
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
FILMSKA PESMA
Da li su ljubav i sreća dve slepice?
Kad si sretan od ljubavi
Mislim, kad si mnogo sretan od ljubavi ne gledaš kud ideš
Pa se onda tako zverajući kojekuda spotakneš na tugu
Nisi je video?
Ma tu je ona samo slepice ne vide kud hode
Onda ti i suza krene jer si smotan
E, to kad suza krene je opasno vreme
Jer je sreća tad na klizavom terenu
Ljubav još nije....
I tako klizajući se naidješ na ružin grm
Naravno da je pun bodlji bre....i to one velike a guste
Sve načičkane jedna do druge
I uletiš u njega jer ne možeš da se zaustaviš
E, tad se i ljubav i sreća žive izbodu
I progledaju....i pobegnu....
E sad zamisli veliku logorsku vatru
I njih dve kako ciče i samoubilački se bacaju u nju
Em ćorče em kamikaze sa suicidnim nagonom
Je l’ sam rekla da se sve dešava u jednom trenu?
Kao u filmu...sa sve specijalnim efektima...
Zvučnim i pirotehničkim....
Završna scena.....
Gori vatra iz koje se čuje cičanje i cvrčanje one dve ćorave
I pored vatre prolazi mirno jedna mala na biciklu....vozi ladno dalje...
THE END
OJHAAA

ova gospodja ima veze sa pisanjem scenarija

ovaj gospodin ima veze sa rečima...gornjim..sa donjim nema veze...za sada


ova dama nema nikakve veze sa pesmom.....samo je u prolazu

PS Samo igrarija..... u samoterapeutske svrhe....
