- Poruka
- 42.920
Silovanje je danas krivično djelo u gotovo svim evropskim zemljama. Ali u Italiji nije tako davno da se jedna silovana žena morala udati za svog mučitelja.
Društvene promjene nisu nešto što se dešava preko noći. Naprotiv: često su potrebne godine da se pritužba ili nepravda ispravi. Obično su velike promjene u dobro uspostavljenim društvenim normama koje oduzimaju najviše vremena. I sve češće se postavlja pitanje kakvu ulogu pojedinac može imati u takvim transformacijama. Uostalom, šta pojedinac može učiniti ne samo da poboljša svoju individualnu situaciju, već i da društvo u cjelini učini pravednijim? Može li pojedinac bilo šta učiniti?
Životna priča Italijanke France Viole dokaz je da je to moguće: njena javna borba protiv tradicionalnog i zastarjelog zakonodavstva omogućila je mnogim drugim ženama u Italiji da postignu stepen samoopredjeljenja koji ranije nisu imale. Jer do 1981. godine, prema zakonu u Italiji, silovanje se moglo „popraviti“ brakom. Konkretno, za neudate žene koje su bile silovane, to je značilo da se trebaju udati za počinitelja kako bi spasile vlastitu čast. Međutim, takav brak – također poznat kao brak pomirenja – također je učinio bilo kakvu kaznu ništavnom. Brak za reparaciju je naknadno legitimirao čin silovanja.
Hrabrost mlade žene da se pobuni protiv mafije, korupcije i patrijarhata
Franca Viola je takođe trebala da se povinuje ovom zakonu u nekom trenutku svog života. Rođena na Siciliji 1947. godine, zaručila se za Filipa Melodija sa 15 godina. Međutim, kada je saznala da je mladić blizak mafijaškoj organizaciji Cosa Nostra, napustila ga je. U dobi od 19 godina, Melodia i 12 njegovih prijatelja kidnapovali su Francu Violu. Melodija je osam dana drži u zatočeništvu bez hrane i više puta je siluje. Dok je Franca Viola još bila u zatočeništvu, porodica počinitelja se pripremala za vjenčanje. Međutim, zahvaljujući Violinim roditeljima, policija je uspela da upadne u kuću i oslobodi devojčicu. Nakon oslobođenja, Franca Viola je odbila da se uda za svog mučitelja. 1966. godine, uz podršku njenih roditelja, počinje sudski i medijski slučaj koji privlači pažnju cijelog svijeta. Na kraju, Franca Viola i njeni roditelji stali su sami protiv zakona, tradicije i nikog drugog do veoma opasne mafijaške organizacije.
Njena upornost je bila uspješna: počinitelj Filippo Melodia osuđen je na jedanaest godina zatvora zbog silovanja, a njegovi saučesnici na po pet godina. A odluka Franca Viole da ne podrži ranije prihvaćenu konvenciju još više je odjeknula i promijenila položaj žena u Italiji.
U Italiji je, na primjer, 1981. godine ukinut zakon o ukidanju krivičnog djela silovanja u slučaju “povratnog braka”. Stvari se nisu mnogo promijenile ni kasnije u Njemačkoj: iako ovdje nije bilo reparacijskih brakova, silovanje u braku se smatralo legalnim. To se konačno promijenilo 1997. godine nakon duge parlamentarne borbe. U oba slučaja dobro je da su ovi zakoni stvar prošlosti.
Ako nas priča Franca Viole nečemu uči, onda je to da svaka osoba unutar društva može pokrenuti promjenu - sve dok ima hrabrosti da se suprotstavi zlostavljanju.
Društvene promjene nisu nešto što se dešava preko noći. Naprotiv: često su potrebne godine da se pritužba ili nepravda ispravi. Obično su velike promjene u dobro uspostavljenim društvenim normama koje oduzimaju najviše vremena. I sve češće se postavlja pitanje kakvu ulogu pojedinac može imati u takvim transformacijama. Uostalom, šta pojedinac može učiniti ne samo da poboljša svoju individualnu situaciju, već i da društvo u cjelini učini pravednijim? Može li pojedinac bilo šta učiniti?
Životna priča Italijanke France Viole dokaz je da je to moguće: njena javna borba protiv tradicionalnog i zastarjelog zakonodavstva omogućila je mnogim drugim ženama u Italiji da postignu stepen samoopredjeljenja koji ranije nisu imale. Jer do 1981. godine, prema zakonu u Italiji, silovanje se moglo „popraviti“ brakom. Konkretno, za neudate žene koje su bile silovane, to je značilo da se trebaju udati za počinitelja kako bi spasile vlastitu čast. Međutim, takav brak – također poznat kao brak pomirenja – također je učinio bilo kakvu kaznu ništavnom. Brak za reparaciju je naknadno legitimirao čin silovanja.
Hrabrost mlade žene da se pobuni protiv mafije, korupcije i patrijarhata
Franca Viola je takođe trebala da se povinuje ovom zakonu u nekom trenutku svog života. Rođena na Siciliji 1947. godine, zaručila se za Filipa Melodija sa 15 godina. Međutim, kada je saznala da je mladić blizak mafijaškoj organizaciji Cosa Nostra, napustila ga je. U dobi od 19 godina, Melodia i 12 njegovih prijatelja kidnapovali su Francu Violu. Melodija je osam dana drži u zatočeništvu bez hrane i više puta je siluje. Dok je Franca Viola još bila u zatočeništvu, porodica počinitelja se pripremala za vjenčanje. Međutim, zahvaljujući Violinim roditeljima, policija je uspela da upadne u kuću i oslobodi devojčicu. Nakon oslobođenja, Franca Viola je odbila da se uda za svog mučitelja. 1966. godine, uz podršku njenih roditelja, počinje sudski i medijski slučaj koji privlači pažnju cijelog svijeta. Na kraju, Franca Viola i njeni roditelji stali su sami protiv zakona, tradicije i nikog drugog do veoma opasne mafijaške organizacije.
Njena upornost je bila uspješna: počinitelj Filippo Melodia osuđen je na jedanaest godina zatvora zbog silovanja, a njegovi saučesnici na po pet godina. A odluka Franca Viole da ne podrži ranije prihvaćenu konvenciju još više je odjeknula i promijenila položaj žena u Italiji.
U Italiji je, na primjer, 1981. godine ukinut zakon o ukidanju krivičnog djela silovanja u slučaju “povratnog braka”. Stvari se nisu mnogo promijenile ni kasnije u Njemačkoj: iako ovdje nije bilo reparacijskih brakova, silovanje u braku se smatralo legalnim. To se konačno promijenilo 1997. godine nakon duge parlamentarne borbe. U oba slučaja dobro je da su ovi zakoni stvar prošlosti.
Ako nas priča Franca Viole nečemu uči, onda je to da svaka osoba unutar društva može pokrenuti promjenu - sve dok ima hrabrosti da se suprotstavi zlostavljanju.
