Gete

Antihejter

Iskusan
Poruka
6.861
Ko me prati malo duže zna da obožavam Getea.
Skoro sam kupio užasno lošu knjigu samo zato što je imala posvetu sa Geteovim citatom- čuvajte se takvih trikova ;)

Nije zgoreg podsetiti se:
Johan Volfgang Gete bio je nemački pisac, političar, pesnik, naučnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Poznat je po svojim dostignućima na polju fizike i biologije, koja će posle poslužiti kao inspiracija za Darvinovu teoriju evolucije.
Za sobom je ostavio mnoštvo dragocenih dela. Neka od njih bila su inspiracija za muzičke i dramske komade, dok su njegove mudrosti bile i ostale inspiracija za razmišljanje.

Slobodni ste ako vam je savest čista

Ono malo što znam zahvaljujem svom neznanju

Nezahvalnost je, ipak, oznaka slabih. Ja još nikad nisam video da je pravi čovek nezahvalan

Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš voljen

Podeljena radost je udvostručena radost

Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga

Svaka smela ideja u početku izgleda kao ludost

Sa znanjem raste i sumnja

Beskoristan život je isto što i rana smrt

Najveći čovek uvek ostaje dete

Dok živiš, budi živ

Čovek može voleti samo ono biće za koje je uveren da će biti prisutno kada mu zatreba.

Nezahvalno je prevoditi Geteovu poeziju, ali ne znam nemački. Bolje išta nego ništa.

Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna seče stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.

Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?
Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
To sine, noćne magle prelaze neba put.

” O drago čedo, hodi i podji sa mnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po obalama cveće šareno ćemo brat’
Majka će moja tebi zlaćeno ruho dat.”

O oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?
Smiri se, čedo moje, to nije bio glas
Iz suhog lišća vetar pozdravlja šumom nas.

“Hoćeš li, slatko čedo, hoćeš li kraju mom?
Tebe će moje kćeri paziti ljubavlju svom
One će noću igrat’ lagani tanac svoj
I ljuljaće te brižno i pevat’ slatki poj”

O oče, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da baukove kćeri rukom mi daju znak?
Da čedo moje, vidim, al’ tebe vara gled
To noćni vetar starih povija vrba red.

“Ja volim čedo tebe i lice što ti sja,
Nećeš li milom, silom odneću tebe ja!”

O oče, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk mi,oče, evo zadade bol i jad!

Dubokom prožet jezom otac uspori gred
U naručju mu sinak od bola bled,
A kad je pred dom stig'o s mukom i jadom svim,
Mrtvo čedo bilo na grudima njegovim.

Gete "Vilinski kralj" ili "Bauk"

Ima više prevoda. Aleksa Šantić, Danilo Kiš, ovaj nemam pojma čiji je.
 
Ko me prati malo duže zna da obožavam Getea.
Skoro sam kupio užasno lošu knjigu samo zato što je imala posvetu sa Geteovim citatom- čuvajte se takvih trikova ;)

Nije zgoreg podsetiti se:
Johan Volfgang Gete bio je nemački pisac, političar, pesnik, naučnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Poznat je po svojim dostignućima na polju fizike i biologije, koja će posle poslužiti kao inspiracija za Darvinovu teoriju evolucije.
Za sobom je ostavio mnoštvo dragocenih dela. Neka od njih bila su inspiracija za muzičke i dramske komade, dok su njegove mudrosti bile i ostale inspiracija za razmišljanje.

Slobodni ste ako vam je savest čista

Ono malo što znam zahvaljujem svom neznanju

Nezahvalnost je, ipak, oznaka slabih. Ja još nikad nisam video da je pravi čovek nezahvalan

Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš voljen

Podeljena radost je udvostručena radost

Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga

Svaka smela ideja u početku izgleda kao ludost

Sa znanjem raste i sumnja

Beskoristan život je isto što i rana smrt

Najveći čovek uvek ostaje dete

Dok živiš, budi živ

Čovek može voleti samo ono biće za koje je uveren da će biti prisutno kada mu zatreba.

Nezahvalno je prevoditi Geteovu poeziju, ali ne znam nemački. Bolje išta nego ništa.

Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna seče stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.

Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?
Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
To sine, noćne magle prelaze neba put.

” O drago čedo, hodi i podji sa mnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po obalama cveće šareno ćemo brat’
Majka će moja tebi zlaćeno ruho dat.”

O oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?
Smiri se, čedo moje, to nije bio glas
Iz suhog lišća vetar pozdravlja šumom nas.

“Hoćeš li, slatko čedo, hoćeš li kraju mom?
Tebe će moje kćeri paziti ljubavlju svom
One će noću igrat’ lagani tanac svoj
I ljuljaće te brižno i pevat’ slatki poj”

O oče, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da baukove kćeri rukom mi daju znak?
Da čedo moje, vidim, al’ tebe vara gled
To noćni vetar starih povija vrba red.

“Ja volim čedo tebe i lice što ti sja,
Nećeš li milom, silom odneću tebe ja!”

O oče, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk mi,oče, evo zadade bol i jad!

Dubokom prožet jezom otac uspori gred
U naručju mu sinak od bola bled,
A kad je pred dom stig'o s mukom i jadom svim,
Mrtvo čedo bilo na grudima njegovim.

Gete "Vilinski kralj" ili "Bauk"

Ima više prevoda. Aleksa Šantić, Danilo Kiš, ovaj nemam pojma čiji je.

Evo muzičke adaptacije tog dela :)
 
Ko me prati malo duže zna da obožavam Getea.
Skoro sam kupio užasno lošu knjigu samo zato što je imala posvetu sa Geteovim citatom- čuvajte se takvih trikova ;)

Nije zgoreg podsetiti se:
Johan Volfgang Gete bio je nemački pisac, političar, pesnik, naučnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Poznat je po svojim dostignućima na polju fizike i biologije, koja će posle poslužiti kao inspiracija za Darvinovu teoriju evolucije.
Za sobom je ostavio mnoštvo dragocenih dela. Neka od njih bila su inspiracija za muzičke i dramske komade, dok su njegove mudrosti bile i ostale inspiracija za razmišljanje.

Slobodni ste ako vam je savest čista

Ono malo što znam zahvaljujem svom neznanju

Nezahvalnost je, ipak, oznaka slabih. Ja još nikad nisam video da je pravi čovek nezahvalan

Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš voljen

Podeljena radost je udvostručena radost

Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga

Svaka smela ideja u početku izgleda kao ludost

Sa znanjem raste i sumnja

Beskoristan život je isto što i rana smrt

Najveći čovek uvek ostaje dete

Dok živiš, budi živ

Čovek može voleti samo ono biće za koje je uveren da će biti prisutno kada mu zatreba.

Nezahvalno je prevoditi Geteovu poeziju, ali ne znam nemački. Bolje išta nego ništa.

Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna seče stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.

Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?
Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
To sine, noćne magle prelaze neba put.

” O drago čedo, hodi i podji sa mnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po obalama cveće šareno ćemo brat’
Majka će moja tebi zlaćeno ruho dat.”

O oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?
Smiri se, čedo moje, to nije bio glas
Iz suhog lišća vetar pozdravlja šumom nas.

“Hoćeš li, slatko čedo, hoćeš li kraju mom?
Tebe će moje kćeri paziti ljubavlju svom
One će noću igrat’ lagani tanac svoj
I ljuljaće te brižno i pevat’ slatki poj”

O oče, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da baukove kćeri rukom mi daju znak?
Da čedo moje, vidim, al’ tebe vara gled
To noćni vetar starih povija vrba red.

“Ja volim čedo tebe i lice što ti sja,
Nećeš li milom, silom odneću tebe ja!”

O oče, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk mi,oče, evo zadade bol i jad!

Dubokom prožet jezom otac uspori gred
U naručju mu sinak od bola bled,
A kad je pred dom stig'o s mukom i jadom svim,
Mrtvo čedo bilo na grudima njegovim.

Gete "Vilinski kralj" ili "Bauk"

Ima više prevoda. Aleksa Šantić, Danilo Kiš, ovaj nemam pojma čiji je.
Ovo je vrlo los prevod, ovaj je mnogo bolji ( Danilo Kish)
Ko jaše kroz vetar ogrnut tminom?
To je otac sa svojim sinom;
Čvrsto dečaka stiska na grudi,
Grli ga brižno, štiti ga od studi.


Sine, zašto skrivaš lice iza šaka? –
Zar ne vidiš, oče, Kralja-Vilovnjaka?
Vilovnjaka sa plaštom i s krunom ko plamen? –
To je, sine, samo magle pramen. –

“Milo dete, kreni sa mnom i ne strepi!
Igraću se s tobom igara lepih;
Na sprudu šareno cveće cvati,
Odežde od zlata ima moja mati.”

Zar ne čuješ, oče, Vilovnjak me zove,
Tiho obećava mnoge igre nove? –
Smiri se, sine, spokojan budi:
To kroz mrtvo lišće vetar bludi. –

“Dečače, k meni korake usmeri,
Lepo će te moje dočekati kćeri;
Moje kćeri vode noćnu igru svoju,
Tebe uljuljkuju, igraju ti, poju.”

Oče, zar ne vidiš kćeri Vilovnjaka
Onamo u predelima mraka? –
Vidim, sine, pogled me ne vara:
Srebrnim sjajem svetli vrba stara. –

“Volim te, zanet sam tvojim lepim stasom;
Ne kreneš li milom, oteću te, časom.”
Oče, oče, sad me zgrabio iz mraka!
Boli me zagrljaj Kralja-Vilovnjaka!

Oca prože jeza, pa jurnu još jače,
A u naručju mu dete rida, plače;
U dvorište s mukom i skršan ulete,
A u zagrljaju već mu mrtvo dete.

S nemačkog preveli Franjo Termačić i Danilo Kiš

___________________________________________________


 
@milance19 Hvala :)
U vezi prevoda je bila neka polemika i ranije. Ko zna nemački ovo je svakako približnije "Kralj vilenjaka" nego "Bauk".
Ja znam nemacki.
Ako volis Getea trazi prevode Branimira Zivojinovica, on je i Fausta preveo, ali i nemacku poeziju pa
i Getea. On je najbolji prevodilac nemackih dela ( uglavnom poezija i drame), a bio mi je i najdrazi
profesor.
 
Prometej


Pokrij svoje nebo, Zevse
oblaka tmušom
i kušaj, kao ludo dete
što obezglavljuje čkalj,
svoju snagu na hrašću i bregovima!
Ali mi zemlju moju
moraš ostaviti
i kolibu, koju mi ne podiže ti,
i ognjište moje,
na čijem ognju mi
zavidiš!
Prometej


Bednijeg ničeg ne znam
pod suncem od vas, bogovi!
Kukavno prehranjujete
žrtvenim porezima
i molitvenim dimom
svoje veličanstvo;
a skapali biste da nisu
prosjaci i deca
punonadežne lude.

Detetom kad bejah
i ne znađah ni kud ni kamo,
obraćao sam zalutali pogled
suncu, kao da nad njim
ima uho da čuje moj vapaj
i srce, kao moje,
da se sažali nevoljnome.

Ko mi pomože
protiv obesti titana?
Ko me od smrti spase,
ko od sužanjstva?
Zar nisi sve to učinilo samo ti,
do svetosti zažareno srce?
A plamtijaše li mlado i dobro,
obmanuto, zahvalnost za spasenje
onome što spava gore?

Ja da te štujem? Zašto?
Jesi li ublažio ikad
bole potištenome?
Jesi li utro ikad
suze skrušenome?
Zar me nije skovalo čovekom
svemoćno vreme
i večni udes,
gospodari i moji i tvoji?

Il‘ misliš valjda
da mi valja mrzeti život
i bežati u pustinje
što nisu sazreli svi
cvetni snovi?

Evo me gde sedim, stvaram ljude
po svojoj slici,
rod meni ravan,
da trpi, da plače,
da uživa i da se raduje,
i da se ne osvrće na tebe,
kao ni ja!
 

Back
Top