Dobila sam pre šest godina od svojih za rođendan digitalni fotoaparat, sada jeste osrednji ili čak i loš, ali pošto se ne bavim fotografijom već mi treba da "opalim" kad se okupljam s nekim ili putujem, dobar mi je.
Slike čuvam u kompu, znači, to su slike od 2005. naovamo, starije su mi mahom po albumima (opipljivim). Ove u kompu su mi sređene po događajima, putovanjima i slično, i jako volim da ih gledam.

Imam i jedan folder sa slikama sebe, i zanimljivo mi je i to da gledam, koliko sam se uozbiljila u faci za proteklih 6 godina, a da ne pričam o različitim bojama kose.

Kad budem imala para za externi hard, prebaciću ih, al nekako mi uvek nešto preče.
A da ne pričam da svaki put kad ozbiljnije zatrokira komp srce me preseče, umrla bih da ih izgubim.
Izrađujem povremeno, jednom u godinu-dve, po desetak slika prijatelja koje kačim na plutenu tablu.
