fitnes

Ma kakav bre fitnes, kome to treba ?! Kad vam ja kažem, lezite i jedite krem torte, nek vam je daljinski pri ruci, šašoljite se po bezobraznoj zoni, podrigujte naglas... to je život !
 
U vremenu stresa i sve vise obaveza potrebno je da se koliko toliko bavimo nekakvim sportom; do unazad mjesec dana tvrdila sam da je sport ubistvo:) naravno iz zezanja jer nisam htela sebi priznati da sam totalno ispala iz kondicije, zatim sam krenula redovno na plivanje ipak mi neki unutrasnji nemir nije dozvolio da se smirim na tom plivanju tako da sam krenula sa walkingom, svaku vece po 30 minuta.

cime se vi bavite?


Trenutno nicim.
Bio je tu jedno vreme aktuelan power plate, tu i tamo bazen ali me strasno smara kada mi je nesto vise obaveza nego zadovoljstvo.
Smaraju me i pripreme, odlazak, raspremanje i povratak, pe tempiranje vremena za sve to....
Jedino sto mi prija je da spontano obucem patike i odem u sumicu na brzo hodanje.
 
Aje pa ni sa čim. Idem svuda peške i na svoju ruku radim vežbice svakodnevno al to čisto da me ne grize savest što ću sledeća tri sata blejati u komp.
Ne volim da trčim, ljuti me trčanje, ma ni za busom. Samo da me ker povija eventualno bih potrčala al kažu da tad treba da se ukipiš a ne da bežiš što mi realno odgovara.
Volim da šetam po Fruškoj Gori pa jednom , dva puta mesečno za vikend odem na 10, 15 kilometara.
Teretana me isto ne privlači ni tako da skakućem sa još 20 žena pred ogledalom.
 
Aje pa ni sa čim. Idem svuda peške i na svoju ruku radim vežbice svakodnevno al to čisto da me ne grize savest što ću sledeća tri sata blejati u komp.
Ne volim da trčim, ljuti me trčanje, ma ni za busom. Samo da me ker povija eventualno bih potrčala al kažu da tad treba da se ukipiš a ne da bežiš što mi realno odgovara.
Volim da šetam po Fruškoj Gori pa jednom , dva puta mesečno za vikend odem na 10, 15 kilometara.
Teretana me isto ne privlači ni tako da skakućem sa još 20 žena pred ogledalom.
:zcepanje:
 
Aje pa ni sa čim. Idem svuda peške i na svoju ruku radim vežbice svakodnevno al to čisto da me ne grize savest što ću sledeća tri sata blejati u komp.
Ne volim da trčim, ljuti me trčanje, ma ni za busom. Samo da me ker povija eventualno bih potrčala al kažu da tad treba da se ukipiš a ne da bežiš što mi realno odgovara.
Volim da šetam po Fruškoj Gori pa jednom , dva puta mesečno za vikend odem na 10, 15 kilometara.
Teretana me isto ne privlači ni tako da skakućem sa još 20 žena pred ogledalom.

Ja sa skoro 50 osoba skakućem i nama divno, mada nemamo ogledalo da nam skreće pažnju ( samo zgodne trenere :aha:)
 
Ma sve je to lepo, ko voli :) Samo ja imam neku odbojnost prema kolektivnim vežbama....ne osećam se dobro u takvim situacijama.
Nisam volela generalno da radim bilo šta tako s puno ljudi, kao svi sad radimo zajedno, kolektivni duh, ispomažemo se...volim da se zabijem u svoju sobu i da se topim u svom znoju sama.
Možda imam traume iz srednje pošto naša gimnazija nije imala salu nego smo zimi radili fizičko u obližnjoj teretani i tamo sam se uvek osećala ko slepac...osim kad radimo sklekove i trbušnjake. Ali je profa delio vežbe na ' aerobik za seke' i ' sprave za bate' i mrzela sam i teretanu i glupavu instruktorku i sve nas kolektivno jer smo baš izgledale debilno u onoj sali pred ogledalima .

Mada planiram sad da se upišem na Jogu, to volim, praktikujem kod kuće pa hajde...prijaće mi, da ne bude kuća poso , poso kuća sad kad sam sama sirotanka u stranjskom gradu :lol:
 

Back
Top