Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Germogen je od Pavelića, zbog rednosnog rada u sređivanju HPC, odlikovan ordenom ,, Red za zasluže velered sa zvijezdom,,. Taj orden su dobijalo najveći ustaški časnici.
https://www.****************/2016/10/hrvatska-pravoslavna-crkva-za-vreme-ndh/
- Mitropolita Germogena odlikovao je “Redom za zasluge Velered sa zviezdom” poglavnik NDH Ante Pavelic, a na prijedlog ministra pravosudja i bogostovlja prigodom trece obljetnice uspostave NDH, 10. travnja 1944. godine (usp. Poglavnikova odlikovanja, Glas pravoslavlja. Glasilo Hrvatske pravoslavne crkve, g. I., br. 2, Zagreb, 1. svibnja 1944., te Zakonsku odredbu o osnutku “Reda za zasluge”, Narodne novine, g. CVII., br. 291, Zagreb, 23. prosinca 1942.).
Germogen Maksimov ucesnik u nacisticko - ustaskom projektu Hrvatska Paravoslavna Crkva, koji je mislio da ce da izvuce materijalnu korist od toga, nije intervenisao i spasavao Srbe i Jevreje koje su bili zatvoreni, nije protestvovao protiv masovnih pokolja Srba i Jasenovac, stavljajuci se u sluzbu okupatora i harangirao na sastancima formacije cerkeza na pokolj mirnog i nevinog stanovnistva. Posto se samo on prihvatio uloge poglavara HPC ( koju od Srba niko nije hteo da prihvati ), danas zahvaljujci njemu u Hrvatskoj je reoosnovan HPC, koja sada trazi imovinu SPC
https://www.dw.com/hr/hrvatska-pravoslavna-crkva-provokacija-bez-kršćanskih-temelja/a-37204003
Ima ljudi koji danas hoće da ga rehabilituju i smatraju, da je on samo'' radio svoj posao.''
- VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA Sud. broj 290/45
U I M E N A R O D A J U G O S L A V I J E ! Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. 13 i 14 U.V.S. nakon održanog glavnog pretresa, u prisustvu okrivljenih donio je dne 29. VI. 1945
p r e s u d u
2/ Okrivljeni GERMOGEN MAKSIMOV, sin pok. Ivana, rodjen 10.I.1861 u Stanjici Negavskoj /Donska oblast/ dovršio teologiju u Kijevu, rukopoložen za svećenika u Novočerskatu, episkop, navodno neosudjivan,3
kriv je
2/ GERMOGEN MAKSIMOV što je a) primio položaj ime i naslov metropolita zagrebačke, a kasnije i patriarha tzv. hrvatske-pravoslavne crkve, koja je bila stvorena po zločincu Paveliću, da bi se što lakše ostvarilo posvemašna okupacija Jugoslavije, i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilčaki rat, a sve to u namjeri da posluži okupatoru što lakše porobio narode Jugoslavije i kako bi se što bolje sakrili ustaški zločini, počinjeni nad nevinim stanovništvom,
b) sa toga položaja i kroz tu organizaciju po nalogu Pavelića, a u službi stranoga zavojevača nasilno provodio i tjerao u članstvo Srbe u tzv. hrv. prav. crkvu te je na taj način skrivio smrt hiljadama Srba koji su prilikom tih prevodjenja u masama ubijeni,
c) sa toga položaja kroz tu organizaciju po nalogu i u službi okupatora raspirivao nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, pokušavajući na taj način izazvati bratoubilački rat, a sve to u namjeri slabljenja jedinstvenog otpora naroda Jugoslavije protiv stranog zavojevača, d) sa tog položaja i kroz tu organizaciju podržavao tjesne političke i prijateljske veze sa vrhovnim funkcionarima okupatora i njegovog terorističkog napadača, te stavljajući se u potpunu službu okupatora harangirao je na sastancima formacije čerkeza na pokolj mirnog i nevinog stanovništva.
e) godine 1942 izdao poslanicu po nalogu okupatora, u kojoj je pozivao pripadnike NOP, da napuste borbu protiv okupatora i da se vrate svojim kućama, te je na taj način stavljajući se potpuno u službu okupatora pokušao razbiti jedinstvo narodno-oslobodilačkog fronta i oslabiti borbu, te omogućiti okupatoru i njegovim slugama, da izvrše što lakše pokolj nad narodima Jugoslavije, dakle je počinio krivično djelo služenja okupatoru i njegovim pomagačima i djelo pomagača i podstrekača na masovna ubijanja naroda i uništenje narodne imovine.
http://www.pobijeni.info/userfiles/...c7kY480ejTnttGEmpSblPohEMhcwS7mTHXJBqMqrAFs7o
Kada su uvidjeli da se terorom vrsenim nad srpskim pucanstvom u Hrvatskoj ne moze slomiti jedinstveni otpor Jugoslavije, njemacki imperijalisti naredili su preko zlocinca Pavelica izdajnickoj grupi reakcionera, okupljenih oko Germogena, koja je u vecem svom dijelu vec jedanput izdala svoj nalog, da se formira neka radna organizacija u vidu tzv. hrvatske pravoslavne crkve. Ta neka radna organizacija imala je zadatak, da obecavπi Srbima u Hrvatskoj slobodu i miran zivot, odvrati Srbe od aktivnog uceπsa u narodno-oslobodilackoj borbi i tako oslabi jedinstveni otpor naroda Jugoslavije protiv faπistickog okupatora. Oni od Srba, koji su se dali zavesti obecanjima da mogu mirno æivjeti kod svojih kuca, krvavo su platili tu svoju lakovjernost, sto svjedoce popaljena sela Kalnika, Bilo-gore, Slavonije, Bosanske i Sremske posavine, te poklani i na zvjerski nacin po ustaπama i njemcima pobijeni srpski stanovnici tih sela, koja su stradala nakon formiranja tzv. hrvatsko-pravoslavne crkve i unatoc toga, πto su stupili u tu nakaradnu organizaciju. U stvaranju te tzv. pravoslavne crkve i u daljnjem provodjenju u zivot zadataka koji su pred nju postavljeni, istakli su se Germogen, Kupcevski, Mrihin, Borisov, Cvijanovic, Mifka i Glavas.34
Ideja o HPC rođena je kod Nemaca i predočena Paveliću u okviru rešavanja srpskog nacionalnog pitanja. Rečeno mu je da mora da bude blaži, da ne može da pobije sve Srbe. Projekat HPC osmislili su obaveštajni organi nemačkih službi uz pomoć ustaša. Nemci su bili operativci, a Hrvati izvođači radova. Našli su najveću potporu među ruskom emigracijom. Proglašena je kao autokefalna crkva, s planom da bude u rangu patrijaršije, naveo je Đurić
Inače, Ante Pavelić jedini je imao pravo da bira episkope i potpisivao je sva akta HPC. Pavelić je 29. maja 1942. godine u svojoj rezidenciji primio arhiepiskopa Germogena, starog ruskog sveštenika, kome je namenjena uloga patrijarha crkve. Pošto HPC nikada nije dobila priznanje Vaseljenske patrijaršije, ostala mu je titula episkopa.
NDH je finansirala tu crkvu, ali ta crkva nije mogla mnogo da postigne. Zabeleženo je da je Germogen kukao kako nema para za cipele. Nisu Pavelić i Stepinac bili preterano darežljivi prema HPC, davali su tek onoliko koliko im je bilo neophodno za propagandu. Recimo, on je tražio da mu država preda na korišćenje imovinu predratne SPC, ali je to odbijeno, pošto je imovinu već razgrabila državna administracija.
Nemačka i ustaška vlast u Hrvatskoj koristili su predratne spiskove sveštenika SPC i, kako bi se danas to reklo kompjuterskim rečnikom, po „kopi-pejst" principu tim sveštenicima formalno dodelili parohije i rešenja o plati. Kako je zabeležio Đurić, prema spiskovima ta crkva je imala oko 80 sveštenika. A kada se uporede ti spiskovi sa spiskovima sveštenika iz 1941. vidi se da je tridesetak njih ubijeno već na početku rata.
https://arhiva.nedeljnik.rs/nedeljn...kKwgEkgQvVCR-AmYNXwThXtIFV5jblG-FxMhVdbOhUGjc
Događaj zbio se 1942. u Zagrebu, kada su vlasti NDH iz šešira izvukle bivšeg mitropolita novomoskovskog Germogena, koji je iz Rusije pobjegao nakon dolaska komunista na vlast. Njemu je naloženo da u stvarnost provede ideju ratnog zločinca i poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. U svom govoru u Hrvatskom državnom saboru 28. veljače 1942. Pavelić poručuje kako se nitko ne dira u pravoslavlje, ‘ali u Hrvatskoj ne može biti srpske pravoslavne crkve’. Dodao je da ukoliko ‘crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti’.
HPC je službeno osnovan 6. lipnja 1942., a dan kasnije u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ustoličen je mitropolit Germogen. Osim Zagrebačke mitropolije, HPC je osnovao i brodsku, sarajevsku i petrovačku eparhiju. Upravo na dan ustoličenja Germogena na čelo HPC-a dogodila se scena poput one s početka teksta, kada Germogen u pratnji ustaških zločinaca paradira ispred počasne domobranske čete.
Mitropolit Germogen rođen je 1861. kao Grigorije Ivanovič Maksimov u Kubanu, u kozačkoj porodici. Boljševičku revoluciju dočekao je kao novomoskovski mitropolit, a u našim krajevima završio je 1922. nakon bijega iz Rusije, preko Grčke. Služio je u Srbiji u manastirima Ravanica i Rakovac, fruškogorskom manastiru Hopovo, a proglašenje ustaške države dočekao je u manastiru Tamo su ga pronašli ustaše, koji su očito tražili nekoga koga bi mogli postaviti na čelo svoje pravoslavne crkve. Izbor je pao na ostarjelog i preplašenog Germogena, koji je u tom trenutku imao 82 godine.Sramotna avantura u koju se upustilo desetak pravoslavnih ustaških kolaboranata na čelu s Germogenom neslavno je završila pred puščanim cijevima partizanskih jedinica, ubrzo po oslobođenju.
https://www.portalnovosti.com/hrvat...HMy3VYZThPnbWXjfz25IxjpVLpMsLQVqV9LrpfVaxAFVc
Jedna od prvih uredbi u NDH zabranjuje ćirilicu, u javnom i privatnom životu. Naziv „srpskopravoslavna vjera“ se ukida. Počinju progoni i pokolji, odvođenja u logore. U kratko vrijeme, bez suđenja, likvidiran je ili protjeran kompletan episkopat na području NDH. Ubijeni su: Petar Zimonjić, mitropolit dabrobosanski, Sava Trlajić, episkop gornjokarlovački, Platon Jovanović, banjalučki, dok su zagrebački Dositej Vasić i zahumsko – hercegovački Nikolaj Jokanović umrli od posljedica mučenja u progonstvu.
Osim masovnog progona vjernika, i likvidacije episkopata, stradalo je i svećenstvo: postoji poimenični popis 205 svećenika SPC ubijenih u NDH. Možemo reći da je kompletna izvanjska struktura SPC uništena, imovina plijenjena i pljačkana, crkve rušene i oskvrnjivane. Pošteđeni su malobrojni nesrpski pravoslavci, uglavnom Rusi i Grci; ženski samostan sv. Petke u Zagrebu, s ruskim sestrama, preživio je rat.
Nikako novu pravoslavnu Crkvu ne može osnivati državna vlast, koja je nepravoslavna, i koja je otvoreno antipravoslavna, koja je likvidirala bez suđenja cijelu crkvenu hijerarhiju SPC, i nakanila jednu trećinu pravoslavaca pobiti, jednu pokatoličiti, a jednu protjerati. I koja je bila pod paskom antikršćanina Hitlera.
Stanovništvo je nepovratno izgubilo povjerenje prema NDH, i nije uopće htjelo pristupati Pavelićevoj „Crkvi“. HPC je donekle mogla funkcionirati samo u većim gradovima, poput Zagreba, Osijeka, Broda, Sarajeva, gdje je bila jaka vlast NDH; i to se radilo doslovce o šačici Rusa i preostalih preplašenih Srba. Dakle, ni sam narod HPC nije prihvatio. Ostalo je zabilježeno u izvorima Križevačke grkokatoličke eparhije, kako su pravoslavni vjernici u selima oko Križevaca radije prilazili njima, nego HPC. Kada je dakle, i pravoslavcima omraženo „unijatstvo“ bila bolja opcija od Pavelićeve HPC, veća pljuska nije potrebna.
https://orthodoxhr.wordpress.com/20...Icj3YqCCw9ZyqQj6eiwE0v5qD3iKtEg6CP63Zxy6gWJRM
https://www.****************/2016/10/hrvatska-pravoslavna-crkva-za-vreme-ndh/
- Mitropolita Germogena odlikovao je “Redom za zasluge Velered sa zviezdom” poglavnik NDH Ante Pavelic, a na prijedlog ministra pravosudja i bogostovlja prigodom trece obljetnice uspostave NDH, 10. travnja 1944. godine (usp. Poglavnikova odlikovanja, Glas pravoslavlja. Glasilo Hrvatske pravoslavne crkve, g. I., br. 2, Zagreb, 1. svibnja 1944., te Zakonsku odredbu o osnutku “Reda za zasluge”, Narodne novine, g. CVII., br. 291, Zagreb, 23. prosinca 1942.).
Germogen Maksimov ucesnik u nacisticko - ustaskom projektu Hrvatska Paravoslavna Crkva, koji je mislio da ce da izvuce materijalnu korist od toga, nije intervenisao i spasavao Srbe i Jevreje koje su bili zatvoreni, nije protestvovao protiv masovnih pokolja Srba i Jasenovac, stavljajuci se u sluzbu okupatora i harangirao na sastancima formacije cerkeza na pokolj mirnog i nevinog stanovnistva. Posto se samo on prihvatio uloge poglavara HPC ( koju od Srba niko nije hteo da prihvati ), danas zahvaljujci njemu u Hrvatskoj je reoosnovan HPC, koja sada trazi imovinu SPC
https://www.dw.com/hr/hrvatska-pravoslavna-crkva-provokacija-bez-kršćanskih-temelja/a-37204003
Ima ljudi koji danas hoće da ga rehabilituju i smatraju, da je on samo'' radio svoj posao.''
- VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA Sud. broj 290/45
U I M E N A R O D A J U G O S L A V I J E ! Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. 13 i 14 U.V.S. nakon održanog glavnog pretresa, u prisustvu okrivljenih donio je dne 29. VI. 1945
p r e s u d u
2/ Okrivljeni GERMOGEN MAKSIMOV, sin pok. Ivana, rodjen 10.I.1861 u Stanjici Negavskoj /Donska oblast/ dovršio teologiju u Kijevu, rukopoložen za svećenika u Novočerskatu, episkop, navodno neosudjivan,3
kriv je
2/ GERMOGEN MAKSIMOV što je a) primio položaj ime i naslov metropolita zagrebačke, a kasnije i patriarha tzv. hrvatske-pravoslavne crkve, koja je bila stvorena po zločincu Paveliću, da bi se što lakše ostvarilo posvemašna okupacija Jugoslavije, i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilčaki rat, a sve to u namjeri da posluži okupatoru što lakše porobio narode Jugoslavije i kako bi se što bolje sakrili ustaški zločini, počinjeni nad nevinim stanovništvom,
b) sa toga položaja i kroz tu organizaciju po nalogu Pavelića, a u službi stranoga zavojevača nasilno provodio i tjerao u članstvo Srbe u tzv. hrv. prav. crkvu te je na taj način skrivio smrt hiljadama Srba koji su prilikom tih prevodjenja u masama ubijeni,
c) sa toga položaja kroz tu organizaciju po nalogu i u službi okupatora raspirivao nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, pokušavajući na taj način izazvati bratoubilački rat, a sve to u namjeri slabljenja jedinstvenog otpora naroda Jugoslavije protiv stranog zavojevača, d) sa tog položaja i kroz tu organizaciju podržavao tjesne političke i prijateljske veze sa vrhovnim funkcionarima okupatora i njegovog terorističkog napadača, te stavljajući se u potpunu službu okupatora harangirao je na sastancima formacije čerkeza na pokolj mirnog i nevinog stanovništva.
e) godine 1942 izdao poslanicu po nalogu okupatora, u kojoj je pozivao pripadnike NOP, da napuste borbu protiv okupatora i da se vrate svojim kućama, te je na taj način stavljajući se potpuno u službu okupatora pokušao razbiti jedinstvo narodno-oslobodilačkog fronta i oslabiti borbu, te omogućiti okupatoru i njegovim slugama, da izvrše što lakše pokolj nad narodima Jugoslavije, dakle je počinio krivično djelo služenja okupatoru i njegovim pomagačima i djelo pomagača i podstrekača na masovna ubijanja naroda i uništenje narodne imovine.
http://www.pobijeni.info/userfiles/...c7kY480ejTnttGEmpSblPohEMhcwS7mTHXJBqMqrAFs7o
Kada su uvidjeli da se terorom vrsenim nad srpskim pucanstvom u Hrvatskoj ne moze slomiti jedinstveni otpor Jugoslavije, njemacki imperijalisti naredili su preko zlocinca Pavelica izdajnickoj grupi reakcionera, okupljenih oko Germogena, koja je u vecem svom dijelu vec jedanput izdala svoj nalog, da se formira neka radna organizacija u vidu tzv. hrvatske pravoslavne crkve. Ta neka radna organizacija imala je zadatak, da obecavπi Srbima u Hrvatskoj slobodu i miran zivot, odvrati Srbe od aktivnog uceπsa u narodno-oslobodilackoj borbi i tako oslabi jedinstveni otpor naroda Jugoslavije protiv faπistickog okupatora. Oni od Srba, koji su se dali zavesti obecanjima da mogu mirno æivjeti kod svojih kuca, krvavo su platili tu svoju lakovjernost, sto svjedoce popaljena sela Kalnika, Bilo-gore, Slavonije, Bosanske i Sremske posavine, te poklani i na zvjerski nacin po ustaπama i njemcima pobijeni srpski stanovnici tih sela, koja su stradala nakon formiranja tzv. hrvatsko-pravoslavne crkve i unatoc toga, πto su stupili u tu nakaradnu organizaciju. U stvaranju te tzv. pravoslavne crkve i u daljnjem provodjenju u zivot zadataka koji su pred nju postavljeni, istakli su se Germogen, Kupcevski, Mrihin, Borisov, Cvijanovic, Mifka i Glavas.34
Ideja o HPC rođena je kod Nemaca i predočena Paveliću u okviru rešavanja srpskog nacionalnog pitanja. Rečeno mu je da mora da bude blaži, da ne može da pobije sve Srbe. Projekat HPC osmislili su obaveštajni organi nemačkih službi uz pomoć ustaša. Nemci su bili operativci, a Hrvati izvođači radova. Našli su najveću potporu među ruskom emigracijom. Proglašena je kao autokefalna crkva, s planom da bude u rangu patrijaršije, naveo je Đurić
Inače, Ante Pavelić jedini je imao pravo da bira episkope i potpisivao je sva akta HPC. Pavelić je 29. maja 1942. godine u svojoj rezidenciji primio arhiepiskopa Germogena, starog ruskog sveštenika, kome je namenjena uloga patrijarha crkve. Pošto HPC nikada nije dobila priznanje Vaseljenske patrijaršije, ostala mu je titula episkopa.
NDH je finansirala tu crkvu, ali ta crkva nije mogla mnogo da postigne. Zabeleženo je da je Germogen kukao kako nema para za cipele. Nisu Pavelić i Stepinac bili preterano darežljivi prema HPC, davali su tek onoliko koliko im je bilo neophodno za propagandu. Recimo, on je tražio da mu država preda na korišćenje imovinu predratne SPC, ali je to odbijeno, pošto je imovinu već razgrabila državna administracija.
Nemačka i ustaška vlast u Hrvatskoj koristili su predratne spiskove sveštenika SPC i, kako bi se danas to reklo kompjuterskim rečnikom, po „kopi-pejst" principu tim sveštenicima formalno dodelili parohije i rešenja o plati. Kako je zabeležio Đurić, prema spiskovima ta crkva je imala oko 80 sveštenika. A kada se uporede ti spiskovi sa spiskovima sveštenika iz 1941. vidi se da je tridesetak njih ubijeno već na početku rata.
https://arhiva.nedeljnik.rs/nedeljn...kKwgEkgQvVCR-AmYNXwThXtIFV5jblG-FxMhVdbOhUGjc
Događaj zbio se 1942. u Zagrebu, kada su vlasti NDH iz šešira izvukle bivšeg mitropolita novomoskovskog Germogena, koji je iz Rusije pobjegao nakon dolaska komunista na vlast. Njemu je naloženo da u stvarnost provede ideju ratnog zločinca i poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. U svom govoru u Hrvatskom državnom saboru 28. veljače 1942. Pavelić poručuje kako se nitko ne dira u pravoslavlje, ‘ali u Hrvatskoj ne može biti srpske pravoslavne crkve’. Dodao je da ukoliko ‘crkvena organizacija nije internacionalna, ako je partikularna, onda može biti samo nacionalna hrvatska, onda može biti samo takva, koja u svome duhovnom životu vrši i uživa potpunu slobodu, slobodu savjesti, ali u svim drugim stvarima mora biti pod nadzorom hrvatske države i njezinih oblasti’.
HPC je službeno osnovan 6. lipnja 1942., a dan kasnije u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu ustoličen je mitropolit Germogen. Osim Zagrebačke mitropolije, HPC je osnovao i brodsku, sarajevsku i petrovačku eparhiju. Upravo na dan ustoličenja Germogena na čelo HPC-a dogodila se scena poput one s početka teksta, kada Germogen u pratnji ustaških zločinaca paradira ispred počasne domobranske čete.
Mitropolit Germogen rođen je 1861. kao Grigorije Ivanovič Maksimov u Kubanu, u kozačkoj porodici. Boljševičku revoluciju dočekao je kao novomoskovski mitropolit, a u našim krajevima završio je 1922. nakon bijega iz Rusije, preko Grčke. Služio je u Srbiji u manastirima Ravanica i Rakovac, fruškogorskom manastiru Hopovo, a proglašenje ustaške države dočekao je u manastiru Tamo su ga pronašli ustaše, koji su očito tražili nekoga koga bi mogli postaviti na čelo svoje pravoslavne crkve. Izbor je pao na ostarjelog i preplašenog Germogena, koji je u tom trenutku imao 82 godine.Sramotna avantura u koju se upustilo desetak pravoslavnih ustaških kolaboranata na čelu s Germogenom neslavno je završila pred puščanim cijevima partizanskih jedinica, ubrzo po oslobođenju.
https://www.portalnovosti.com/hrvat...HMy3VYZThPnbWXjfz25IxjpVLpMsLQVqV9LrpfVaxAFVc
Jedna od prvih uredbi u NDH zabranjuje ćirilicu, u javnom i privatnom životu. Naziv „srpskopravoslavna vjera“ se ukida. Počinju progoni i pokolji, odvođenja u logore. U kratko vrijeme, bez suđenja, likvidiran je ili protjeran kompletan episkopat na području NDH. Ubijeni su: Petar Zimonjić, mitropolit dabrobosanski, Sava Trlajić, episkop gornjokarlovački, Platon Jovanović, banjalučki, dok su zagrebački Dositej Vasić i zahumsko – hercegovački Nikolaj Jokanović umrli od posljedica mučenja u progonstvu.
Osim masovnog progona vjernika, i likvidacije episkopata, stradalo je i svećenstvo: postoji poimenični popis 205 svećenika SPC ubijenih u NDH. Možemo reći da je kompletna izvanjska struktura SPC uništena, imovina plijenjena i pljačkana, crkve rušene i oskvrnjivane. Pošteđeni su malobrojni nesrpski pravoslavci, uglavnom Rusi i Grci; ženski samostan sv. Petke u Zagrebu, s ruskim sestrama, preživio je rat.
Nikako novu pravoslavnu Crkvu ne može osnivati državna vlast, koja je nepravoslavna, i koja je otvoreno antipravoslavna, koja je likvidirala bez suđenja cijelu crkvenu hijerarhiju SPC, i nakanila jednu trećinu pravoslavaca pobiti, jednu pokatoličiti, a jednu protjerati. I koja je bila pod paskom antikršćanina Hitlera.
Stanovništvo je nepovratno izgubilo povjerenje prema NDH, i nije uopće htjelo pristupati Pavelićevoj „Crkvi“. HPC je donekle mogla funkcionirati samo u većim gradovima, poput Zagreba, Osijeka, Broda, Sarajeva, gdje je bila jaka vlast NDH; i to se radilo doslovce o šačici Rusa i preostalih preplašenih Srba. Dakle, ni sam narod HPC nije prihvatio. Ostalo je zabilježeno u izvorima Križevačke grkokatoličke eparhije, kako su pravoslavni vjernici u selima oko Križevaca radije prilazili njima, nego HPC. Kada je dakle, i pravoslavcima omraženo „unijatstvo“ bila bolja opcija od Pavelićeve HPC, veća pljuska nije potrebna.
https://orthodoxhr.wordpress.com/20...Icj3YqCCw9ZyqQj6eiwE0v5qD3iKtEg6CP63Zxy6gWJRM
