...gdje bi svijetlo moralo biti...

...sjecanje na sebe
sebe ne opusta
a nema puta
osim sjecanja
da bi se moglo bar korak izvuci
okolo hladovina i jorgovani
no,
nije to na mom putu
i paralelno se napajamo
nesnagom i isparavanjem
mora se samo znati
na putu se
ne smije stati
i ako sjecanje stalno vuce
tamo
gdje je i ostalo
nimalo nece pomoci
ni rijec ni slika
mora se vuci
do prvog vidika
i onda vidjeti
gdje bi svijetlo
moralo biti...
 
Kliknite za proširenje...
Svetlo je tamo gde uvek jeste, kao i mrak.

Sećanja su maglovita i senovita, iskrivljena ogledala i varke u varkama...

Da li je svetlo koga tražimo negde sakriveno, iz ovog života, naše uopšte?

Ili samo odsjaj koji se reflektuje da kroz hiljadu velova napipamo trag pravog puta?

Veoma lepa pesma :zag::heart:
 
Faraonnova pesnička pustolovina "...gdje bi svijetlo moralo biti..." jeste suočavanje sa besmislom sećanja usamljenog čoveka u ravnodušnom svetu i napuštanje mesta gde sećanje "stalno vuče"

Istančana poetika Faraonna, snažno prikazana u ovoj pesmi, mogla bi se tumačiti upoređivanjem sa nadrealnom slikom Đorđa de Kirika "Misterija i melanholija ulice". Metafizička slika je uznemiravajuća i ništa nije kako se čini. Predstavlja susret devojčice koja vrti obruč i senke statue.

"mora se vući
do prvog vidika
i onda vidjeti
gdje bi svijetlo
moralo biti"...

Svetla žute boje horizontalno se pružaju stvarajući duge senke, koje naglašavaju svaki pokret. Devojčica se kreće prema izvoru svetlosti, ka jakoj svetlosti koja se nalazi iza tamne zgrade sa desne strane. Eterično svetlo je opipljivo i daje slici nadrealan izgled, a tamnim senkama svetu vreme sna.

Ako gledamo dnevnim očima, samo dnevne i svakodnevne stvari vidimo. Ali, ne možemo dnevnim očima ni gledati sliku De kirika, kao ni čitati, kamoli tumačiti faraonnove stihove.

"nimalo neće pomoći
ni riječ ni slika"...

Metafizički stihovi faraonnovi odlikuju se slikom onoga što je izvan domašaja dnevnih očiju, fizičkog sveta. Njegovi stihovi nose osećaj nestvarnosti i iščekivanja neobičnog događaja - nalaženja svetla....
Ako pristanemo da i mi sa faraonnom, pesnikom, i De Kirikovom devojčicom vrtimo obruč u igri traženja svetlosti, moći ćemo da sanjamo i gledamo i drugačijim očima da posmatramo svetlost Ponoćnog Sunca.

mystery-and-melancholy-of-a-street-1914.jpg
 
......misterija...melanholija...metafizika...
...snovi...svijetlo i sjenka...
To je sastavni dio
tj. samo dio ikonostasa arhitekte-analiticara
a ne mozaicara ili majstora Rubljova
jer profano se ipak
mora razlikovati
od svetog...
i ako Pikaso..Matis...Modiljani ...iiii...ulaze u slikarsko / sveto /
...znam,
da postoji Ukaz
kojim pjesnik mora biti i kriticar
jer,
da nije bilo Ahmatove
ne bi bilo Poslanice,- ...na visinama na kojima boravi Helderlin,
Gete je rijetko vidjen gost..."
Paralele koje izvodi Soradze,
obavezuju Faraonn_a
da se mora drzati 'staze'
'kojom se redje ide'...

P.S.
...moja se Prijateljica izlaze
opasnostima,
da je docekaju dezurni presretaci
sto iznosi sebe na astal vivisekcije
i namjerno izmoljava 'kolektivno svjesno'
da bi Faraonn okrenuo se Dolini Kraljeva
ne sjecanju
nego opomeni
da faraonn_i sinovi su Sunca
i svjetlost moraju sacuvati...
...:hvala:
 
Da bi spoznali stvarnu vrijednost i toplinu svjetla, moramo osjetiti i hladnoću tame...e sad, lako je tebi, dragi moj Faraone, miljeniče bogova, sine Sunca...tebi je svjetlost bogom dana, utkana kao najfinije tkanje u svaku poru tvoga bića...a šta preostaje nama običnim smrtnicima, osim da čekamo prve zrake na kraju tunela... :lol:

Pozdravljam te obasjana svjetlom tvojih stihova... :zag:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top