Frederik Šopen: "Svirajte Mocarta u spomen na mene!"

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.740
https://www.tuttartpitturasculturapoesiamusica.com/
Šopenova razmišljanja o životu i smrti

Eugene-Delacroix-Portrait-of-Frédéric-Chopin-1838-Louvre.jpg

Eugene Delacroix-Portrait of Frédéric Chopin-1838-Louvre


Kako neobično! Na ovom krevetu na kome ću ležati spavalo je više umirućih, ali danas me to ne odbija!
Ko zna koji su leševi na njemu ležali i koliko dugo? Ali da li je leš gori od mene?
I leš ne zna ništa o svom ocu, majci, sestrama ili Titu. Niti leš ima dragu. I leš je bled, kao i ja.
Leš je hladan, kao što sam ja hladan i ravnodušan prema svemu. Leš je prestao da živi, a i meni
je dosta života... Zašto živimo kroz ovaj jadni život koji nas samo proždire i služi da nas pretvara
u leševe? Satovi u zvonicima u Štutgartu otkucavaju ponoć.
O, koliko je ljudi postalo leš u ovom trenutku! Majke su otrgnute od dece, deca od majki -
koliko planova je propalo, koliko je tuge izronilo iz ovih dubina, a koliko olakšanja!...
Vrlina i porok su došli na kraju u isto. ! Čini se da je umiranje čovekov najbolji postupak -
a šta bi moglo biti njegovo najgore?
Da se rodi, pošto je to sušta suprotnost njegovom najboljem delu. Zato je pravo od mene
da se ljutim što sam ikada rođen na ovom svetu! Zašto nisam bio sprečen da ostanem u svetu
u kome sam potpuno beskoristan? Šta dobro moje postojanje može doneti bilo kome? ...

Maria-Wodzinska-Portrait-of-Frederic-Chopin-1836-National-Museum-Warsaw.jpg

Maria Wodzinska-Portrait of-Frederic Chopin-1836-National Museum-Warsaw

Ali čekaj, čekaj! sta je ovo? Tears? Koliko je prošlo otkako su tekle! Kako je ovo, kada me
sušna melanholija tako dugo držala u svom stisku? Kako je dobar osećaj - i tužan.
Tužne ali ljubazne suze! Kakva čudna emocija! Tužno ali blagosloveno. Nije dobro da čovek
bude tužan, a opet kako je prijatno – čudno stanje..”
„Tri najslavnija lekara na ostrvu su bila kod mene. Jedan je njušio šta sam pljunuo, drugi je
kucnuo odakle sam pljunuo, a treći me je slušao kako pljujem. Prvi je rekao da sam mrtav,
drugi da umirem a treći da ću umrijeti.“
„Zemlja me guši... Kako će me ovaj kašalj ugušiti, molim te da mi otvoriš kovčeg,
da ne budem živ sahranjen”.

[Promrmlja Šopen na samrtnoj postelji] „Sviraj Mocarta u spomen na mene - i ja ću te čuti“.
 
Prvo sam se u Šopena zaljubila kada sam krenula po klasičnoj muzici da vršljam želeći negde da se nađem po osećaju.
I ovo što čitam mi baš nekako liči na njega kako sam ga razumela i kao da čujem ovlaš kompoziciju u njegovom stilu dok nanovo čitam tekst.
Muzički sam nepismena pa ne vredi da pokušavam da prenesem, ali... onako, fragmentarno čujem.
Nadam se i verujem da Bog jednoj ovakvoj duši čuva posebno mesto.

Čini se da je umiranje čovekov najbolji postupak -
a šta bi moglo biti njegovo najgore?

Wow... Ovako postavljeno pitanje, starije od 173 godine svakako, i dalje bar neke baci na ozbiljno razmišljanje.
I onda, te suze!
 
Poslednja izmena:
Prvo sam se u Šopena zaljubila kada sam krenula po klasičnoj muzici da vršljam želeći negde da se nađem po osećaju.
I ovo što čitam mi baš nekako liči na njega kako sam ga razumela i kao da čujem ovlaš kompoziciju u njegovom stilu dok nanovo čitam tekst.
Muzički sam nepismena pa ne vredi da pokušavam da prenesem, ali... onako, fragmentarno čujem.
Nadam se i verujem da Bog jednoj ovakvoj duši čuva posebno mesto.



Wow... Ovako postavljeno pitanje, starije od 173 godine svakako, i dalje bar neke baci na ozbiljno razmišljanje.
I onda, te suze!
Plemenita duša..stvarno tera na razmišljanje ta misao. I poruka je divna..iznenađujuća.
 
Pored tubekoloze od koje je mnogo patio, Sopen je bolovao i od epilepsije. Zahvaljujuci epilepsiji, imao je kosmarne snove u kojima je video preminule rodjake i "prokleta bica" u njegovom klaviru. Na samrti, dok je lezao u postelji okruzen prijateljima, Sopen je zatrazio da mu kontesa, koja se brinula o njemu, otpeva Poljsku himnu. Sa zadnjim recima himne, koje je kontesa otpevala, Sopen je poslednji put udahnuo vazduh i preminuo.
 
Šopenovi omiljeni kompozitori su bili Bah i Mocart.
Smatrao ih je za uzore samim tim. Iako je njegov stil na prvi pogled sasvim drugačiji.
Otac mu je bio Francuz. Pijanistkinja koju veoma cenim je rekla da misli da je Šopen "pravi predstavnik francuskog racionalizma". Slažem se jer je njegova kompozitorska tehnika izuzetno racionalna iako je sadržaj njegove muzike subjektivan ali odmeren.
Šuman je imao vrlo oštra i dobra zapažanja o Šopenu.
Šteta što je Šopen bio malo nadmen prema svom nemačkom vršnjaku.
 

Back
Top