Glasači iz RS u Srbiji: Srpska sloga u raljama izbora

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548

1644841996812.png

Glasači iz RS u Srbiji: Srpska sloga u raljama izbora


Uvoz glasača sa obe strane Drine je pravilo staro više decenija i odgovara samo onima koji su na vlasti. To je licemerna politika koju niko ne želi da menja nakon preuzimanja vlasti.


Red ispred Generalnog kunzulata Republike Srbije u Banjaluci
Red ispred Generalnog kunzulata Republike Srbije u Banjaluci

„Dobio sam dvojno državljanstvo Srbije prije više od deset godina i prijavljen sam i u Beogradu. Imam i dvije lične karte. Za ovih deset godina, nikada nisam glasao na izborima u Srbiji, ali sada ću glasati, zbog ovog odnosa tih ljudi prema Srbima koji žive ovdje“, kategoričan je Zoran iz Banjaluke, koji nije želeo da mu otkrivamo pun identitet. Većina ljudi iz njegovog okruženja kaže, sličnog je mišljenja.

„Nisu onda trebali zakonski da dozvole tu opciju. Ja sam državljanstvo uzeo kada je bilo 200 evra, a sada je besplatno. Ne vidim razlog zašto se digla ovolika buka oko toga“, kaže Zoran, vidno ljut zbog prašine koja se podigla zadnjih dana u vezi sa snimkom glasača iz Republike Srpske u Srbiji.



Hitni slučajevi

Buka se digla nakon snimaka koje je na društvenim mrežama objavio lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas. Na njima se vidi kako se vozilima registarskih oznaka iz BiH, dovoze ljudi u policijske stanice u Beograd, kako bi se osigurali tzv. sigurni glasovi za Srpsku naprednu stranku (SNS) na predstojećim izborima.

„Svi naši sunarodnici iz RS imaju pravo na državljanstvo Srbije. Svi koji ih ucenjuju odgovaraće za to. I to ubrzo, jer nas slobodnih, željnih pravde je svakim danom sve više“, rekao je Đilas, obrazlažući snimak. U snimku se takođe navodi da se „ljudima daju državljanstva po ubrzanoj proceduri, a da je jedini uslov da glasaju za SNS“.

Tačne podatke o tome koliko je građana BiH do sada upisano u državljanstvo Srbije, koliko ih je glasalo u izbornim ciklusima i koliko je onih koji imaju stalno mesto boravka u BiH, a glasali su na izborima u Srbiji, do zaključenja ovog teksta nismo uspeli da dobijemo. U Ambasadi Srbije u BiH uputili su nas na Ministarstvo spoljnih poslova. Iz Ministarstva spoljnih poslova na MUP, Republičku izbornu komisiju i Ministarstvo uprave i lokalne samouprave Srbije… Ali odgovore nismo dobili.

-pročitajte još: Srbija: prilično nesinhronizovana opozicija

Kontaminacija izbornog procesa

Bivši član Centralne izborne komisije BiH, analitičar Vehid Šehić, govori o scenariju koji se ponavlja u svim izbornim ciklusima, sa obe strane Drine. Zbog toga je, kaže, kompletan izborni proces kontaminiran.

„Suština je da nijedna vlast ne želi ništa da uradi po tom pitanju, jer ima prostora za manipulaciju. To se radilo i tokom ove vlasti i prethodnih, i to će se nažalost nastaviti raditi. Dok se izborni zakon dobro ne očisti, to se neće završiti“, kaže Šehić.

Što se tiče prijave za Beograd, koji je najviše „sporan“, glasovi se u najvećem broju uvoze iz drugih delova Srbije, gde je aktuelna vlast sigurna u pobedu, tvrde analitičari s kojima je DW razgovarao. Iako je svaki glas presudan, stava su da je broj prijavljenih građana u ovakvom talasu zanemarljiv u odnosu na biračko telo.

„To ne može značajno imati poseban uticaj na rezultate izbora, jer se tamo očekuje da izađe tri miliona građana. Ali nekada i jedan glas odlučuje ko će dobiti mandat“, kaže Šehić.

Odričem se

Na političkom nivou, Srbi iz Bosne i Hercegovine nisu ostali dužni za etiketiranje koje se danima provlači po društvenim mrežama – od „go*ana iz RS“, koje su stizale od javnih ličnosti, pa do vređanja onih koji su tokom rata došli u Srbiju, a koje treba vratiti odakle su došli, jer su stvorili neku drugu Srbiju, „koju više ne prepoznaju“.

„Nikada ne bi pokazali interes za RS čim su skloni da vrše diskvalifikaciju, umjesto da se založe da Srbi iz RS imaju automatsko državljanstvo Srbije i po tom osnovu predviđena prava“, kaže srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik. On tvrdi da je za opoziciju u Srbiji, Republika Srpska kao inostranstvo kojeg bi se najradije odrekli.

Opozicija u Srbiji uspela je čak da ujedini vlast i opoziciju u RS, inače ljute protivnike. Branislav Borenović, prvi čovek opozicione Partije demokratskog progresa (PDP), kaže da su poruke iz Srbije licemerne, jer je kompletan državni vrh, na čelu s tadašnjom Demokratskom strankom iz koje je današnja opozicija proistekla, dolazio u RS da podrži Dodika.

Branislav Borenović (PDP): Poruke iz Srbije su licemerne
Branislav Borenović (PDP): Poruke iz Srbije su licemerne

„Za vrijeme njihove vlasti i Milorad Dodik je zahvaljujući pravu stečenom po zakonu iz 2007. glasao na svim izborima u Srbiji i otvoreno podržavao i učestvovao i u njihovim kampanjama, što im tada nije smetalo, naprotiv. Posebno se sjećamo SNSD-ovog predizbornog skupa u Doboju, na kojem je učestvovao tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i javno pozvao da se glasa za Dodika i SNSD“, naglašava Borenović.

Neko zbog tetke u Srbiji, a neko zbog služenja vojnog roka

Neće glasati svi koji podnose zahtev za državljanstvo, kao ni oni koji ga već imaju, što se vidi po broju prijavljenih građana u DKP-ovima na dan glasanja. Predraga Tatića iz Kozarske Dubice, pronašli smo kako čeka u dugačkom redu ispred Konzulata Srbije u Banjaluci. Na pitanje zašto mu treba državljanstvo Srbije, on zbog aktuelne političke priče u šali kaže.

„Imam tetku u Srbiji. Volio bih da je vidim, ali ne mogu da dođem do nje, pa sam se odlučio za državljanstvo“, kroz smeh prvo odgovara, pa ozbiljno nastavlja: „Nakanjujemo se deset godina da predamo, prijatelj i ja. I evo sad smo nekako odlučili da dođemo da to završimo. Pričaju da se za tri mjeseca dobije rješenje. Ne mislim se tamo prijavljivati sada, samo da dobijem državljanstvo i to je sve.“

Predrag Tatić iz Kozarske Dubice ispred Konzulata u Banjaluci: Imam tetku u Srbiji
Predrag Tatić iz Kozarske Dubice ispred Konzulata u Banjaluci: Imam tetku u Srbiji

Međutim, zahtevi se u Konzulatu u Banjaluci ne predaju samo zbog državljanstva: „Ja predajem za služenje vojnog roka u Srbiji. Već imam dvojno državljanstvo. Odlučio sam se zbog patriotske dužnosti i tradicije u porodici. Dobro će doći i kasnije za zapošljavanje, s obzirom da sam bezbjednjak po struci“, priča Mladen (19) iz Banjaluke, dok čeka u redu ispred konzulata.

SNS povećava kapacitet u Beogradu

Politikolog Cvijetin Milivojević podseća da su se i u prethodnim izbornim ciklusima dešavale slične stvari i da građani sa dvojnim državljanstvom, a sa prebivalištem u BiH, mogu da glasaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u toj zemlji. Međutim, ovoga puta je, kaže, situacija malo drugačija, jer su u igri i izbori za Beograd.

„To premeštanje birača nije specifično samo za građane BiH, već iz svih krajeva Srbije ka Beogradu. U tom smislu je ovaj put to specifično“, kaže Milivojević, navodeći da je vlast u Srbiji iskoristila ovaj potez opozicije da ih prikaže bez nacionalnog osećaja prema Srbima iz RS.

„I ako ćemo pravo, Srbi iz RS prema zakonu imaju pravo na dvojno državljanstvo, kao što ga imaju i Srbi iz Crne Gore. Samo što sada to čine ekspresno, kako bi osigurali glasove, prvenstveno na izborima za Beograd. Jer vlast se tu plaši da bi mogla da izgubi, a na ovaj način povećava kapacitet SNS u Beogradu“, zaključuje Milivojević.

Za prvooptuženog od strane opozicije u aferi glasovi, Aleksandra Vučića, snimak opozicije samo je pokušaj skretanje pažnje s važnijih tema u zemlji: „Kad nemate politiku, onda hranite sebe i svoj neveliki broj pristalica – koje svakako poštujem i izuzetno cenim, kojima sam predsednik i o kojima brinem – mržnjom i potpuno besmislenim stvarima. Mi smo se pitali o čemu se ovde radi, ali nije ni mnogo važno“, rekao je Vučić.

Do 2018. godine, oko 50.000 građana BiH, uglavnom iz Republike Srpske, podnelo je zahtev za državljanstvo Srbije, a procene su da je do danas taj broj porastao za još toliko. Na parlamentarnim izborima u Srbiji u junu 2020. godine, 461 osoba bila je upisana u birački spisak u Ambasadi Srbije u Sarajevu, dok je u Generalnom konzulatu u Banjaluci u birački spisak bilo upisano 1.022 osobe s pravom glasa.

link

Босанци радо пристају на напредњачку превару везано за увоз гласова, и то није само због дневнице коју добијају. Босанци не навијају за Србијанске домаћине из Поцерине, Јадра и Рађевине који протестују, блокирају путеве и данима кампују испред зграде Председништва Србије да би одбранили своју земљу, већ навијају за председника СНС-а. Они се надају да ако Рио Тинто од Србије заиста направи блатњаву рупу пуну отровне јаловине, да ће онда њихов ентитет из такве, еколошки уништене Србије, да добија још више пара; то је зато што Босанци Србију сматрају својом кравом музаром.
 
Poslednja izmena:

1644843287784.png

Parović: Uvozom glasača iz Srpske ruši se srpsko jedinstvo, glasati protiv Vučića



Parović: Uvozom glasača iz Srpske ruši se srpsko jedinstvo, glasati protiv Vučića 1


Beta 07.02.2022. 13:23

Predsednik Narodnog slobodarskog pokreta Miroslav Parović ocenio je danas da Vučićev režim preko saradnika u vlasti Republike Srpske vrši svojevrsan uvoz glasača u Srbiju i dodao da se u tu svrhu koriste resursi opštine Zvornik i Elektroprivrede Republike Srpske“.

„Na ovaj način se u potpunosti diskredituje status specijalnih odnosa Srbije i Srpske jer se vrši zloupotreba mogućnosti da Srbi sa obe strane Drine imaju srpsko državljanstvo“, rekao je Parović u pisanoj izjavi, napominjući da se „uvozom glasača iz Srpske ruši srpsko jedinstvo“.

Prema njegovim rečima, „ovo je smišljena igra Aleksandra Vučića koji želi da pre svega u Beogradu izazove podozrenje građana prema narodu iz Republike Srpske“.

„U tom smislu se vodi gebelsovska kampanja po kojoj svako ko kaže da nije normalno da neko iz Vlasenice glasa na lokalnim izborima u Beogradu biva proglašavan za mrzitelja svega srpskog. A suština je da nije normalno da o lokalnim komunalnim problemima koji tište zajednicu koja tu živi odlučuje neko sa strane“, naveo je Parović.

On je poručio da je „jedino rešenje da građani na svim nivoima izbora glasaju protiv Vučića koji je postao paradigma svega lošega u našem društvu“.
 
Чекај, чекај, Комшо, зар није до пре неколико избора било да Алек диже мртве и да ови гласају за њега. Па када су видели да је прича ретардирана, онда су кренули са тиме да се бирачи увозе, падају са неба, шетају из гласачког места у гласачко место. Када све те фантазије нису поткрепљене чињеницама, онда сада је на реду генијална констркција, Срби из РС ће масовно подржати Вучића и он ће победити. Иако их је до сада највише гласало око 4 хиљаде на једним изборима.

Шта ће бити када пропадне и прича са Србима из РС, којима је ова поремећена опозиција, својим ретардираним изјавама и односом, најбоље изрекламирала Вучића као њиховог заштитника. Јел ће следећи да се прозову Срби и Роми из Маринкове баре, или из иностранства или одакле већ.

И да ли постоји промил шансе да укапирају да народ, који мрзи Вучића, има осећај апсолутног гађења према добром делу опозиције, пре свега оном коју чини некадашња Демократска странка, данас подељена у више партија и удружења.
 
DW, N1/Nova i kompanija kao jezgro okupljanja Druge Srbije koja na Srbe gleda kao na Gobline koje treba pobiti.

Kad se stvarala Srbija u Orašcu pre više od 200 godina, svi Srbi su u tome učestvovali, sa svih strana. Kad se ratovalo za Srbiju 1914-1918, svi Srbi su u tom ratu ginuli za Srbiju. U ratu 1941-44, svi su Srbi ginuli za... pa dobro, tad Srbija nije bila u ratnom programu nijedne strane, ali su ginuli za državu čiji je glavni grad Beograd i koja se prostirala od Podunavlja do Jadrana, a sad neki u tom istom Beogradu trabunjaju "ovo nije vaša država". Pa makar svi glasali za Vučića, ima da glasaju... kad pogledam ko je sve protiv Vučića i zbog kakvih motiva, i on mi manje mrzak postaje.
 
"Bivši član Centralne izborne komisije BiH, analitičar Vehid Šehić" ..? Imamo mi svojih analitičara, da ne loviš neke tamo strane.

I.. u čemu je problem? Srbi glasaju za Sre, Hrvati za Hrvate Muslimani za svoje.. kako to da je to "problem" samo kod Srba?
Zašto nije recimo kod Hrvata iz BiH?
Kakva nebuloza od teksta.. ima li DW tekst kako Hrvati glasaju za vlast u Hrvatskoj.. i da li je to neki problem kod njih?
 
Наравно да нису. Учествовали су само Срби из тадашњег Београдског пашалука.


Неће да бидне.
Nije se zvao begradski vec smederevski sandzak
Turci iz Bosne odnosno poturcenjaci su imali vojnu duzost ,Turci su ih mobilisali kad je trebalo ratovati tako su isli po smederevskom sandzaku i gasili bune kajfira .Tvoj pra pra para djed je sigurno bio jedan od basibozuka koji su harali smederevskim sandzakom u to vrijeme ,bosanski turci basibozuci su bili po zlu poznati


Srbi u BIH su imali svoje bune protiv tvojih Turaka

Knespoljska buna
https://sr.wikipedia.org/wiki/Прва_Пецијина_буна

Trebavska buna
https://sr.wikipedia.org/wiki/Требавска_буна


A najveci ustank u BIH je izbio 1875 taj ustanak treba da se krsti kao treci srpski ustanak
Evo ima tema sa dosta korisnih info i na krstarici

https://forum.krstarica.com/threads/ustanak-u-bosni-i-hercegovini-1875-1878.752631/
 
БОСАНСКО-ХЕРЦЕГОВАЧКИ УСТАНЦИ: САН О СЛОБОДИ И УЈЕДИЊЕЊУ

Тежње за национално ослобођење Срба с лијееве стране Дрине најсажетије је изразио Филип Вишњић, српски гуслар из источне Босне:

„Дрино водо племенита међо,
Измеђ’ Босне и измеђ’ Србије,
Наскоро ће и то вријеме доћи,
Кад ћу ја и тебека прећи,
И честиту Босну полазити!“

Док је Карађорђе ослобађао Шумадију, Срби Босне и Херцеговине као добровољци одлазили су под Карађорђев барјак или су дизали устанке покушавајући да се ослободе и да допринесу националном уједињењу. О томе колике су наде полагане у српске устанике са вождом Карађорђем на челу, говори и ова јадиковка босанског фрањевца Ивана Фране Јукића:

“Ах, Карађорђе, моја рано! Велика је била мисао твоја, голема намјера! Судбина клета смела те је, а друкчије не би мене сад овуда барбари овако немило гонили, да се на коњу уздржати не могу”!


Послије пропасти Првог српског устанка, у Босни и Херцеговини долази до двоструких сукоба. Борбе хришћана за социјалном правдом и реформама које је Цариград настојао да спроведе, пратио је отпор домаћих муслимана. Они нису хтјели да пристану на реформе јер би то значило укидање многих њихових привилегија. Учесталим насиљем и самовољом босанско-херцеговачких бегова над српским кметовима, стално је долазило до буна и одлажења српског становништва у Србију или на територије под влашћу бечког ћесара.

Немири у османској царевини привлачили су пажњу европских сила, па је Порта да би спријечила њихово мијешање објавила 1856. закон „Хати хумајун“ који је поданицима гарантовао правну једнакост. Међутим, у пракси се није смањио обим свакодневних злоупотреба, прогона и насиља над хришћанима.

Србима у БиХ остало је једино да трпе или да се буне и бјеже у Србију и преко Саве. Велики устанак дигли су Срби у Херцеговини под вођством Луке Вукаловића, старјешине из племена Зупци, који је трајао пуних десет година (1852 – 1862). Устаници су имали помоћ из Црне Горе.

Велика буна Срба под вођством Петра Пoповића Пеције, планула је крајем 1858. у Босанској Крајини и Посавини, а устаницима се прикључио и дио сељаштва римокатоличке вјероисповјести.

Срби из Босне су се обратили 9. новембра 1857. године за помоћ кнезу Црне Горе Данилу:

„Аман за бога, преставите се на бједне Србе, браћу вашу, нас невине осуђене, који смо на мјесто губитељства изведени. Ето тако стојимо ми у чељусти смрти, а нико неће да нас из њих изчупа проклети даија босански. Коме ћемо неправду ову одкрити, ко ли ће нас томе научити, него тако Свијетлом Господину и осталој свој браћи, Србину. Моли вас сав народ босански, као ваш брат Србин, тако и кршћанин.“

Ипак, оба устанка Срба, и у Херцеговини и у Босни на крају су скршени, што је довело до још већег израбљивања и насиља над српским сељацима.

Колико је био тежак положај Срба и уопште свих хришћана забиљежио је око 1870. Енглез Артур Еванс:

„ Пошто је трпио због двоструке немоћи друштвене и вјерске, хришћански кмет, или онај који обрађује земљу, у горем је положају од многих робова у нашим најмрачнијим временима, и потпуно је препуштен милости муслиманског власника земље као да је роб. У ствари, ага је по закону обавезан да склопи писмени споразум са кметом о висини дажбина и плаћању накнаде за рад, али чињеница је да тај мали владар охоло одбија да уђе у било какву сличну уговорну обавезу. Пошто турска влада врло добро зна да њеном посједу у Херцеговини нема дугог вијека у случају ако се озбиљно супростави словенским муслиманима тамо рођеним, бег или ага може некажњено да крши закон. Њему је на тај начин допуштено да са кметом поступа као с покретном имовином. Он немилосрдно туче кмета, на начин на који нико други не би поступао ни са животињом. Било који комад земље који раја купи, кућу коју сагради, било који комад врта који је створио својим радом у кршу, ага граби ако му се свиди.“

Порта је у децембру 1875, страхујући од интервенције великих сила, издала ферман о реформама за цијелу царевину. Босанско-херцеговачки конзервативни муслимански слојеви те су реформе одбили да изврше. Муслимански феудалац настојао је да остане господар земље и кметова на тој земљи. Српски сељак настојао је да се ослободи феудалног ропства и да обезбиједи за себе и своју породицу један комадић обрадиве земље.

Између ових супростављених страна морало је доћи до великог сукоба, па тако Срби дижу устанак прво у Херцеговини 1875. а затим и у Босни исте године. Устанак у Херцеговини познат као „Невесињска пушка“ под вођством Мића Љубибратића, проширио се брзо по цијелој БиХ.

Под псеудонимом Петар Мркоњић, устаницима у Крајини се у јесен 1875. придружио, створивши сопствени одред и кнез Петар Карађорђевић, доцнији краљ Петар I Карађорђевић Ослободилац. Устанак су подржали и многи српски трговци у БиХ, а изазвао је и интересовање европске јавности. Комитети за помоћ устаницима образовани су у Женеви, Лондону, Паризу, Дубровнику, Боки Котроској итд. Устаницима су пристизали и добровољци из Русије, Италије и Чешке.

Ово је био почетак тзв. „Источне кризе“, јер је дошло до сукоба Руске империје и Османског царства. На страни Русије била је и Кнежевина Србија. Међутим, Русија је због притиска западних сила потписала тајни споразум са Аустро – Угарском о подјели сфера утицаја на Балкану, и тако је БиХ подпала под А-У сферу утицаја.

Не слутећи игре великих сила устаници у Херцеговини су прогласили уједињење са Црном Гором 27. јуна 1876. године. Устаници у Босни прогласили су током јуна и јула 1876. на четири различита мјеста гдје је била сакупљена главнина устаничке војске, уједињење са Србијом. Жељу за националним уједињењем босански устаници су исказали у свом манифесту као једини „законити представници српске земље Босне, послије толико чекања и без наде за икакву помоћ рјешавамо – да од данас па за навијек кидамо са нехришћанском владом цариградском и желећи се браћом нашом Србима дијелити судбину , па ма каква она била“.
 
Nije se zvao begradski vec smederevski sandzak
Босанац, ово ти на овај начин, са цитатом са Wikipedie, одговарам само због оних који ово читају:

Након Сече кнезова почетком 1804, коју су извршили одметнути османски јаничари познати као дахије, Срби Београдског пашалука су подигли устанак. Карађорђе је једногласно изабран за вођу устанка на скупу преживелих угледних Срба у фебруару 1804. https://sr.wikipedia.org/wiki/Карађорђе_Петровић
 
Поред борби на терену, устаничке вође су се обраћале за помоћ и странима силама а прије свега Русији, којој су послате двије молбе, једна на Видовдан 1877., а друга 1878. У другој молби се између осталога каже да је „вјечита жеља…народа“ да постане „саставни дио српских кнежевина“, и да, уколико је то у постојећим условима неоствариво, „бар постанемо засебна самостална вазална држава , као што и браћа Бугари постају… Уз то изјављујемо да ми ни под каквим видом са Аустро-Угарском у државну заједницу не можемо ступити, нити њене саме окупације желимо, па ма се она под којим видом смјерала учинити“. Ако је окупација заиста неопходна , устаничка скупштина предлаже да то учини српска војска „почем сви обитаоци ових земаља српским језиком говоре“. Петиција сличног садржаја упућена је и српском кнезу Милану.

За то вријеме у БиХ масовно страда српско становништво од домаћих муслимана у турске војске. Артур Еванс, који је обилазио БиХ, израчунао је да је око 6.000 „стараца, жена и деце било хладнокрвно сасјечено“, око 30.000 протјерано из попаљених села, а око 250.000 људи бјежећи од одмазде, пребјегло преко Саве на аустријску страну.

Ипак, устаници су били сигурни у своју побједу и уједињење са Србијом и Црном Гором. Један од устаничких сарадника Васа Живановић у писму Бугарину Љубену Каравелову од 2. августа 1875 пише „како Херцеговци, па већ и Бошњаци, крваре и јуначке мејдане дијеле са својим вјековним душманима… Знаш ли, мој Љубене, да је већ сва Босна и Ерцеговина у пламену, из кога ће Србин изаћи с мачем у вис као побједник.“

Исти Васа Живановић у писму неком Арси пише о устанку и каже:

„Арсо! Чујеш ли шта раде наши Херцеговци? А докле ћеш ли ћутати? Зар не мислиш да је сад вријеме да покажеш и докажеш српском свијету да живиш за свој српски род? И Босну је захватила буна. Вишеград је опкољен, а он је на нашој граници. Требиње је пало. Устанак изгледа као да је општи српски устанак. Турци по вјери, а Срби по крви и језику фратернизирају (се) и боре се за општу ствар ослобођења испод турског јарма“.

- - - - - - - - - -

Међутим, велике силе су биле одлучиле, и пошто је Русија поштовала договор са њима, Србија није могла ништа да уради како би помогла Србима у БиХ да се ослободе и њој прикључе. Џаба су били протести и молбе Срба из БиХ. Једну такву молбу упутили су устаници влади Србије 1878. године:

„Представницима Србије: Са овим изјављујемо у име народа српског у Босни, представницима братске нам Кнежевине Србије, и свему народу њеном, најсрдачнију благородност како за материјалну припомоћ, тако и за оружну заштиту, коју је Србија са таким огромним пожртвовањем чинила и чини… У исто доба молимо представнике Србије да својски подествују при углављивању мира са Турском, да ми постанемо саставни дио Српске државе, или ако би се из каквих узрока тој вјечитој жељи нашој на пут стало, да останемо самостална и засебна држава… Ако је баш нужна нека окупација… онда једино желимо окупацију са војском Кнежевине Србије, која је за нас најприличнија, почем сви обитаваоци Босне српским језиком говоре…“

Жеље и молбе устаника Србија као мала држава и војнички доста слаба није могла сама испунити. Стране силе нису хтјеле ни да чују о уједињеу Срба са обе стране ријеке Дрине. Како би се ријешило „Источно питање“ сазван је гонгрес великих сила у Берлину 1878. године
 
Босанац, ово ти на овај начин, са цитатом са Wikipedie, одговарам само због оних који ово читају:

Након Сече кнезова почетком 1804, коју су извршили одметнути османски јаничари познати као дахије, Срби Београдског пашалука су подигли устанак. Карађорђе је једногласно изабран за вођу устанка на скупу преживелих угледних Срба у фебруару 1804. https://sr.wikipedia.org/wiki/Карађорђе_Петровић
Nije postojao beogradski pasaluk vec smederevski sandzak
 
Ако ме сећање добро служи то формално није био Београдски пашалук. То је новокованица.
Ма каква новокованица. То су глупости. Београдски пашалук је наш Србијански назив за Semendire Sancağı како је гласио службени турски назив за управну јединицу Царства, формирану још по паду Деспотовине 1459. године, и у којој је много касније избио устанак. Седиште управне јединице ("санџака") премештено је у Београд из Смедерева чим се увећао стретешки значај београдске тврђаве, и турски паша је од тада живео у Београду и уједно заповедао београдском тврђавом и вароши. Па је тако све шта је од територије данашње Србије под својом контролом држао паша у Београду, у нашем језику је називано Београдским пашалуком. А "Смедеревски санџак" је буквални превод са званичног турског Semendire Sancağı, службеног назива који иначе сами турци у свом обичном говору нису употребљавали, већ су користили назив Morava bölgesi шта у преводу значи "област Морава".
 

Pogledajte prilog 1102442

Glasači iz RS u Srbiji: Srpska sloga u raljama izbora


Uvoz glasača sa obe strane Drine je pravilo staro više decenija i odgovara samo onima koji su na vlasti. To je licemerna politika koju niko ne želi da menja nakon preuzimanja vlasti.


Red ispred Generalnog kunzulata Republike Srbije u Banjaluci
Red ispred Generalnog kunzulata Republike Srbije u Banjaluci

„Dobio sam dvojno državljanstvo Srbije prije više od deset godina i prijavljen sam i u Beogradu. Imam i dvije lične karte. Za ovih deset godina, nikada nisam glasao na izborima u Srbiji, ali sada ću glasati, zbog ovog odnosa tih ljudi prema Srbima koji žive ovdje“, kategoričan je Zoran iz Banjaluke, koji nije želeo da mu otkrivamo pun identitet. Većina ljudi iz njegovog okruženja kaže, sličnog je mišljenja.

„Nisu onda trebali zakonski da dozvole tu opciju. Ja sam državljanstvo uzeo kada je bilo 200 evra, a sada je besplatno. Ne vidim razlog zašto se digla ovolika buka oko toga“, kaže Zoran, vidno ljut zbog prašine koja se podigla zadnjih dana u vezi sa snimkom glasača iz Republike Srpske u Srbiji.



Hitni slučajevi

Buka se digla nakon snimaka koje je na društvenim mrežama objavio lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas. Na njima se vidi kako se vozilima registarskih oznaka iz BiH, dovoze ljudi u policijske stanice u Beograd, kako bi se osigurali tzv. sigurni glasovi za Srpsku naprednu stranku (SNS) na predstojećim izborima.

„Svi naši sunarodnici iz RS imaju pravo na državljanstvo Srbije. Svi koji ih ucenjuju odgovaraće za to. I to ubrzo, jer nas slobodnih, željnih pravde je svakim danom sve više“, rekao je Đilas, obrazlažući snimak. U snimku se takođe navodi da se „ljudima daju državljanstva po ubrzanoj proceduri, a da je jedini uslov da glasaju za SNS“.

Tačne podatke o tome koliko je građana BiH do sada upisano u državljanstvo Srbije, koliko ih je glasalo u izbornim ciklusima i koliko je onih koji imaju stalno mesto boravka u BiH, a glasali su na izborima u Srbiji, do zaključenja ovog teksta nismo uspeli da dobijemo. U Ambasadi Srbije u BiH uputili su nas na Ministarstvo spoljnih poslova. Iz Ministarstva spoljnih poslova na MUP, Republičku izbornu komisiju i Ministarstvo uprave i lokalne samouprave Srbije… Ali odgovore nismo dobili.

-pročitajte još: Srbija: prilično nesinhronizovana opozicija

Kontaminacija izbornog procesa

Bivši član Centralne izborne komisije BiH, analitičar Vehid Šehić, govori o scenariju koji se ponavlja u svim izbornim ciklusima, sa obe strane Drine. Zbog toga je, kaže, kompletan izborni proces kontaminiran.

„Suština je da nijedna vlast ne želi ništa da uradi po tom pitanju, jer ima prostora za manipulaciju. To se radilo i tokom ove vlasti i prethodnih, i to će se nažalost nastaviti raditi. Dok se izborni zakon dobro ne očisti, to se neće završiti“, kaže Šehić.

Što se tiče prijave za Beograd, koji je najviše „sporan“, glasovi se u najvećem broju uvoze iz drugih delova Srbije, gde je aktuelna vlast sigurna u pobedu, tvrde analitičari s kojima je DW razgovarao. Iako je svaki glas presudan, stava su da je broj prijavljenih građana u ovakvom talasu zanemarljiv u odnosu na biračko telo.

„To ne može značajno imati poseban uticaj na rezultate izbora, jer se tamo očekuje da izađe tri miliona građana. Ali nekada i jedan glas odlučuje ko će dobiti mandat“, kaže Šehić.

Odričem se

Na političkom nivou, Srbi iz Bosne i Hercegovine nisu ostali dužni za etiketiranje koje se danima provlači po društvenim mrežama – od „go*ana iz RS“, koje su stizale od javnih ličnosti, pa do vređanja onih koji su tokom rata došli u Srbiju, a koje treba vratiti odakle su došli, jer su stvorili neku drugu Srbiju, „koju više ne prepoznaju“.

„Nikada ne bi pokazali interes za RS čim su skloni da vrše diskvalifikaciju, umjesto da se založe da Srbi iz RS imaju automatsko državljanstvo Srbije i po tom osnovu predviđena prava“, kaže srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik. On tvrdi da je za opoziciju u Srbiji, Republika Srpska kao inostranstvo kojeg bi se najradije odrekli.

Opozicija u Srbiji uspela je čak da ujedini vlast i opoziciju u RS, inače ljute protivnike. Branislav Borenović, prvi čovek opozicione Partije demokratskog progresa (PDP), kaže da su poruke iz Srbije licemerne, jer je kompletan državni vrh, na čelu s tadašnjom Demokratskom strankom iz koje je današnja opozicija proistekla, dolazio u RS da podrži Dodika.

Branislav Borenović (PDP): Poruke iz Srbije su licemerne
Branislav Borenović (PDP): Poruke iz Srbije su licemerne

„Za vrijeme njihove vlasti i Milorad Dodik je zahvaljujući pravu stečenom po zakonu iz 2007. glasao na svim izborima u Srbiji i otvoreno podržavao i učestvovao i u njihovim kampanjama, što im tada nije smetalo, naprotiv. Posebno se sjećamo SNSD-ovog predizbornog skupa u Doboju, na kojem je učestvovao tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić i javno pozvao da se glasa za Dodika i SNSD“, naglašava Borenović.

Neko zbog tetke u Srbiji, a neko zbog služenja vojnog roka

Neće glasati svi koji podnose zahtev za državljanstvo, kao ni oni koji ga već imaju, što se vidi po broju prijavljenih građana u DKP-ovima na dan glasanja. Predraga Tatića iz Kozarske Dubice, pronašli smo kako čeka u dugačkom redu ispred Konzulata Srbije u Banjaluci. Na pitanje zašto mu treba državljanstvo Srbije, on zbog aktuelne političke priče u šali kaže.

„Imam tetku u Srbiji. Volio bih da je vidim, ali ne mogu da dođem do nje, pa sam se odlučio za državljanstvo“, kroz smeh prvo odgovara, pa ozbiljno nastavlja: „Nakanjujemo se deset godina da predamo, prijatelj i ja. I evo sad smo nekako odlučili da dođemo da to završimo. Pričaju da se za tri mjeseca dobije rješenje. Ne mislim se tamo prijavljivati sada, samo da dobijem državljanstvo i to je sve.“

Predrag Tatić iz Kozarske Dubice ispred Konzulata u Banjaluci: Imam tetku u Srbiji
Predrag Tatić iz Kozarske Dubice ispred Konzulata u Banjaluci: Imam tetku u Srbiji

Međutim, zahtevi se u Konzulatu u Banjaluci ne predaju samo zbog državljanstva: „Ja predajem za služenje vojnog roka u Srbiji. Već imam dvojno državljanstvo. Odlučio sam se zbog patriotske dužnosti i tradicije u porodici. Dobro će doći i kasnije za zapošljavanje, s obzirom da sam bezbjednjak po struci“, priča Mladen (19) iz Banjaluke, dok čeka u redu ispred konzulata.

SNS povećava kapacitet u Beogradu

Politikolog Cvijetin Milivojević podseća da su se i u prethodnim izbornim ciklusima dešavale slične stvari i da građani sa dvojnim državljanstvom, a sa prebivalištem u BiH, mogu da glasaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u toj zemlji. Međutim, ovoga puta je, kaže, situacija malo drugačija, jer su u igri i izbori za Beograd.

„To premeštanje birača nije specifično samo za građane BiH, već iz svih krajeva Srbije ka Beogradu. U tom smislu je ovaj put to specifično“, kaže Milivojević, navodeći da je vlast u Srbiji iskoristila ovaj potez opozicije da ih prikaže bez nacionalnog osećaja prema Srbima iz RS.

„I ako ćemo pravo, Srbi iz RS prema zakonu imaju pravo na dvojno državljanstvo, kao što ga imaju i Srbi iz Crne Gore. Samo što sada to čine ekspresno, kako bi osigurali glasove, prvenstveno na izborima za Beograd. Jer vlast se tu plaši da bi mogla da izgubi, a na ovaj način povećava kapacitet SNS u Beogradu“, zaključuje Milivojević.

Za prvooptuženog od strane opozicije u aferi glasovi, Aleksandra Vučića, snimak opozicije samo je pokušaj skretanje pažnje s važnijih tema u zemlji: „Kad nemate politiku, onda hranite sebe i svoj neveliki broj pristalica – koje svakako poštujem i izuzetno cenim, kojima sam predsednik i o kojima brinem – mržnjom i potpuno besmislenim stvarima. Mi smo se pitali o čemu se ovde radi, ali nije ni mnogo važno“, rekao je Vučić.

Do 2018. godine, oko 50.000 građana BiH, uglavnom iz Republike Srpske, podnelo je zahtev za državljanstvo Srbije, a procene su da je do danas taj broj porastao za još toliko. Na parlamentarnim izborima u Srbiji u junu 2020. godine, 461 osoba bila je upisana u birački spisak u Ambasadi Srbije u Sarajevu, dok je u Generalnom konzulatu u Banjaluci u birački spisak bilo upisano 1.022 osobe s pravom glasa.

link

Босанци радо пристају на напредњачку превару везано за увоз гласова, и то није само због дневнице коју добијају. Босанци не навијају за Србијанске домаћине из Поцерине, Јадра и Рађевине који протестују, блокирају путеве и данима кампују испред зграде Председништва Србије да би одбранили своју земљу, већ навијају за председника СНС-а. Они се надају да ако Рио Тинто од Србије заиста направи блатњаву рупу пуну отровне јаловине, да ће онда њихов ентитет из такве, еколошки уништене Србије, да добија још више пара; то је зато што Босанци Србију сматрају својом кравом музаром.
Бравоооооо, одличан текст, од речи до речи !!!!!
 
Ма каква новокованица. То су глупости. Београдски пашалук је наш Србијански назив за Semendire Sancağı како је гласио службени турски назив за управну јединицу Царства, формирану још по паду Деспотовине 1459. године, и у којој је много касније избио устанак.
Где имамо изворе за то. Јасно је да знамо како се формално звао, али где га зову Београдским пашалуком?
 

1644900640757.png

Pred izbore u Srbiji u Srebrenici primaju prijave za nove državljane iz BiH


c3710000-0aff-0242-e8be-08d9efcd2852_cx0_cy7_cw96_w1023_r1_s[1].jpg


14. februar/veljača, 2022.

Čekanje u redu za podnošenje prijava za sticanje državljanstva Srbije. Ispred nekadašnje veterinarske stanice u Srebrenici, 12. februara 2022. Niko od ljudi iz reda nije želeo da govori za medije.

U prostorijama bivše veterinarske stanice u Srebrenici, na istoku Bosne i Hercegovine, građani su u subotu, 12. februara popunjavali obrasce za dobijanje državljanstva Srbije.

To je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potvrdio načelnik Opštine Mladen Grujičić, koji je inače iz redova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vodeće partije u bh. entitetu Republika Srpska (RS), na čijem je čelu član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Grujičić kaže da Opština nije uključena u taj proces.

"Ja sam vidio gužvu, ljudi dolaze sa strane, znam da se tu izdaju neka uvjerenja. Tu se pruža neka vrsta pomoći tim ljudima", kaže Grujičić.

1644900398215.png

Mladen Grujičić, načelnik opštine Srebrenica, u razgovoru sa novinarima. Za RSE je potvrdio da se ovih dana, oko mjesec i po pred izbore u Srbiji, u tom gradu na istoku BiH mogu popuniti obrasci za dobijanje srpskog državljanstva.

Kako ističe, iako je načelnik, nije mu poznato ko je organizator.

"U veterinarskoj stanici se ne može dobiti ništa od validnih papira. Koliko znam, tu se dobijaju neki obrasci koji se šalju u ambasadu (Srbije). To svako može i individualno da uradi, ali, eto, to su oni organizovali na jednom mjestu", kaže Grujičić ne odgovarajući na upit ko su "oni".

Zgrada Ambasade Srbije u BiH, fotografija od 14. februara 2022.

Zgrada Ambasade Srbije u BiH, fotografija od 14. februara 2022.

Ambasada Srbije se nalazi u glavnom gradu BiH, Sarajevu. A ispred nekadašnje srebreničke veterinarske stranice u subotu je bilo oko stotinjak građana.

Niko od njih nije želio da govori zbog čega je došao, niti kojim putem su dobili informaciju o mogućnosti prijvljivanja za srbijansko državljanstvo u Srebrenici. U okolini bilo je parkirano, u šta se uvjerio i reporter RSE, oko pedesetak automobila sa bh. registracijama.

Veterinarska stanica u Srebrenici ne radi oko tri godine, a otvorena je posljednje tri sedmice samo subotom, kada je zabilježeno cjelodnevno okupljanje građana.

Policijska stanica u Srebrenici (na fotografiji), nalazi se nedaleko od mjesta nekadašnje veterinarske stanice u kojoj su se 12. februara građani prijavljili za sticanje državljastva Srbije.

Policijska stanica u Srebrenici (na fotografiji), nalazi se nedaleko od mjesta nekadašnje veterinarske stanice u kojoj su se 12. februara građani prijavljili za sticanje državljastva Srbije.

Ko se sve prijavljuje?​


Srebrenički načelnik ističe kako po uvjerenje u veterinarsku stanicu ne dolaze samo građani Srebrenice, već i drugih okolnih gradova.

"Mislim da dolaze iz cijelog Podrinja, iz opština Milići, Zvornik, Vlasenica, Bratunac. Zaista ne znam zašto se to radi, kada to može svako da uradi odlaskom u Ambasadu. Ne vjerujem da je neko iz ambasade Srbije došao da to organizuje ili da je neko došao sa strane", kaže Grujičić.

Dodaje da ne misli da se događa nešto protuzakonito, te da, ukoliko i jeste, "trebao bi reagovati neko iz policije", čija zgrada se nalazi preko puta veterinarske stanice gdje se obrasci popunjavaju.

Policijska stanica u Srebrenici se nalazi u okviru Policijske uprave Zvornik, koja nije odgovorila na upit RSE da li su evidentirali ijednu prijavu, te da li im je poznato šta se dešava subotom u veterinarskoj stanici u Srebrenici.

Edin Ramić, predstavnik Bošnjaka u Vijeću naroda RS, koji živi u Srebrenici, kaže za RSE kako mu je poznato da se vrši evidencija građana u veterinarskoj stanici, nakon čega dobijaju državljanstva. Ni njemu nije poznato ko je organizator cijelog procesa.

"Ono što čujem od ljudi jeste da se pripremaju za naredne izbore u aprilu u Srbiji. Pitao sam neke ljude, tu se predaje dokumentacija, ispune se zahtjevi za dobijanje državljanstva", kaže Ramić.

U Srbiji se 3. aprila održavajuredovni predsjednički i vanredni parlamentarni izbori, te izbori za grad Beograd.

Ramić, također, podsjeća da je policijska stanica u Srebrenici, smještena na dvadesetak metara od mjesta prijavljivanja.

"Ukoliko je nešto sumnjivo, MUP bi trebao da reaguje, ali s obzirom da je i MUP uključen u izborni inžinjering, kada ljudi iz Srbije dolaze da glasaju na izborima u BiH i ako je to vraćanje 'duga' Milorada Dodika prema Aleksandru Vučiću (predsjednik Srbije) za ono što je on radio za njega za izbore, onda se ne treba čuditi zašto niko ne reaguje", ističe Ramić.

Tokom bh. lokalnih izbora 2020. godine zabilježene su brojne nepravilnosti u registraciji birača. Najviše sumnje izazvao je veliki broj prijavljenih birača izvan BiH, odnosno za glasanje putem pošte. Centralna izborna komisija BiH je početkom oktobra 2020. godine odbila upis 27.960 birača u izvod iz centralnog biračkog spiska za glasanje izvan BiH, zbog utvrđenih malverzacija ili nepotpune dokumentacije.

Pokušaji prevara su zabilježeni i za glasanje u Srebrenici gdje je prijavu mjesta prebivališta tražilo i dobilo 940 osoba, najvećim dijelom iz Srbije.

U MUP-u Srbije ne komentarišu​


Iz MUP-a Srbije nije odgovoreno za RSE da li su upoznati sa prijavama građana Podrinja za dobijanje državljanstva Srbije.

Istovremeno, dvojica Srebreničana kažu za RSE kako su i sami bili iznenađeni gužvom u subotu ispred veterinarske stanice.

"Išao sam u subotu do benzinske stanice i vidim nešto se dešava. Pitam šta je, kažu, 'ma to se dijele neka državljanstva'. Ako se izdaje državljanstvo u veterinarskoj stanici, onda stvarno ne znam da li je to u redu", kaže Šefket.
 
Ма каква новокованица. То су глупости. Београдски пашалук је наш Србијански назив за Semendire Sancağı како је гласио службени турски назив за управну јединицу Царства, формирану још по паду Деспотовине 1459. године, и у којој је много касније избио устанак. Седиште управне јединице ("санџака") премештено је у Београд из Смедерева чим се увећао стретешки значај београдске тврђаве, и турски паша је од тада живео у Београду и уједно заповедао београдском тврђавом и вароши. Па је тако све шта је од територије данашње Србије под својом контролом држао паша у Београду, у нашем језику је називано Београдским пашалуком. А "Смедеревски санџак" је буквални превод са званичног турског Semendire Sancağı, службеног назива који иначе сами турци у свом обичном говору нису употребљавали, већ су користили назив Morava bölgesi шта у преводу значи "област Морава".

Bitka kod Sedla​




Sedlo je planinski vis u Bosni, severozapadno od Bosanskog Grahova, gde je za vreme bosansko-hercegovačkog ustanka 1877. došlo do odlučujućeg sukoba između bosanskih ustanika i Turaka. Turska pobeda kod Sedla ugušila je ustanak srpskih kmetova u Bosni i pripremila teren za austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine.

Stupanje kneževine Srbije u rat protiv Turske (30. juna 1776) pozitivno je uticalo na razvoj ustanka srpskih kmetova u Bosni, koji je tinjao od leta 1875. U to vreme su prvi zahtevi ustanika za ekonomsko-socijalnim oslobođenjem prevaziđeni zahtevom za političkom i nacionalnom slobodom, čime je ustanak sve više primao nacionalni karakter. Taj zahtev manifestovao se u proglasu ustaničke Glavne uprave (Golub Babić, Ilija Bilbija i Todor Sučević) od 2. jula 1876, u kojem je proglašeno ujedinjenje Bosne sa Kneževinom Srbijom. Ustanici Goluba Babića su 9. jula osvojili Sanicu i Bravsko, a 2-7. avgusta i Bosansko Grahovo.
Tih dana komandu nad ustanicima preuzeo je od Babića pukovnik Mileta Despotović, koji je došao iz Srbije. On je odmah pristupio čvršćoj organizaciji vojske i zavođenju discipline. Njegovi planovi u Bosni bili su usmereni, najpre, na osvajanje gradova, a zatim i šireg odručja Bosne na kojem je trebalo uspostaviti srpsku vlast. Pod njegovom komandom koncentrisane ustaničke snage napale su 23. avgusta na Odžak i sutradan ga osvojile, ali je, na osnovu iskustva iz te borbe, propala zamisao o osvajanju gradova, pa su ustaničke čete razdvojene i upućene da dejstvuju u raznim pravcima.
Borbe su nastavljene južno od Glamoča, sve do zime. Neuspehom srpske vojske i zaključenjem srpsko-turskog primirja 1. novembra 1876, ustanak u Bosni je počeo da jenjava. Među ustaničkim starešinama vladala je nesloga, koja dobija u 1877. sve dublji politički značaj. Sukob između Despotovića i nekih ustaničkih vođa slabio je oružanu snagu ustanika: uz Despotovića nije više bila Glavna uprava, već neka vrsta ratnog veća, sa vrlo malim ovlašćenjima. Istovremeno, počela je da slabi i disciplina.
Posle krize koju je preživljavao ustanak u jesen i zimu 1876-77, ustaničke akcije ponovo su oživele u proleće 1877. Glavnina bosanskih ustaničkih snaga (oko 5.000 boraca), pod komandom srpskog pukovnika Milete Despotovića i istaknutog hajdučkog harambaše Goluba Babića, nalazila se u širem rejonu Tiškovca i Crnih Potoka.
Srbija, zbog vojničkih neuspeha i mira s Turskom zaključenog 28. februara 1877. nije podržala ustanak, a Austro-Ugarska je, pošto je u januaru sa Rusijom zaključila tajni vojni ugovor i dobila njenu saglasnost za predstojeću okupaciju Bosne i Hercegovine, zauzela otvoreno neprijateljski stav prema ustanicima.

Bitka

Suprotstavljene snage​

Ugušenje ustanka Turci su poverili Ismet-paši Uzunoviću. Pošto se sporazumeo sa Austro-Ugarskom da se u napadu na ustanike koristi njenom teritorijom, sa oko 20.000 dobro naoružanih vojnika počeo je 31. jula 1877 nastupanje iz Livna prema Bosanskom Grahovu i Crnim Potocima. Istovremeno je iz Bihaća krenula pomoćna kolona jačine jednog tabora nizama sa jakim odredom bosanski Turaka bašibozuka.
Pred nadmoćnim turskim snagama, ustanici su se postupno povlačili i prikupili u Crnim potocima. Golub Babić predložio je da se prema Ismet-paši ostavi slabiji zastor (oko 100 boraca), a glavnina da se noću probije u tursku pozadinu i tamo nastavi dejstva. Pukovnik Despotović, ne shvatajući gerilski način vođenja rata, odlučno se suprotstavio toj ideji i naredio da se Turci sačekaju na Sedlu, severozapadno od Bosanskog Grahova. Položaj od dalmatinske granice, preko Stojičevića brda do ličke granice i planinu Ilicu ustanici su organizovali za odbranu, iskopavši 13 redova rovova sa višekatnu vatru.

Turski napad sa dve strane​

Pošto nisu očekivali napad Turaka s austrijske teritorije, ustanici nisu osigurali pozadinu, što je Ismet-paša iskoristio i jedan svoj odred prebacio preko austrougarske teritorije, pozadi ustaničkog desnog krila, gde je ostao skriven.
Ujutro 4. avgusta, Turci su, nastupajući u 5 kolona, napali ustaničke položaje sa bosanske strane, ali ih nisu mogli probiti. Oko 10 časova uveli su u borbu i odred koji se nalazio pozadi ustaničkog desnog krila, čime je desni bok glavnine ustaničkih snaga otkriven. Našavši se pod udarom s fronta i otkrivenog desnog boka, ustanici su se povukli na austrijsku teritoriju, gde je znatan deo razoružan, dok se većina, demoralisana neuspehom, razišla s oružjem.

Posledice​

Pukovnik Despotović se sa delom ustanika neko vreme krio u ličkim planinama, ali su ih Austrijanci uskoro uhvatili i internirali, dok se Golub Babić sa manjom grupom ustanika održao u Lici nekoliko dana, a zatim se prebacio na tursku teritoriju u Bosni, u pokušaju da obnovi ustanak. Njegova grupa ostala je usamljena vojnički i politički, a sva nastojanja da dobije pomoć od Srbije i Rusije ostala su bez rezultata. Uprkos ovim pokušajima, porazom na Sedlu, vojnički je slomljen trogodišnji ustanak srpskih kmetova u Bosni.


Проглас поглавара и војвода васколиких босанских устаника уједињења Босне са Србијом

Проглас народа Босанског

Кад смо разумели за берлински састанак трију сила савезница а знајући да се искупише судбе наше ради, ми представници усталога народа за ослобођење погажене и потлачене Босне, опуномоћисмо нашега пријатеља господина Божидаревића Веселицког, те је подне нашу изјаву канцеларима трију царева, у којој изложисмо умерене захтеве наше, да би за време престала крв и био крај узајамном тлачењу и пустошењу; ми тражисмо примирје не што клонусмо борећи се и од турског мача страхујући; тражисмо га цигло из очајања, гледајући обескућени народ и његове патње над патњама. Закуцасмо на вратима, да нам се подаре четири олакшице из моћнијих руку владалаца, који у својим областима бране и животињу бити и требити оваквим мукама и страхотама, као што их ми од векова подносимо; тражисмо, да се што пре ставе измеђунас и дивљих Турака, еда би народ што скорије главу подигао и сигуран животом и имањем заорао плугом унесрећну земљу, да исхрани измождену чељад и да га зима опет не затече гола на гариштима и по збеговима;тражисмо примирја, јер се надасмо да ће усталачко заузимање много моћних царева приклонити султана и владу његову, да нам тешки живот олакша, и да ће та тако силна и велика царства моћи пожурити порту, да те своје обавезе и испуни.
Али се ето преварисмо у мислима у надама нашим. Докле силе наваљиваху, да краја буде нашимневољама, а опет порта да се обезбеди ова црна, нама до Бога пропиштала земља, дотле сами Турци показаше целом свету и јасно и грозно са чега се диже Херцеговина, Босна и Бугарска. Каква ужасна и грозна дела починише они сад, не бојећи се Бога, ни суда светскога, не стидећи се сила посредница и не марећи што у областима царства горе устанци са њихових и онако већ превршених злочинства.
Извршише зверску сечу над невином нашом браћом у Приједору, посекоше безмоћне старце, жене идецу нашу, који се од силе разузданичке скрише у лузима и по гудурама.
Учинише другуги покољ витлејемски, на земљи европској, исекоше пуну школу невине мушке и женске дечице у Клисури.
Искасапише посланике немачког и француског сред многољуднога и заштићенога Солуна, на очигледи војске и власти, са знањем и наредбом самога валије.
Та дигоше руку и ван самога Султана и на онај га свет отправише, и то учинише учене хоџе, софте, муфтије, исповедници онога корана, на ком су силу своју засновали, и по којем и нама хришћанима суде иправду деле.
И после оваквих ужасних и зверских призора, можемо ли опет ићи у куће самовољним, развратними безаконим Турцима, која би хришћанска и образована држава хтела и смела остављати нас под дивљом и необузданом владом валија и других покварених чиновника турских, које Стамбол купи по далеком Анадолу и овамо их шаље, да нас злостављају сваком глобом и потвором, који не задрхташе дижући руке на Султана и везире његове, како ли ће они моћи бити поуздано јемство за рајине олакшице, које потражисмо за мир ипоредак у далекој забаченој Босни.
Узалудних нада и обмана беше изобила. Ми захваљујемо племенитом заузимању великих царева за нашу горку судбину. Али пред оваквим поквареним фанатицима не положисмо оружја, док је међу нама једне пушке, једне сабље, једне главе на раменима. Не може нам се пребацити да нисмо молили и чекали, да смо пренаглили; ми викасмо и ваписмо толико пута из нашега сужањства, и свет беше глух; ми устајасмо да бранимо главе наше нејачи, а крштени душегупци и пријатељи турски називаху нас бунтовницима; ми молисмо моћне цареве, те се заузеше за ојађени живот наш, али и њихов моћан глас оста непослушан, мада све беше притврђено самим Султаном и високом портом његовом; ми молисмо помоћ брзу, одсудну, а нас ето сред сече и пламена теше мирољубљем и олакшицама из руке мучилачке, тражисмо милосрђа правде ради и човечанства, а ево нам је још и дан данас једини наш савезник Господ Бог.
У име тога нашег великог савезника Вога, ми васколике вође устаничких чета босанских, данас једини законити представници српске земље Босне, после толиког чекања и без наде на икакву помоћ решавамо: да од данас за навек кидамо са нехришћанском владом цариградском и желећи с браћом нашом Србима делити судбину, па ма каква она била, проглашавамо: да се домовина наша Босна присајужава кнежевини Србији, законитом и правом прејамнику државе старих наших краљева и царева и проглашавамо нашим наследним господаром књаза српског Милана М. Обреновића IV.

Живио нам наш народ Српски!
Живео господар наш књаз Милан М. Обреновића IV.!
Живела наша државна влада у нашој престоници Београду!

У Босни 20. јуна 1876.

Војводе и поглавари васколиких босанских устаника: Војвода Голуб Бабић, поп Ђоко Каран, поп Илија Билбија, Симо Чавка, Шпиро Скакић, Стојан Митровић, Триво Амелица, Мића Тркуља, Павао Бабић, Лука Поповић, Перо Ковачевић, Петар Зелковић, Стојан Вашелић, Васиљ Марић, Јово Вукобрад, Марко Баић,поп Давид Грубор, Вид Милановић, Ђоко Деспотовић, Вучен Миљуш, Јован Кнежевић, Вид Ђурић, поп Јован Пећанац, Петар Ерцег, Никола Ђаковић, Милан Ковачевић, Тодор Новаковић, Илија Шевић, Никола Медић, Никола Ћулибрк, Сава Ђуричић, Јово Шарац, Јово Мркић, Перо Дошановић, Лука Умићевић, Стеван Бањац, Марко Богдановић, Остоја Вејиновић, Ристо Дукић, Шпиро Вулин, Никола Штрбац, Јово Каран, Веиновић, Перо Гачић, Симо Давидовић, Тејо Ерцег, Тривун Бундало, Јово Мајкић, Шпиро Сладојевић, Стојан Дамјановић, Обрад Каран, Бојан Вујатовић, Станко Кременац, Лазо Дробац, Јован Грбић, Симо Умичевић, Миладин Станић, Сава Адамовић, поп Стеван Поповић, Марко Ђенадија, Давид Ступар, Пане Николић,Остоја Ољача, Перо Бабић, Лука Брдар, Раде Поповић, Марко Бајалица, Деспот Деспотовић, Нине Карлица, Миле Брлић, Димитрије Пљакић, поп Трифун Станишљевић, Пане Видовић, Јово Митраковић, Ђорђе Јовановић, Ристо Јејић, Гавро Дејановић, Нико Галоња, Ј. Шмитран.
 
Где имамо изворе за то. Јасно је да знамо како се формално звао, али где га зову Београдским пашалуком?
Где ´оћеш имаш "изворе", тражи их сам ако ми не верујеш. А понављам ти да ни турци у колоквијалном говору нису користили службени појам Semendire Sancağı ("Смедеревски санџак") већ су говорили Morava bölgesi шта значи "област Морава" или "Морава крај". А ми смо користили израз Београдски пашалук за ону територију којом је управљао београдски паша. И немој да ми више досађујеш. Ваљда ја који сам овде рођен и ишао овде у школу знам боље од тебе који си дошао из Хрватске шта је Србија.
 

Back
Top