Filmovi katastrofe

Meni je najbolji (najrealističniji) "Dan poslije sutra"...

A s obzirom na aktuelno stanje između SAD-a i Rusije, ima i film iz 80-tih: "Dan poslije" o nuklearnom ratu između SAD i SSSR-a

Sorry, ako sam fulao bit teme...
 
Fail-safe (1964) http://www.imdb.com/title/tt0058083/?ref_=nm_flmg_act_52

Ovo u žanrovskom smislu nije film katastrofe iako se događa nuklearna katastrofa.

Amerika je nehotično pokrenula nuklearni udar na SSSR koji više ne može da se opozove. Predsednik SAD, da bi uverio Sovjete kako je u pitanju greška, i da bi sprečio protivudar, donosi odluku da atomskom bombom uništi Njujork.
Predsednika SAD igra Henri Fonda. Sovjeti nisu prikazani kao negativci iako je film snimljen u jeku Hladnog rata. Jedan od najčudnijih filmova. Cilj je da se gotovo dokumentarnim načinom prikaže opasnot od nuklearne katastrofe i kako atomski okidač može izmaći kontroli.
 
Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Smejem se tačno 33 puta. U osnovi dobar istorijski spektakl, ali ima nekoliko kardinalnih, čak nedopustivih grešaka. Pa zar su toliki debili oni koji su ga snimili 1989. godine, na brzinu i sa tada veoma velikim budžetom, da misle da baš niko neće primetiti kako su se opoganili po njemu.

Pogledajte ovaj isečak, odnosno kako Vuk Branković 1389. godine, dakle u XIV veku, koristi francuske mere usvojene u drugoj polovini XIX veka...






"Ova soba je velika 6 sa 10 metara"... Onaj dvor je visok 30 metara"... "Ovo bure zahvata 200 litara"... "Ovaj bik je težak 700 kila"... O, pa kako je to moguće... da su se te mere, naime metri, litri i kilogrami koristile u XIV veku? Nisu. Ali zombirani i hipnotisani gledaoci, i građani ove od strane bankara i cionista okupirane države, to nisu primetili ni tada, a neće ni sada. Primetimo mi malobrojni, osvešćeni, koje ne može niko raditi ni manipulisati, ni političari, ni bankari, ni ratni zločinci, ni separatisti, ni sudije, ni inspektori, ni policajci, ni šibicari, ni prevaranti, ni šarlatani, ni samozvani gurui, ni samozvani rašljari, ni umetnici kao što su režiseri ovakvih filmova koji prave kardinalne greške koje gotovo niko ne primećuje. E ja primećujem i širim dalje...

Da završim kako sam počeo, da bih zatvorio krug, sa smejanjem od tačno 33 puta. Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha.
 
Brate, Hirokin.

1005627478.jpg
 
Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Smejem se tačno 33 puta. U osnovi dobar istorijski spektakl, ali ima nekoliko kardinalnih, čak nedopustivih grešaka. Pa zar su toliki debili oni koji su ga snimili 1989. godine, na brzinu i sa tada veoma velikim budžetom, da misle da baš niko neće primetiti kako su se opoganili po njemu.

Pogledajte ovaj isečak, odnosno kako Vuk Branković 1389. godine, dakle u XIV veku, koristi francuske mere usvojene u drugoj polovini XIX veka...






"Ova soba je velika 6 sa 10 metara"... Onaj dvor je visok 30 metara"... "Ovo bure zahvata 200 litara"... "Ovaj bik je težak 700 kila"... O, pa kako je to moguće... da su se te mere, naime metri, litri i kilogrami koristile u XIV veku? Nisu. Ali zombirani i hipnotisani gledaoci, i građani ove od strane bankara i cionista okupirane države, to nisu primetili ni tada, a neće ni sada. Primetimo mi malobrojni, osvešćeni, koje ne može niko raditi ni manipulisati, ni političari, ni bankari, ni ratni zločinci, ni separatisti, ni sudije, ni inspektori, ni policajci, ni šibicari, ni prevaranti, ni šarlatani, ni samozvani gurui, ni samozvani rašljari, ni umetnici kao što su režiseri ovakvih filmova koji prave kardinalne greške koje gotovo niko ne primećuje. E ja primećujem i širim dalje...

Da završim kako sam počeo, da bih zatvorio krug, sa smejanjem od tačno 33 puta. Aha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha.

reci NE drogama
 

Back
Top