NE, NEĆU KRATKO... JER UMEM DUGO I TRAJNO I NEPRESTANO!
Hocu da se baciš u moju pesmu,
dok toneš i propadaš kroz nju,
da znaš, da te na kraju čekam na sigurnom tlu
Neću kratke opise,
pridev, pred pridevom novim,
nek otopi se!
Hoću da uzburkam talase, što te greju, što te hlade,
struje ,bruje, svašta rade,
dok miluju te i spodilaze ,
nižući preko duše, kože,
morske zvezde, oktopode,
stvari razne, pronalaze,
pa novu nežnost traže,
prinose uhu dubine zvuk,
ko iz morske školjke ulovljeni huk.
Hoću da zavodim te, navodim te, zalutam te,
da na kraju spasem te-sebi kad vratim te,
dok kradem te.
Necu kratko!
Jer umem neprestano, ko pesmom ovom da grlim te,
dok budim te,
ustreperim, unezverim,
jer da se igram, mnogo želim,
kroz igru ovu i sebe tebi podelim,
jer i reč i ljubav i život vodim
tebi dragi moj, da ugodim.
Ne volim ni kratke, ni prave, puteve ni staze,
Volim skrivene čarolije, prirodne oaze,
slalomske piste,
brdovite, snažne, ko tvoje biste izvajane..
Al volim na kraju svake nove staze,
Sklopit’ ruke na tvom vratu
i napraviti tu jednu cvetno-poljupčanu palatu.
Ne, ja neću kratko, ne volim, ne umem,
Jer zelim neprekidno, da se ljubimo, dok ne umrem,
da se usudimo,
dodirivati i rimom, pogledom, i daljinom
jednako kao i pod jorganskom svilom.
U dlanu vec krijem novo seme,
tu ga grejem-da ga negde u tebi posejem.
Zaklopicu ti oči dok bude nicalo,
osećaćes njegov miris,
dok vreme bude proticalo,
Saznaćeš udisajem šta si pročitao.
__________
The Lady D
