oci kao zmija a sebi ima plamen. Zarobljenici i narod iz ovih krajeva ga zove...
- Zmaj - rece stitonosa uz zveket srebrnog bokala na pod.
Oba muškarca za stolom pogledase u njega upitno kada rece general:
- Dodji ovamo i reci nam sta znas.
- Zmajevi vladaju planinama na severu, tamo odlaze samo odbaceni i razbojnici. Sume oko planina su pune divljaci ali i vukova, medveda, trolova, mozda cak ima i goblina u njima.
- Sta znas o zmajevima decko? - upita general.
- Svojim dahom mogu da spale citave kuce i vojske, ne moze svaki metal da probije njihovu krljust a njihove njihove oci vide bolje nego nase u mraku. Najranjiviji su tokom dana, jako Sunce im smeta i tada su visoko u planinama, tada najslabije vide.
U tom trenutku ulice komandir straze i povika:
- Napadnuti smo.
Jeziv krik od koga se ledi krv se prolama napolju kada kapetan povika:
- Tu je.
Prisli su prozoru i mogli da ga vide, velikog plavog zmaja u svoj lepoti izlazeceg Sunca.
Krljust mu se presijavala, plava boja je na Suncu menjala nijanse od boje neba do tamno plave.
Par dzinovskih krila ga je drzao u vazduhu, velika kozna platna su bila puna vazduha svakim zamahom.
Dva para nogu su bila povijena ispod, na svakoj nozi ima po cetiri prsta sa dugim kandzama koje se presijavaju kao metal.
Glava poput gusterove je osmatrala okolinu dok su strele i koplja leteli ka njemu, kao ga to ne zanima.
Jedno obrusavanje i plavi plamen iz njegovih usta su utisali ljude na kuli, nema vise projektila sa nje.
Na licima ljudi strah i neverica.
- Da li je ovo cudoviste koje je razorilo tvoj kamp Maksime?
- Nije, ovaj je plav a u kampu je bio crn i duplo veci.
Leteca neman vidi svoj cilj u dvoristu, par upregnutih konja koji je trebalo da podju do grada po namirnice za vojsku.
Vidno su uznemireni i zele da pobegnu ali nemaju gde.
Jos jedno obrusavanje i konji nestaju. Sada su u kandzama zmaja i njihovi glasovi se ne cuju.
U smeru planina na zapadu zmaj odlece ostavljajuci za sobom kamenu utvrdu u dimu.
Poslednja izmena: