- Poruka
- 92.740
https://www.tuttartpitturasculturapoesiamusica.com/
Šopenova razmišljanja o životu i smrti
Eugene Delacroix-Portrait of Frédéric Chopin-1838-Louvre
Kako neobično! Na ovom krevetu na kome ću ležati spavalo je više umirućih, ali danas me to ne odbija!
Ko zna koji su leševi na njemu ležali i koliko dugo? Ali da li je leš gori od mene?
I leš ne zna ništa o svom ocu, majci, sestrama ili Titu. Niti leš ima dragu. I leš je bled, kao i ja.
Leš je hladan, kao što sam ja hladan i ravnodušan prema svemu. Leš je prestao da živi, a i meni
je dosta života... Zašto živimo kroz ovaj jadni život koji nas samo proždire i služi da nas pretvara
u leševe? Satovi u zvonicima u Štutgartu otkucavaju ponoć.
O, koliko je ljudi postalo leš u ovom trenutku! Majke su otrgnute od dece, deca od majki -
koliko planova je propalo, koliko je tuge izronilo iz ovih dubina, a koliko olakšanja!...
Vrlina i porok su došli na kraju u isto. ! Čini se da je umiranje čovekov najbolji postupak -
a šta bi moglo biti njegovo najgore?
Da se rodi, pošto je to sušta suprotnost njegovom najboljem delu. Zato je pravo od mene
da se ljutim što sam ikada rođen na ovom svetu! Zašto nisam bio sprečen da ostanem u svetu
u kome sam potpuno beskoristan? Šta dobro moje postojanje može doneti bilo kome? ...
Maria Wodzinska-Portrait of-Frederic Chopin-1836-National Museum-Warsaw
Ali čekaj, čekaj! sta je ovo? Tears? Koliko je prošlo otkako su tekle! Kako je ovo, kada me
sušna melanholija tako dugo držala u svom stisku? Kako je dobar osećaj - i tužan.
Tužne ali ljubazne suze! Kakva čudna emocija! Tužno ali blagosloveno. Nije dobro da čovek
bude tužan, a opet kako je prijatno – čudno stanje..”
„Tri najslavnija lekara na ostrvu su bila kod mene. Jedan je njušio šta sam pljunuo, drugi je
kucnuo odakle sam pljunuo, a treći me je slušao kako pljujem. Prvi je rekao da sam mrtav,
drugi da umirem a treći da ću umrijeti.“
„Zemlja me guši... Kako će me ovaj kašalj ugušiti, molim te da mi otvoriš kovčeg,
da ne budem živ sahranjen”.
[Promrmlja Šopen na samrtnoj postelji] „Sviraj Mocarta u spomen na mene - i ja ću te čuti“.
Šopenova razmišljanja o životu i smrti
Eugene Delacroix-Portrait of Frédéric Chopin-1838-Louvre
Kako neobično! Na ovom krevetu na kome ću ležati spavalo je više umirućih, ali danas me to ne odbija!
Ko zna koji su leševi na njemu ležali i koliko dugo? Ali da li je leš gori od mene?
I leš ne zna ništa o svom ocu, majci, sestrama ili Titu. Niti leš ima dragu. I leš je bled, kao i ja.
Leš je hladan, kao što sam ja hladan i ravnodušan prema svemu. Leš je prestao da živi, a i meni
je dosta života... Zašto živimo kroz ovaj jadni život koji nas samo proždire i služi da nas pretvara
u leševe? Satovi u zvonicima u Štutgartu otkucavaju ponoć.
O, koliko je ljudi postalo leš u ovom trenutku! Majke su otrgnute od dece, deca od majki -
koliko planova je propalo, koliko je tuge izronilo iz ovih dubina, a koliko olakšanja!...
Vrlina i porok su došli na kraju u isto. ! Čini se da je umiranje čovekov najbolji postupak -
a šta bi moglo biti njegovo najgore?
Da se rodi, pošto je to sušta suprotnost njegovom najboljem delu. Zato je pravo od mene
da se ljutim što sam ikada rođen na ovom svetu! Zašto nisam bio sprečen da ostanem u svetu
u kome sam potpuno beskoristan? Šta dobro moje postojanje može doneti bilo kome? ...
Maria Wodzinska-Portrait of-Frederic Chopin-1836-National Museum-Warsaw
Ali čekaj, čekaj! sta je ovo? Tears? Koliko je prošlo otkako su tekle! Kako je ovo, kada me
sušna melanholija tako dugo držala u svom stisku? Kako je dobar osećaj - i tužan.
Tužne ali ljubazne suze! Kakva čudna emocija! Tužno ali blagosloveno. Nije dobro da čovek
bude tužan, a opet kako je prijatno – čudno stanje..”
„Tri najslavnija lekara na ostrvu su bila kod mene. Jedan je njušio šta sam pljunuo, drugi je
kucnuo odakle sam pljunuo, a treći me je slušao kako pljujem. Prvi je rekao da sam mrtav,
drugi da umirem a treći da ću umrijeti.“
„Zemlja me guši... Kako će me ovaj kašalj ugušiti, molim te da mi otvoriš kovčeg,
da ne budem živ sahranjen”.
[Promrmlja Šopen na samrtnoj postelji] „Sviraj Mocarta u spomen na mene - i ja ću te čuti“.