Fiksni telefoni prvi put zazvonili pre 142 godine

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
392.530
Prvi ikada telefonski razgovor dogodio se 7. marta 1876. godine, a prvi ga je iskoristio Aleksandar Grejem Bel.
Fiksni telefon prvi put je zazvonio u Beogradu 1883. godine, a prva centrala u javni saobraćaj puštena je tek 16 godina kasnije i imala je samo 28 pretplatnika.

Od trenutka kada je telefon izmišljen i teško prihvaćen do toga da je brzo zaboravljen, prošlo je 142 godine. Danas, u proseku, fiksnim telefonom razgovaramo svega 64 sekunde dnevno.

U Srbiji sve važno počinje za kafanskim stolom, od istorijskih odluka, preko političkih dogovora, pa do svađa i pomirenja. Zato i ne čudi što je prvi telefonski poziv u našoj zemlji obavljen upravo u kafani. Bilo je to pre 140 godina, Zahvaljujući Pantelejmonu Panti Mihailoviću, čoveku koji je povezao Geografsko odeljenje vojnog Ministarstva, koje se nalazilo na spratu kafane „Tri lista duvana" i Inženjersku kasarnu – čitavih 300 metara kablova. Taj poziv bio je toliko istorijski značajan, da je vest o tome prvo došla do kralja Milana.

Tihomir Teša Nikolić ostao je zapanjen i začunjen pitajući se da li može na taj način da se prenese vest, kada moji glasnici idu sa jednog kraja na drugi kraj Beograda
 
Kao potpuno nepoznata sprava, nije dobro prihvaćen u to doba, smatran je beskorisnom igračkom, pa uvođenje telefonskih linija nije išlo glatko.
Prva centrala imala je samo 15 pretplatnika. Prvi pretplatnički broj pripao je novinaru, a broj 13 niko nije hteo.

Sve dok Ljuba Srećković iz Beogradske klanice, nije uzeo broj za sebe, tvrdeći da je sam po sebi srećan čovek i da neće imati nikakvih problema.
Da nije bilo njega teško da bi smo prevazišli mali nesporazum, jer su radovi do njega trajali puna dva meseca.

A sa druge strane slušalice, preko čvora na hiljade baraknih žica, javljale su se telefonistkinje, koje su osam sati neprestano uspostavljele veze izmđu Beogorada, Niša, Carigrada, Pešte. Za sat vremena znale su da uspostave 250 poziva. Telefonom su stizale vesti iz Prvog i Drugog svetskog rata.

Osamdesetih godina 20. veka nije bilo domaćinstva koje nije imalo „Iskrin" model telefona. Dugačak kabl nije bio tehnički detalj, već strategija za čuvanje slatkih tajni. Dovoljno dug da vas odvede u drugu sobu, dovoljno tanak da se provuče ispod vrata ili iza nameštaja, i razlog da nas roditelji dobro izgrde kad na kraju meseca stigne račun.

Bežični su brzo stigli kako bi nam olakšali posao. Mobilni su sa mape zbrisali i jedne i druge. Samo je smisao ostao isti – telefonom javljamo vesti, čestitamo, odajemo tajne. Kakav god da je brojčanik.
 

Back
Top