Fijuci vetra

Nevažne reči čujem u gromu.
Zvuci daleki gutaju sate.
Lome se barke, a brodovi tonu.
Talase plime oseke prate.

Vetar se vrti bojištem setnim.
Blistavim sjajem odišu laži.
Fijuci prazni ne čine nas sretnim.
Porazi novi nisu nam draži.

Ne znaju zašto, a padaju dole,
Listovi žuti sa visoke grane.
Ljubav i sreća jednako bole.
Tuga i radost sa iste su strane.

Potrošno vreme i polovni dani.
Noć koja ne da razlog za snove.
Maglovite dalji, poznati jadi.
Neznana lica što sa nama plove.

Jutro ne objašnjava budne.
Ni noći, ni tugu, ni jade...
Zraci daleki sa vodilje čudne
Sa svitanjem bude i odblesak nade.

Bajkovito vreme zbraja nam dane.
U prividu laži daje im boju.
I sve što je bilo, ili moglo da svane,
Trajaće večno kroz prolaznost svoju.
 
dsc00800.jpg
 
http://1.***************/-VZWznXTG_Jw/TrlS4JzS77I/AAAAAAAABwo/jkia0vS0h8w/s1600/worldisnotenough.jpg
Nevažne reči čujem u gromu.
Zvuci daleki gutaju sate.
Lome se barke, a brodovi tonu.
Talase plime oseke prate.
 
Skuvao, bi čaj al nemam kome
u prelepa jutra kad sami smo bili
počivaj u miru zapaliću sveću
mirasati će opet sve tvoje medicine
koprive i dunje, nekad pelin gorki
čaršavi puni svakojakog bilja
požutele slike opasač i bomba
brkovi vrli pod trorogom kapom
počivaj u miru najdraža starino
tamo negde gore mir si svoj ti naša!
 

Back
Top