Sećaš li se kako smo se upoznali?
Ti i ja u partiji staklenog šaha.
Dok su se reči lomile u dijamante u ogledalima od hroma.
Moje kolutove od dima. Vodene koncentrične krugove.
Nakon kamena bačenog u vodu.
Iscrtavala si filigranskim rebusima gospođe samoće.
Fragmenti duše u dodir pretvoreni.
Za jednu večnost obećani.
"I zato se nemoj dosađivati kad preteram sa nežnostima.
Jer nežnost je je ljubavi moja.."
Sećaš li se ljubavi, sećaš?
Sada je književnost oronuli div.
Najstariji odumirući kontinent koji nas povezuje,
i njegove staze zarasle u korov iznova menjaju oblik
i prave se nanovo u neke druge u korov zarasle.
Laviritni izvojevanih slova
Rečenica koje se neprestano pretaču
iz praznog vetra u šuplji bezooblik.
Ja sam tu eto našao mesto
Jedno drvo ispod malog bude
Jedan glas protiv sveopšte buke
Tu sam sakupio svoju svoju vojsku
i naredio joj da čeka.
Poput rimskog vojnika posle svih ratova
od imperatora dobio sam svoje parče zemlje.
Skromno, ali meni i ne treba više..
Tek toliko da sebi napravim kolibu
ukrštenu u ruži bespuća.
Tu gde vetar ne gravira umorne kosti
i ne čuju se močvare ništavila
što zaboravom pokrivaju tabele
naših konstalacijskih dodira.
Ja te i dalje čekam.
Da mi kažeš da me se još uvek sećaš
Da mi kažeš kako te nije iluzija
realnog života uzela pod svoje.
Da još postojiš dokle pišem o tebi.
Da mi kažeš kako se hvata noć.
I najblistavija zvezda u njoj.
Gde si ljubavi, gde si?
26.05.2006
Poslednja izmena: