"Fušer" - novi oblik vršnjačkog nasilja u školama u Srbiji

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
37.596
Da li ste od deteta čuli za izraz "fušer"? U pitanju je epitet koji dobijaju oni kojima roditelji ne kupuju firmirane stvari i deo je novog vida vršnjačkog nasilja u kom deca koriste nove tehnologije kako bi utvrdili da li je nečija garderoba original ili bofl. Deca koja ne prođu ovaj materijalistički test, neretko postaju meta imućnijih.
Klasna segregacija u osnovnim školama u Srbiji. Ukoliko ne izdvojite trećinu, a nekad i polovinu plate za obuću svog deteta, moguće je da će ono biti nazvano "fušerom". Ukoliko nasilnici nisu sigurni da li je nečija garderoba firmirana, neretko će vršnjacima skenirati kod na garderobi. Ukoliko aplikacija ne izbaci rezultat - dete može biti izolovano, zadirkivano, a nekad i fizički zlostavljano.
"Ima razdvajanja, i to dosta, i separisanja po grupicama. Deca koja ne mogu lepo da se obuku, firmirano su podsmevana u školi. Meni to nije normalno, jer svako danas oblači ono što ima, prema mogućnosti roditelja. Ne možemo mi svi da kupimo jednako - patike 'najk' su 20.000 dinara. Sa ovim platama i penzijama, to je nemoguće", kaže Snežana Katić, baka jedne učenice.

U pitanju je stari problem u novom ruhu, kaže dečiji psihijatar Oliver Vidojević. Deca koja se nađu na meti nasilnika bivaju istraumirana i stigmatizovana, dok svi ostali odrastaju u zebnji da će, ukoliko ne ispune kriterijume i sami biti zlostavljani. Posledice po mentalno zdravlje takve dece mogu biti i pogubne.
"Takvi slučajevi postoje, nažalost, i u kliničkoj praksi, gde neka deca, kada ne dobiju određeni telefon ili određene patike su u stanju da prave velike probleme roditeljima, a nekad i da dignu ruku na sebe", kaže Vidojević.
Deca odrastaju u potrošačkom društvu, dodaje Vidojević, i kopiraju vrednosti koje usvajaju pod uticajem iskrivljenog sistema u kom se materijalno postavlja iznad svega - pa cena i brend postaju zamena za identitet.
"Mi u svom odraslom svetu, načinu komuniciranja i načinu reklamiranja nudimo deci to kao oznaku - ako je određeni brend , to podrazumeva da je to prihvatljivo, a ako nije, onda je neprihvatljivo. Kao neko ogledalo u kom se ogledaju deca, i onda kad je neprihvatljivo, oni hoće to ogledalo da razbiju", kaže Vidojević.

Ukoliko vi lično učite dete da materijalne vrednosti nisu najvažnije, ne znači da će vam dete biti bezbedno, poručuju stručnjaci. Najbolji savet u borbi protiv ovakve stigmatizacije je poboljšanje komunikacije između samih roditelja i zajednički uticaj na decu.
http://rs.n1info.com/Vesti/a529628/Fuser-novi-oblik-vrsnjackog-nasilja-u-skolama-u-Srbiji.html
A nekada su svi nosili uniforme, i nije bilo problema....
školske-uniforme-777x437.jpg

kute-skola.jpg
 
ja vidim kako se malo g0vno od kumceta sramoti i komplexira sto ima "stari budzav telefon"
tkd ga je tata prodao polovnog za 300 evra da bi uzeo neki za 520evra.
a budala radi 10-15 sati dnevno i lomi se da bi "stvorio"


msm telefoni su za mene sajfaj, ja jos imam neki medju prvim kolor telefonima pa ono...

Ja isto, jedino što nije ona cigla da moram da vadim dozvolu za nju, ali što se ostalog tiče, može da se zove i primaju pozivi, to je to. Te gluposti sa mobilnim telefonima su tek pakao...
 
Диван пример како материјална беда води у духовну.

Ali jedna stvar tu ima. Ja poznajem puno ljudi koji su trpeli takva zajebavanja i sve što uz to ide, ali ne poznajem nikoga ko se ubio zbog toga ili poludeo na neki drugi način. Kao da su ranije generacije bile žilavije po tim pitanjima, odnosno dok ta pitanja nisu došla u fokus javnosti. Možda zato što su ranije svi bili prepušteni praktično sami sebi u takvim situacijama. Nemaš kome da se žališ, znači moraš da se boriš. Takav mentalitet je danas nestao, pa zato i čujemo da se neki klinac bacio sa zgrade ili obesio...
 
Ali jedna stvar tu ima. Ja poznajem puno ljudi koji su trpeli takva zajebavanja i sve što uz to ide, ali ne poznajem nikoga ko se ubio zbog toga ili poludeo na neki drugi način. Kao da su ranije generacije bile žilavije po tim pitanjima, odnosno dok ta pitanja nisu došla u fokus javnosti. Možda zato što su ranije svi bili prepušteni praktično sami sebi u takvim situacijama. Nemaš kome da se žališ, znači moraš da se boriš. Takav mentalitet je danas nestao, pa zato i čujemo da se neki klinac bacio sa zgrade ili obesio...

Мислим да је опет у питању ствар перспективе.

У време оно није било медијског писања о свима који су се због злостављања бацили са зграде јер је било важнијих тема (Инвазија на Вуковар, Бомбардовање, убиство Премијера), па онда самоубиство злостављане тинејџерке у Сопоту није никоме било битно.

Данас су ствари али "мирније" и интернет је направио револуцију у брзом извештавању па се сваком случају посвећује пажња.

И тада су, као и данас, већина злостављаних они који тихо трпе и на крају то некако превазиђу.
 
Мислим да је опет у питању ствар перспективе.

У време оно није било медијског писања о свима који су се због злостављања бацили са зграде јер је било важнијих тема (Инвазија на Вуковар, Бомбардовање, убиство Премијера), па онда самоубиство злостављане тинејџерке у Сопоте није никоме било битно.

Данас су ствари али "мирније" и интернет је направио револуцију у брзом извештавању па се сваком случају посвећује пажња.

И тада су, као и данас, већина злостављаних оних који тихо трпе и на крају то некако превазиђу.

Možda si u pravu da nije bilo toliko fokusa na taj fenomen jer prosto komunikacione tehnologije nisu bile dovoljno razvijene, ali opet, gde neće da se čuje, posebno u manjim sredinama, da se neki klinac ubio zbog toga. Ali da, uvek je većina onih koji ćute i istrpe sve to. I ja sam nekad bio u sličnoj situaciji (ne fizičko maltretiranje, jer sam bio fizički solidan), a onda sam jednog dana poneo čekić u školu i unakazio prvu dvojicu "zlostavljača" na koje sam naleteo. Nikad više nakon toga nisam imao nikakvih problema, a ove nakaze su se setile mene svaki put kad se pogledaju u ogledalu.
 
Ovo je bilo i nekada...
Није било. На страну што се деца тада нису "модирала" и на страну што су ђачке блузе биле обавезне - btw, да се одма` разумемо да ђачка униформа није измишљотина "злих комуњара" јер су клинци униформисани и на Итону где сигурно свима родитељи могу да купе Nike патике и "оригинални" дукс - већ су деца имала ЗДРАВ зент од наставника, а који су са своје стране све негативне појаве међу децом држали под контролом (клинци који су били много проблематични избацивани су из школе, једном, други пут, а онда у дом са сличном децом).
Наставник је био светиња; божесачувај да тате и маме прете наставнику због тога што је укорио њихово неваспитано дериште, а што је данас редовна појава.
Титов унук је понављао разред. Nuff said што би рекли индијанци.

Иначе у школама се прецизно оцртава стање друштва у коме живимо - ово је почело "лудих деведесетих" када су нека деца добила пејџере а нека нису могла да то имају - и зато СНС-ботови на овој теми из петних жила бране децу из имућних кућа која малтретирају и злостављају сиромашну децу због баркода на патикама. Кроз одбрану неваспитане и зле деце бране Малог Алека.
 
Poslednja izmena:

Back
Top