Link je zbog slike, tekst je autorski.
Glad nije samo fizički osećaj praznog stomaka – ona je ispit naše volje, ogledalo naše unutrašnje snage i početna tačka svake samodiscipline. Onaj ko ne može da upravlja sopstvenom glađu, teško da može da upravlja bilo čim drugim u svom životu.
Kontrola onoga što unosimo u telo – hrane i pića – nije samo zdravstveno pitanje, to je pitanje slobode i vladanja sobom. Kada znamo da se zaustavimo pred iskušenjem, kada ne popustimo svakom hiru tela, tada pokazujemo da nismo robovi svojih nagona već gospodari sopstvene sudbine.
Nije slučajno što su drevni mudraci, monasi i ratnici stavljali akcenat na post, uzdržavanje i jednostavnu ishranu. Jer ko može da obuzda glad, može da obuzda i bes, pohlepu, lenjost i sve druge unutrašnje demone. Glad je prva stepenica samokontrole, a iza nje se otvara ceo niz unutrašnjih pobeda.
U vremenu kada je sve dostupno odmah, kada su frižideri puni, a reklame nas bombarduju lažnim potrebama, pravo bogatstvo nije u tome koliko jedeš, već u tome koliko umeš da se zaustaviš. Moć nije u prejedanju, već u odricanju. Sloboda nije u tome da konzumiraš sve, već da biraš ono što je istinski potrebno.
Ako ovladaš hranom i pićem, ovladaćeš i mislima. Ako ovladaš mislima, ovladaćeš delima. A ako ovladaš delima, ništa spoljašnje neće moći da te poljulja.
Zato glad posmatraj ne kao neprijatelja, već kao učitelja. Ona te podseća da nisi samo telo već i duh, i da je istinska snaga u samodisciplini. Onaj ko može da kontroliše glad – može da kontroliše i ceo život.