Генерали!

Jel ovde bila "metla", tj. brisanje postova ??? Tako mi se čini ... znam da sam post s gorilom i kamerom vezao za Šutanovca i izjavu oko "prirodnog" rešavanja penzija (pred kamerama), a sad onako onde izgleda kao potpuno besmislen post ...
 
KoscheiBesmertnii:
Има тога овде, деси се... вероватно "случајно";)
Znam, nego sam sebi izgledam ko
tianon.gif


:lol: :lol: :lol:
 
KoscheiBesmertnii:
Србија има 12 генерала... и 565 пензионисаних генерала на државној грбачи... мислим да би им требало преполовити пензије, кад већ неможемо... хм... лапот???

Па, што да не, у принципу.
Толики генрали, стварно, а они који су се највише борили и највише учинили за ову земљу су сада у Хагу. Павковић, Лазаревић...
 
Cossack:
Па, што да не, у принципу.
Толики генрали, стварно, а они који су се највише борили и највише учинили за ову земљу су сада у Хагу. Павковић, Лазаревић...
A i Perišić brate, kasno je okrenuo ćurak. Al baš zato neka njega tamo nek se pere. Dakle sve što je vredelo otišlo u Hag optužnicama po komandnoj odgovornosti.
 
Na jednog aktivnog dolaze 63 penzionisana generala





SRBIJA DRŽAVA S NEOBIČNO VELIKIM BROJEM BIVŠIH VISOKIH OFICIRA


Vojska Srbije trenutno ima samo 12 aktivnih generala, ali je zato u “penzionerskom stroju” čak 756 vojnih veterana s najvišim oficirskim činom. Malo je država u svetu poput Srbije koja srazmerno svojoj veličini ima toliko penzionisanih generala - na jednog aktivnog dolaze čak 63 penzionisana generala. S takvim brojem najviše rangiranih vojnih veterana mogu se pohvaliti samo države s više stotina hiljada vojnika.





Ovakav broj penzionisanih generala svakako je, ukazuju analitičari, posledica minulih vremena, na prvom mestu raspada SFRJ i SRJ (SCG), kada je i veliki broj visokih oficira “s grančicama” stigao u Srbiju.

Na povećanje generalskog penzionerskog stroja uticale su, naravno, i reforme vojske i sistema odbrane, kada je i veliki broj najviših vojnih oficira silom prilika penzionisan. Treba, na primer, podsetiti da je nekadašnji Vrhovni savet odbrane u drugoj polovini 2005. doneo odluku o penzionisanju svih generala-admirala rođenih 1952. godine i ranije.

Neće privilegije, već kako zakon kaže

General-potpukovnik LJubiša Stoimirović, sekretar Kluba penzionisanih generala i admirala u Beogradu, tvrdi da penzionisani generali ne traže privilegije, već samo ono što im po zakonu pripada. On pri tome ističe da su u poslednje vreme penzionisani generali meta napada pojedinaca „kao oficiri koji su izgubili sve ratove, a za to primaju visoke penzije”, ocenivši da su ti napadi neopravdani i neargumentovani.


Visina njihovih penzija je različita i zavisi od čina. Najveće su penzije generala armije, koju prima nekadašnji načelnik Generalštaba a zatim i ministar odbrane SRJ i sadašnji haški optuženik Dragoljub Ojdanić, a zatim slede general-pukovnici i admirali.

NJihova primanja iznose od 40.000 do 60.000 dinara mesečno. U svakom slučaju, rukovodstvo Ministarstva odbrane i Generalštaba Vojske Srbije već duže ukazuju da trećina novca namenjenog vojsci odlazi na vojne penzije. Za skromna izdajanja iz budžeta, to je veliko opterećenje.

Ako se tome doda da se iz istog izvora izdvaja i oko 27 posto za plate, Vojsci ostane manje od polovine predviđenog novca. Da bi se Vojska oslobodila tih takozvanih personalnih opterećenja, ministar odbrane Dragan Šutanovac je na prošlonedeljnoj konferenciji za novinare u Vladi Srbije najavio premeštanje vojnih penzionera u nadležnost republičkog Penzijsko-invalidskog fonda.

Zašto je važno da vojne penzije izađu iz sadašnjeg sistema i budu u okviru Penzijsko-invalidskog fonda Srbije? Učestvujući proletos na okruglom stolu nedeljnika “Vreme”, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Zdravko Ponoš je, govoreći o ovoj temi, kazao da je izmeštanje vojnih penzija potrebno zbog načina kako je to urađeno do sada, da je rast penzija linearno vezan za rast plata.

– To je problem s kojim ne možemo da izađemo na kraj. Nije kao u civilnom sistemu, gde su primanja vezana za porast troškova života ili za inflaciju, a delimično i za rast plata.

Kod nas su korekcije penzija vezane isključivo za rast plata i to nas dovodi u situaciju da nismo u stanju da napravimo vojnu profesiju atraktivnijom, da podignemo plate za 27.000 ljudi, jer onda treba da podignemo i penzije za 55.000 penzionera. A to urušava ceo sistem – obrazložio je general Ponoš.

M. Bozokin /iz novosadskog dnevnika
 
gradac5:
Na jednog aktivnog dolaze 63 penzionisana generala





SRBIJA DRŽAVA S NEOBIČNO VELIKIM BROJEM BIVŠIH VISOKIH OFICIRA


Vojska Srbije trenutno ima samo 12 aktivnih generala, ali je zato u “penzionerskom stroju” čak 756 vojnih veterana s najvišim oficirskim činom. Malo je država u svetu poput Srbije koja srazmerno svojoj veličini ima toliko penzionisanih generala - na jednog aktivnog dolaze čak 63 penzionisana generala. S takvim brojem najviše rangiranih vojnih veterana mogu se pohvaliti samo države s više stotina hiljada vojnika.





Ovakav broj penzionisanih generala svakako je, ukazuju analitičari, posledica minulih vremena, na prvom mestu raspada SFRJ i SRJ (SCG), kada je i veliki broj visokih oficira “s grančicama” stigao u Srbiju.

Na povećanje generalskog penzionerskog stroja uticale su, naravno, i reforme vojske i sistema odbrane, kada je i veliki broj najviših vojnih oficira silom prilika penzionisan. Treba, na primer, podsetiti da je nekadašnji Vrhovni savet odbrane u drugoj polovini 2005. doneo odluku o penzionisanju svih generala-admirala rođenih 1952. godine i ranije.

Neće privilegije, već kako zakon kaže

General-potpukovnik LJubiša Stoimirović, sekretar Kluba penzionisanih generala i admirala u Beogradu, tvrdi da penzionisani generali ne traže privilegije, već samo ono što im po zakonu pripada. On pri tome ističe da su u poslednje vreme penzionisani generali meta napada pojedinaca „kao oficiri koji su izgubili sve ratove, a za to primaju visoke penzije”, ocenivši da su ti napadi neopravdani i neargumentovani.


Visina njihovih penzija je različita i zavisi od čina. Najveće su penzije generala armije, koju prima nekadašnji načelnik Generalštaba a zatim i ministar odbrane SRJ i sadašnji haški optuženik Dragoljub Ojdanić, a zatim slede general-pukovnici i admirali.

NJihova primanja iznose od 40.000 do 60.000 dinara mesečno. U svakom slučaju, rukovodstvo Ministarstva odbrane i Generalštaba Vojske Srbije već duže ukazuju da trećina novca namenjenog vojsci odlazi na vojne penzije. Za skromna izdajanja iz budžeta, to je veliko opterećenje.

Ako se tome doda da se iz istog izvora izdvaja i oko 27 posto za plate, Vojsci ostane manje od polovine predviđenog novca. Da bi se Vojska oslobodila tih takozvanih personalnih opterećenja, ministar odbrane Dragan Šutanovac je na prošlonedeljnoj konferenciji za novinare u Vladi Srbije najavio premeštanje vojnih penzionera u nadležnost republičkog Penzijsko-invalidskog fonda.

Zašto je važno da vojne penzije izađu iz sadašnjeg sistema i budu u okviru Penzijsko-invalidskog fonda Srbije? Učestvujući proletos na okruglom stolu nedeljnika “Vreme”, načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Zdravko Ponoš je, govoreći o ovoj temi, kazao da je izmeštanje vojnih penzija potrebno zbog načina kako je to urađeno do sada, da je rast penzija linearno vezan za rast plata.

– To je problem s kojim ne možemo da izađemo na kraj. Nije kao u civilnom sistemu, gde su primanja vezana za porast troškova života ili za inflaciju, a delimično i za rast plata.

Kod nas su korekcije penzija vezane isključivo za rast plata i to nas dovodi u situaciju da nismo u stanju da napravimo vojnu profesiju atraktivnijom, da podignemo plate za 27.000 ljudi, jer onda treba da podignemo i penzije za 55.000 penzionera. A to urušava ceo sistem – obrazložio je general Ponoš.

M. Bozokin /iz novosadskog dnevnika
..auuuuu..pa i bracu ruse ste prehebali....pa ni oni nemaju toliko đenerala...
 
pa vecina tih generala su bili generali za vreme SFRJ

SFRJ je brojala gotovo 20 miliona ljudi ako se ne varam...tako da nije ni cudno da imas veliki broj oficira...

e sada...posle raspada SFRJ nama je ostao veliki broj oficira...i sta sada...ne mozes nekoga da razalujes zato sto neces da mu placas penziju

jel ste se zapitali koliko imamo pukovnika? :D
 
gnjec:
pa vecina tih generala su bili generali za vreme SFRJ

SFRJ je brojala gotovo 20 miliona ljudi ako se ne varam...tako da nije ni cudno da imas veliki broj oficira...

e sada...posle raspada SFRJ nama je ostao veliki broj oficira...i sta sada...ne mozes nekoga da razalujes zato sto neces da mu placas penziju

jel ste se zapitali koliko imamo pukovnika? :D

Не смем ни да помислим... :confused:
 
Branko Mamula: "Slučaj Jugoslavija"

Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Potom je Kadijević počeo o svojoj i Adžićevoj odgovornosti. Smatrao je da je minimum što moraju uraditi – da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti dostojanstvo Armije!

...............................................................................................

Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Bila je kasna večer, on je bio sam u kabinetu vidno uznemiren, vrlo zamoren, slomljen pod teretom onoga što se dogodilo u Sloveniji. Sasvim nepovezano počeo je iznositi tok operacije i njezin žalostan kraj. Teškim riječima ponavljao je krivicu generala Adžića načelnika Generalštaba zbog slabe organizacije i rukovođenja operacijom. Optuživao je Adžića, da se nepotrebno miješao u pojedinosti, umjesto da je postavio jasan cilj operacije i dao zadatak generalu Kolšeku komandantu Zagrebačke vojne oblasti, da je utjecao na veličinu i izbor snaga, pratio tok i intervenirao kada je došlo do problema. Kadijevića je već od ranije brinulo moguće ponašanje generala Kolšeka, Slovenca po nacionalnosti, ukoliko dođe do krize u Sloveniji. Sada su se dogodile krupne stvari zbog kojih se mora odgovarati, a Kadijeviću nije bilo jasno što je u tome krivica konfuznog Adžićevog naređivanja, kako je rekao, a što ponašanje Kolšeka, i da li se radi o greškama ili zloj namjeri. Već je bio načisto s odgovornošću komandanata ljubljanskog i mariborskog korpusa, generala Popovića i Delića, jer su učinili ozbiljne previde i greške u okvirima njihove odgovornosti, bez obzira na slab rad komande Zagrebačke oblasti i Generalštaba. General Čad, također Slovenac, komandant riječkog korpusa uspješno je izvršio svoj dio zadatka na južnim odsjecima jugoslavensko-italijanske granice. Radio je odlučno i nije čekao da mu Kolšek ili Adžić narede da se brani kad je napadnut ili da izviđa ispred sebe i uklanja prepreke koje mu se namještaju. Potom je Kadijević počeo o svojoj i Adžićevoj odgovornosti. Smatrao je, da je minimum što moraju uraditi – da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti dostojanstvo Armije, rekao je. Za Antu Markovića je meni spočitavao. "Kurvanjski se ponašao kao uvijek – pere ruke od svega, nije znao da će Armija upotrijebiti silu u izvršavanju zadataka (!), nije ga trebalo uključivati", ljutio se Kadijević.
 
Predložio sam mu, da ne gubi vrijeme na ono što se dogodilo, nego da se brzo razmotri s Generalštabom što treba učiniti, da JNA izbije na državne granice u Sloveniji i očuva integritet SFRJ na njima. Nije bilo sporno da se kadrovske smjene moraju učiniti, da se cjelovita analiza neuspjeha u Sloveniji mora izvršiti, ali ipak ostaje glavni zadatak: izbijanje na granice i očuvanje integriteta zemlje. Vrijeme je protjecalo i neuspjeh JNA brzo se pretvarao u svršen čin. Nestajala je Jugoslavija za što je neposrednu odgovornost sada snosila Armija, a ne više ni rukovodstvo Slovenije ni Federacije.
 
Nerazuman postupak generala Kadijevića da prati i snima uvoz oružja iz Madžarske u Hrvatsku umjesto da oružje zaplijeni čim se šleperi pojave na Dravi, bez obzira da li je ideja bila njegova ili mu je nametnuta, nisam ni pokušavao braniti. Nisam imao nikakve moralne obaveze. Nije mi bilo poznato što se događa dok filmski snimak nije bio pripremljen za prikazivanje. Dužnost i obaveza generala Kadijevića bila je da spriječi ilegalni uvoz oružja u zemlju. Svakome je bilo jasno, da će uvezeno oružje i njime naoružane falange HDZ-a dovesti do krvoprolića. Rukovodstvo JNA nije smjelo previdjeti, da će se sresti s uvezenim oružjem bilo da će morati razoružati partijsku vojsku HDZ-a što se, nakon uvoza oružja, u narodu naširoko očekivalo, bilo da će ono biti upotrebljeno protiv JNA u otvorenom sukobu. A to se moralo pretpostaviti. Navodno očekivanje, da će hrvatska i jugoslavenska javnost biti šokirane do te mjere, da će tražiti neopozivi odlazak HDZ-a i Tuđmana s vlasti, u nastalim prilikama u Jugoslaviji, djelovalo je neozbiljno.
 
Nakon Slovenije više nitko nije bio spreman prihvatiti nerazumno ponašanje armijskog rukovodstva. Optužbe su stizale od jugoslavenski opredijeljenih građana iz Zagreba, Sarajeva, Skoplja, iz rukovodstva SK-PJ, jednom riječju – sa svih strana.
 
KoscheiBesmertnii:
Branko Mamula: "Slučaj Jugoslavija"

Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Potom je Kadijević počeo o svojoj i Adžićevoj odgovornosti. Smatrao je da je minimum što moraju uraditi – da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti dostojanstvo Armije!

...............................................................................................

Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Bila je kasna večer, on je bio sam u kabinetu vidno uznemiren, vrlo zamoren, slomljen pod teretom onoga što se dogodilo u Sloveniji. Sasvim nepovezano počeo je iznositi tok operacije i njezin žalostan kraj. Teškim riječima ponavljao je krivicu generala Adžića načelnika Generalštaba zbog slabe organizacije i rukovođenja operacijom. Optuživao je Adžića, da se nepotrebno miješao u pojedinosti, umjesto da je postavio jasan cilj operacije i dao zadatak generalu Kolšeku komandantu Zagrebačke vojne oblasti, da je utjecao na veličinu i izbor snaga, pratio tok i intervenirao kada je došlo do problema. Kadijevića je već od ranije brinulo moguće ponašanje generala Kolšeka, Slovenca po nacionalnosti, ukoliko dođe do krize u Sloveniji. Sada su se dogodile krupne stvari zbog kojih se mora odgovarati, a Kadijeviću nije bilo jasno što je u tome krivica konfuznog Adžićevog naređivanja, kako je rekao, a što ponašanje Kolšeka, i da li se radi o greškama ili zloj namjeri. Već je bio načisto s odgovornošću komandanata ljubljanskog i mariborskog korpusa, generala Popovića i Delića, jer su učinili ozbiljne previde i greške u okvirima njihove odgovornosti, bez obzira na slab rad komande Zagrebačke oblasti i Generalštaba. General Čad, također Slovenac, komandant riječkog korpusa uspješno je izvršio svoj dio zadatka na južnim odsjecima jugoslavensko-italijanske granice. Radio je odlučno i nije čekao da mu Kolšek ili Adžić narede da se brani kad je napadnut ili da izviđa ispred sebe i uklanja prepreke koje mu se namještaju. Potom je Kadijević počeo o svojoj i Adžićevoj odgovornosti. Smatrao je, da je minimum što moraju uraditi – da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti dostojanstvo Armije, rekao je. Za Antu Markovića je meni spočitavao. "Kurvanjski se ponašao kao uvijek – pere ruke od svega, nije znao da će Armija upotrijebiti silu u izvršavanju zadataka (!), nije ga trebalo uključivati", ljutio se Kadijević.
..ok ..kao nekad carski casnici Japana mogli su napraviti i harakiri...sto ih vise to napravi to bolje..(opet cast izuzecima)...samo kako jedan general moze svome predsjedniku tada Anti Markovicu takve epitete dijeliti..a kao kulturan i skolovan general....idi molim te..vidi se da je ta JNA..bas postivala red rad i stegu..bas...javasluk je to od vojske bio...
 
viva las vegasos:
..ok ..kao nekad carski casnici Japana mogli su napraviti i harakiri...sto ih vise to napravi to bolje..(opet cast izuzecima)...samo kako jedan general moze svome predsjedniku tada Anti Markovicu takve epitete dijeliti..a kao kulturan i skolovan general....idi molim te..vidi se da je ta JNA..bas postivala red rad i stegu..bas...javasluk je to od vojske bio...

Ма председник је био Стипе Месић... Анте је био председник СИВ-а!
 
Ubrzo, otvorio se proces javne političke i moralne diskvalifikacije visokih armijskih kadrova koji će trajati sve do istjerivanja iz JNA sedamdeset generala, među njima i onih koji su započeli "osvetu". Pogrom je nastavljan i poslije nestanka JNA i formiranja oružanih snaga Srbije i Crne Gore, prema dnevnoj potrebi režima, vojske, stranačkih lidera, ratnih vođa, kumova, najrazličitijih organizacija kriminalaca čije je bogaćenje u ratu i nesreća ljudi postao jedan od važnih motiva rata. Štampa i masmediji svakodnevno su otkrivali nove izdaje, konspiracije i sumnjive radnje JNA ("Opera" s Rakočevićem i Boškovićem iz KOS-a; podzemni tuneli u Vukovaru davno prije pripremljeni u korist Hrvata za hrvatsko-srpski rat; istraživanja Žak Kusto-a na Dunavu u istu svrhu; Kukanjac i Alija Izetbegović, Trifunović i oko njega; podzemne hale ispod Titove rezidencije u Užičkoj ul. u Beogradu sumnjive namjene; rudnik urana Lepenski vir i odlaganje nuklearnog otpada isključivo u područjima naseljenim Srbima – Krajina, Bosna; rasformiranje divizija i formiranje korpusa kao najevidentnijeg argumenta izdaje i ONO kao Titova podvala), stvarale se senzacije i raspinjalo generale bivše JNA na stup srama i poniženja. Portparoli nove vojske objašnjavali su, da tek poslije temeljitog razotkrivanja ideološke i moralne trulosti, vojnog amaterizma i neukosti JNA i njezinih vodećih kadrova, mogu se stvarati zdrave osnove nove srpsko-crnogorske vojske koja se formirala. Uvjereni, da najveći broj armijskih kadrova, iz iste – Titove škole kao i otpušteni generali, razmišlja na isti način i da bi bili spremni okrenuti tok događaja, ako im se pruži šansa, nisu imali skrupula u "raskrinkavanju" JNA, njezinih kadrova u odnarođenosti od srpskih nacionalnih interesa i duhovne otuđenosti od pravoslavlja.
 

Back
Top