Postavljena su mi pitanja: "Zašto je ego potreban? Koja je njegova svrha?"
Ego je samosvest ili identitet. Identitet daje postojanost i stabilnost svesti/umu u stalnom emocionalnom, mentalnom ili intelektualnom razvoju. Mada različita dešavanja/iskustva menjaju pogled na život i razumevanje vlastite individualnosti u okviru objektivnosti, ličnost uvek ima ego/ja. Svesna je sebe kao sebe i pored toga što se njen doživljaj i shvatanje menja.
Da nema oslonca, u vidu permanentnog identiteta, koji stiče, akumulira i koristi znanje ne bi moglo biti ni inteligentne interpretacije spoljašnjih nadražaja. Oni bi se rasipali i nestajali. Bez ega ne bi postojala memorija i sposobnost učenja.
Predjašnja iskustva olakšavaju učenje, ali ga mogu i sprečiti ukoliko ličnost nije spremna da se otvara ka novim uvidima koji modifikuju ranije stečeno znanje. Znanje nije nikada potpuno i konačno. To ne znači da je pogrešno nego da je relativno. Uvek se može proširiti i dopuniti. Naravno, to se ne odnosi na dogadjaje koji podležu uzročno posledičnim zakonitostima i postaju činjenice. One se mogu tačno utvrditi, proveriti i predvideti. Na primer, ako neko dobije jedinicu iz nekog predmeta i ne ispravi je na kraju godine će ponavljaće razred, kada se kopa zemlja stvara se rupa itd.
Mada je vreme stalna promena u kojem postoji sadašnjost kao realizacija dešavanja, postoje i završeni, realizovani dogadjaji i činjenice koje se ne mogu menjati, kao što postoji i potencijal budućih dešavanja koja će se eventualno realizovati. Dakle, ego/identitet, kao konstanta u vremenu ili stalnim promenama, omoguća njihovo koherentno povezivanje i inteligentnu interpretaciju tako da te promene dobijaju smisao.
Ego je samosvest ili identitet. Identitet daje postojanost i stabilnost svesti/umu u stalnom emocionalnom, mentalnom ili intelektualnom razvoju. Mada različita dešavanja/iskustva menjaju pogled na život i razumevanje vlastite individualnosti u okviru objektivnosti, ličnost uvek ima ego/ja. Svesna je sebe kao sebe i pored toga što se njen doživljaj i shvatanje menja.
Da nema oslonca, u vidu permanentnog identiteta, koji stiče, akumulira i koristi znanje ne bi moglo biti ni inteligentne interpretacije spoljašnjih nadražaja. Oni bi se rasipali i nestajali. Bez ega ne bi postojala memorija i sposobnost učenja.
Predjašnja iskustva olakšavaju učenje, ali ga mogu i sprečiti ukoliko ličnost nije spremna da se otvara ka novim uvidima koji modifikuju ranije stečeno znanje. Znanje nije nikada potpuno i konačno. To ne znači da je pogrešno nego da je relativno. Uvek se može proširiti i dopuniti. Naravno, to se ne odnosi na dogadjaje koji podležu uzročno posledičnim zakonitostima i postaju činjenice. One se mogu tačno utvrditi, proveriti i predvideti. Na primer, ako neko dobije jedinicu iz nekog predmeta i ne ispravi je na kraju godine će ponavljaće razred, kada se kopa zemlja stvara se rupa itd.
Mada je vreme stalna promena u kojem postoji sadašnjost kao realizacija dešavanja, postoje i završeni, realizovani dogadjaji i činjenice koje se ne mogu menjati, kao što postoji i potencijal budućih dešavanja koja će se eventualno realizovati. Dakle, ego/identitet, kao konstanta u vremenu ili stalnim promenama, omoguća njihovo koherentno povezivanje i inteligentnu interpretaciju tako da te promene dobijaju smisao.
Poslednja izmena od moderatora: