Eckhart Tolle: "Realize deeply that the present moment is all you ever have. Make the Now the primary focus of your life."
"Duboko shvati da je sadašnji moment sve što uvek imaš. Napravi Sada primarnim fokusom svoga života."
- S obzirom da je Sada sve što uvek imaš i da hoćeš ne možeš, a da ne budeš u njemu. Osim, ako ne izgubiš um. Čemu onda panika da imaš ono što stalno imaš? Dok si ovde imaš život u kojem se razvijaš.
Naravno, da se razvoj uvek dešava u sadašnjosti, ali se ne treba fokusirati samo na ono što prija u momentu nego i na duhovni rast. Bez iskrenosti, poštenja, plemenitosti i humanosti nema integralnosti. Fokus treba biti na negovanju i očuvanju takvih karakternih osobina u svim situacijama i momentima.
Razvoj nije moguć bez suprotnosti. Spoznajemo sebe i kroz mir i kroz nemir, aktivnost i neaktivnost, uživanje i patnju, radost i tugu. Naš razvoj je drugačiji od ostalih bića, na ovoj planeti, jer imamo najkompleksniji um/inteligenciju.
Jedino smo mi svesni promena kao sadašnjeg, prošlog i budućeg. Bez toga naše razumevanje ne bi imalo koherentni kontinuitet. Život svakog čoveka je poseban, jer je i on jedinstven. Različite sposobnosti, interesi i personalnost utiču na način života i ponašanja. Genijalni ljudi se u potpunosti posvete svom talentu i neumorno stvaraju. To im postane životni zadatak i samo kada ga ispunjavaju osećaju se srećni i zadovoljni.
Ali, oni su dosta retki. Preterana aktivnost kao i preterana pasivnost prouzrokuje nesklad. Sklad je u balansu. Nismo ovde samo da uživamo, već i da se usavršavamo, ostvarimo konekciju s drugima i osmislimo vlastitu egzistenciju.
To se ne može postići bez truda i zalaganja kao i svih resursa koji se pronalaze u promenama tokom razvoja. Prošlost čuva dragocena iskustva i pouke. Iz tog razloga se i razmatra da bi se donela bolja procena. Na primer, nečije predjašnje ponašanje najbolje predkaže buduće.
Nada, entuzijazam i radost iščekivanja ne može postojati ako nema plana za buduće promene. Okupirnost nekim projektom osmisli egzistenciju i da joj naročitu draž. Da bi sadašnji moment bio potpun i imao smisao mora objediniti prošle s budućim. Jedino se tako postigne puna svesnost i širina razumevanje. Sve promene imaju svrhu i pomažu da učimo i da se osveščujemo.
-----------------
Sada nije suština razumnih bića, već način kako postoje u fizičkom svetu. Suština je svest. Ona je živi smisao u razvoju. Shodno tome ima stalnu promenu u vidu drugačijih momenata ili doživljaja koji nastaju interakcijom osećanja, misli i razumevanja. Iz drugačijih nagona/osećanja iskrsavaju kvalitativno drugačije misli. Kroz jedne se otkriva istina, kroz druge stvara zabluda. Zbog toga mišljenje može biti i funkcionalno i disfunkcionalno.
Sve zavisi od situacije u kojoj se nalazimo i njene interpretacije. Kada dogadjaj aktivira podsvesno misli su vodjene telesnim porivima i predrasudama. To sužava svesnost/razumevanje i spreči um da dosegne nadsvesno, pa se prave greške i ponaša nerazumno i destruktivno.
Da bi um bio u stanju da koristi puni svesni kapacitet mora doći u kontakt s duhovnim potencijalom. Jedino tako ga može realizovati ili transformisati u misli. Samo misli iz nadsvesnog donose novu, progresivnu spoznaju, osveste um i osposobe da se preuzme kontrola nad ponašanjem i aktivnostima.
Dakle, važno je pravilno identifikovati različite nivoe svesti ili osećanja/nagone, jer stvaraju drugačije misli. To se čini introspekcijom koju karakteriše smireno stanje uma i tela. Tada se neutralno (bez straha i osude) posmatraju sve misli i osećanja koja se javljaju.
Kroz to se dobija uvid u najskriveniji deo psihe. Shvati se da niske strasti i sebični nagoni proizilaze iz podsvesnog i da opredeljenje za njih zadržava u neslobodnom razvoju s štetnim posledicama za samog čoveka i odnose s drugima. Zbog toga se svesno odaberu najplemenitija osećanja i deluje se po savesti. Time se postigne, ne samo unutrašnja integralnost, već i harmoničan odnos s okruženjem.
"Duboko shvati da je sadašnji moment sve što uvek imaš. Napravi Sada primarnim fokusom svoga života."
- S obzirom da je Sada sve što uvek imaš i da hoćeš ne možeš, a da ne budeš u njemu. Osim, ako ne izgubiš um. Čemu onda panika da imaš ono što stalno imaš? Dok si ovde imaš život u kojem se razvijaš.
Naravno, da se razvoj uvek dešava u sadašnjosti, ali se ne treba fokusirati samo na ono što prija u momentu nego i na duhovni rast. Bez iskrenosti, poštenja, plemenitosti i humanosti nema integralnosti. Fokus treba biti na negovanju i očuvanju takvih karakternih osobina u svim situacijama i momentima.
Razvoj nije moguć bez suprotnosti. Spoznajemo sebe i kroz mir i kroz nemir, aktivnost i neaktivnost, uživanje i patnju, radost i tugu. Naš razvoj je drugačiji od ostalih bića, na ovoj planeti, jer imamo najkompleksniji um/inteligenciju.
Jedino smo mi svesni promena kao sadašnjeg, prošlog i budućeg. Bez toga naše razumevanje ne bi imalo koherentni kontinuitet. Život svakog čoveka je poseban, jer je i on jedinstven. Različite sposobnosti, interesi i personalnost utiču na način života i ponašanja. Genijalni ljudi se u potpunosti posvete svom talentu i neumorno stvaraju. To im postane životni zadatak i samo kada ga ispunjavaju osećaju se srećni i zadovoljni.
Ali, oni su dosta retki. Preterana aktivnost kao i preterana pasivnost prouzrokuje nesklad. Sklad je u balansu. Nismo ovde samo da uživamo, već i da se usavršavamo, ostvarimo konekciju s drugima i osmislimo vlastitu egzistenciju.
To se ne može postići bez truda i zalaganja kao i svih resursa koji se pronalaze u promenama tokom razvoja. Prošlost čuva dragocena iskustva i pouke. Iz tog razloga se i razmatra da bi se donela bolja procena. Na primer, nečije predjašnje ponašanje najbolje predkaže buduće.
Nada, entuzijazam i radost iščekivanja ne može postojati ako nema plana za buduće promene. Okupirnost nekim projektom osmisli egzistenciju i da joj naročitu draž. Da bi sadašnji moment bio potpun i imao smisao mora objediniti prošle s budućim. Jedino se tako postigne puna svesnost i širina razumevanje. Sve promene imaju svrhu i pomažu da učimo i da se osveščujemo.
-----------------
Sada nije suština razumnih bića, već način kako postoje u fizičkom svetu. Suština je svest. Ona je živi smisao u razvoju. Shodno tome ima stalnu promenu u vidu drugačijih momenata ili doživljaja koji nastaju interakcijom osećanja, misli i razumevanja. Iz drugačijih nagona/osećanja iskrsavaju kvalitativno drugačije misli. Kroz jedne se otkriva istina, kroz druge stvara zabluda. Zbog toga mišljenje može biti i funkcionalno i disfunkcionalno.
Sve zavisi od situacije u kojoj se nalazimo i njene interpretacije. Kada dogadjaj aktivira podsvesno misli su vodjene telesnim porivima i predrasudama. To sužava svesnost/razumevanje i spreči um da dosegne nadsvesno, pa se prave greške i ponaša nerazumno i destruktivno.
Da bi um bio u stanju da koristi puni svesni kapacitet mora doći u kontakt s duhovnim potencijalom. Jedino tako ga može realizovati ili transformisati u misli. Samo misli iz nadsvesnog donose novu, progresivnu spoznaju, osveste um i osposobe da se preuzme kontrola nad ponašanjem i aktivnostima.
Dakle, važno je pravilno identifikovati različite nivoe svesti ili osećanja/nagone, jer stvaraju drugačije misli. To se čini introspekcijom koju karakteriše smireno stanje uma i tela. Tada se neutralno (bez straha i osude) posmatraju sve misli i osećanja koja se javljaju.
Kroz to se dobija uvid u najskriveniji deo psihe. Shvati se da niske strasti i sebični nagoni proizilaze iz podsvesnog i da opredeljenje za njih zadržava u neslobodnom razvoju s štetnim posledicama za samog čoveka i odnose s drugima. Zbog toga se svesno odaberu najplemenitija osećanja i deluje se po savesti. Time se postigne, ne samo unutrašnja integralnost, već i harmoničan odnos s okruženjem.
Poslednja izmena: