Filmske uloge koje su kritičari omalovažili, a vreme ih pretvorilo u kultne

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.278
Filmska istorija prepuna je primera kada su kritičari pogrešno procenili glumce ili filmove. Neke filmske uloge i ostvarenja s vremenom dobiju potpuno novu vrednost i značenje. I dok su naslovi poput Istrebljivača ili Stvora danas neprikosnoveni klasici, u trenutku kada su se pojavili dočekani su sa podsmehom i lošim kritikama.

Ponekad su i same glumačke izvedbe bile negativno ocenjene, da bi godinama kasnije postale omiljene i priznate kao izuzetno uspešne.
Portal Collider sastavio je listu deset takvih uloga koje su doživele pravu transformaciju u očima publike i kritičara, prenosi Index.

Fej Danavej kao Džoan Kraford (Mommie Dearest)

U početku je njena uloga bila ismejana kao prenaglašena i preterana, ali se danas smatra ključnim primerom namerno teatralnog stila. Film je stekao kultni status, a njeno tumačenje komplikovane i kontroverzne glumice Džoan Kraford postalo je neizostavna tema filmskih analiza.

Leonardo DiKaprio kao Amsterdam Valon (Bande Njujorka)

Ulogom je želeo da pokaže zrelost, ali je ostao u senci maestralnog Danijela Dej-Luisa. Danas se ta izvedba prepoznaje kao ozbiljna i uverljiva, s mnogo više dubine nego što se to tada činilo.

Kris Kristoferson kao Džejms Averil (Kapija raja 1980)

Zbog produkcijskih problema, film je doživeo fijasko, a Kristoferson je čak bio nominovan za Zlatnu malinu. Ipak, s vremenom se i film i njegova uloga sve više cene kao nepravedno potcenjeni.

Hejden Kristensen kao Anakin Skajvoker (Osveta Sita, 2005)

Godinama su ga kritikovali zbog „drvene“ glume, ali danas ga fanovi slave zbog snažnog prikaza Anikinove unutrašnje borbe. Povratak u ulozi u seriji Obi-Wan Kenobi dodatno mu je učvrstio status.

Megan Foks kao Dženifer Ček (Telo lepe Dženifer, 2009)

U početku ignorisan, ovaj film je s godinama postao prepoznat kao satirični horor ispred svog vremena. Megan Foks je pokazala dubinu u glumi koju mnogi nisu očekivali.

Tom Grin kao Gord Brodi (Freddy Got Fingered, 2001)

Iako je film tada proglašen jednim od najgorih ikada, danas se smatra pretečom apsurdnog internet humora. Grin je predvideo trendove koji će kasnije postati popularni, a njegov bizarni stil dobija sve više priznanja.

Orlando Blum kao Balijan od Ibelina (Nebesko Kraljevstvo, 2005)

Bioskopska verzija filma je bila previše skraćena, pa je Blumov lik delovao mlako. Međutim, u produženoj rediteljskoj verziji dobija više prostora i postaje centralna figura složene istorijske priče.

Džordž Lejzenbi kao Džejms Bond (U službi njenog veličanstva, 1969)

Zameniti Šona Konerija nije bilo nimalo lako, pa je Lejzenbi naišao na oštre kritike. Danas se ovaj film smatra jednim od najboljih u serijalu, a njegov prikaz ranjivijeg Bonda – uverljivim i svežim.

Prins kao Kristofer Trejsi (Opčinjena mesecom,1986)

Film je ismejan odmah po izlasku, ali se danas vidi kao stilski zanimljiv i samosvestan eksperiment. Iako nije briljirao kao glumac, Prins je kao reditelj i umetnik ostavio upečatljiv trag.

Šeli Duval kao Vendi Torens (Isijavanje, 1980)

U početku su je kritike razapinjale, a bila je nominovana i za Zlatnu malinu. Tek godinama kasnije, kada je postalo poznato koliko su snimanja bila iscrpljujuća, njena izvedba je priznata kao emotivno snažna i višeslojna. Nominacija za Malinu je kasnije i povučena.

Kompas
 

Šeli Duval kao Vendi Torens (Isijavanje, 1980)

U početku su je kritike razapinjale, a bila je nominovana i za Zlatnu malinu. Tek godinama kasnije, kada je postalo poznato koliko su snimanja bila iscrpljujuća, njena izvedba je priznata kao emotivno snažna i višeslojna. Nominacija za Malinu je kasnije i povučena.
Da i ovaj film i uopste gluma, meni se licno oduvek svidjalo sve.
 
Kod nas Balkanski Špijun nije bio nikako prihvaćen u početku, ali se čestim repriziranjem na TV-u videlo kakav je domaći zadatak drugi glumcima postavio Bata Stojković. Čak ni fenomenalni Fabijan Šovagović nije mogao da mu se približi - zagrebačka adaptacija je prikazana na TV krajem osamdesetih i ono je bilo u najmanju ruku bledunjavo u poređenju sa filmom, iako je delo i pisano za pozorište.
 

Back
Top