Sjedili smo na terasi ljetos, na otoku sreće, a onda je na radiju zasvirala moja pjesma. Kao i uvijek, ponijela me i morao sam je otpjevati. Frend i njegova kćerka znatiželjno su me gledali, čudeći se žaru sa kojim sam pjevao.
- Znaš riječi ili si čitao ? – upitala me Maša kada je završila.
- Znam riječi jer ta pjesma pjeva o meni. U stvari, to je pjesma mog života. Možda ima veze sa time što je izdana u godini mog rođenja pa vjerujem da ju je moja majka slušala dok sam bio u trbuhu. Ne mogu to objasniti ali ta me pjesma dira u srce svaki, baš svaki put kada je čujem. Često mi izmami suzu na oko jer je osjećam kao dio sebe. Naslušao sam se svakakve muzike, i sam bio glazbenik gotovo cijeli život, postoji još puno pjesama koje me taknu ali niti jedna kao ova. Ta pjesma je moja sreća, ta
sam ja.
- Znaš riječi ili si čitao ? – upitala me Maša kada je završila.
- Znam riječi jer ta pjesma pjeva o meni. U stvari, to je pjesma mog života. Možda ima veze sa time što je izdana u godini mog rođenja pa vjerujem da ju je moja majka slušala dok sam bio u trbuhu. Ne mogu to objasniti ali ta me pjesma dira u srce svaki, baš svaki put kada je čujem. Često mi izmami suzu na oko jer je osjećam kao dio sebe. Naslušao sam se svakakve muzike, i sam bio glazbenik gotovo cijeli život, postoji još puno pjesama koje me taknu ali niti jedna kao ova. Ta pjesma je moja sreća, ta
