Fobije

A ovo za glas... nemam pojma kako da objasnim. Jedno veče sam slušao audio knjigu Karla Junga o snovima i imao sam konstantan strah da će narator odjednom početi da lagano povisuje ton i tako nastaviti da čita. To nije bilo tako davno, pre 5-6 godina i iako sam odrasla osoba morao sam da se saberem i nateram sebe da shvatim da je neka vrsta nelogične paranoje u pitanju.
U vezi glasa..To mi je poznato ,Dešavalo mi se nešto slično.
 
fobije ... hmmmmm ... strah od nepoznatog ili usadjen od malena ?

mislim da fobije imaju nestabilne licnosti i da "fobija" zvuci lepse nego licni/osobeni psihicki poremecaj.

Cega se stvarno bojimo? Svega na sta ili na cije ponasanje / delovanje ne mozemo ni na koji nacim da uticemo
e ja tako gledam na fobije.
 
Plašim se trajne samoće i dosade, a baš me malo duža samoća potrefila tamo od 2017-e na '18-u i kasnije spletom okolnosti, pa sam dosadu proisteklu iz iste rešavao šmrkanjem i smaranjem ljudi. Najgore kad dodje leto, a čovek legne kao mrtvo pseto u krevet, a napolju piče zvuci muzike, toplota, njušiš lišće, lipe, vazduh, čuda, i samo bi išao negde i nešto radio sa nekim. Još napunio godina, a ne zanima te to ni taj život kuća-poso. Bolje tad izaći napolje i celu noć sam gde god, prepadati ljude, na silu se gurati i gde ti nije mesto, nego da se vraćaš unazad u nostalgiju i slušaš muziku i sećaš se 'šta je bilo' pre dve godine u isto vreme kad si bio radostan i euforičan, okružen svim i svačim.
 

Back
Top