- Poruka
- 95.555
https://kafenisanje.rs/2016/12/11/fenomen-zombija-i-njegova-pozadina/
Strah od bića koja se dižu iz mrtvih, prisutan je među ljudima hiljadama godina.
O njima su kružile razne legende, a danas su tema brojnih knjiga, filmova i video-igara.
Reč zombi najverovatnije potiče iz kimbundu jezika, koji se govori u Angoli.
Pominje se kao nzambi (bog) i zumbi (fetiš), a kasnije je,
u okviru vudu tradicije, korišćen termin reanimirani leš.
Prema legendi koja dolazi sa Haitija, zombi je biće koje je oživelo pomoću magije, i često se vezuje za vudu.
Zombi se prvi put javlja 1819. godine u Istoriji Brazila Roberta Sautija,
a više od sto godina kasnije, američki okultista, naučnik i novinar Vilijam Sibruk napisao je knjigu-
Magično ostrvo i tako u popularnu kulturu uveo koncept nemrtvog.
Prvi, crno-beli horor film o zombijima, Beli zombi, izašao je 1932. godine.
Zombiji su, kao fenomen, bili prisutni još u kamenom dobu.
Neki naučnici smatraju da je strah od živih mrtvaca doveo do pojave spomenika.
Prvobitno, ljudi su stavljali gomilu kamenja preko mrtvaca, kako bi ih sprečili da ponovo ustanu.
Sa druge strane, sirijski arheolozi su pronašli deformisane lobanje stare oko 10.000 godina, odvojene od ostatka tela.
Očigledno, takva praksa je neko vreme bila učestala u regionu Evrope i Bliskog istoka, jer su pronađene i na drugim mestima.
O tome postoje brojne teorije, a Huan Hose Ibanjez iz Visokog saveta za naučna istraživanja Španije
smatra da se najverovatnije radilo o strahu od mrtvih i verovanju da predstavljaju opasnost živima.
Tokom 80-ih godina prošlog veka, arheolozi su na Siciliji,
koju su počeli kolonizovati Grci oko 750. godine pre nove ere, otkrili veliki broj grobnica.
U nekima od njih, pronađeni su skeleti pritisnuti teškim kamenjem,
ali su ipak najviše pažnje privukli grobovi odraslog muškarca i deteta,
po čijim glavama i nogama su bili raspoređeni fragmenti amfora.
Moguće je da je to bio njihov način da se uvere da pokojnici neće ustati iz grobova da bi naškodili živima,
a mnogi su ubeđeni u to da su tako sahranjivane samoubice, žrtve ubistava,
bebe koje su rođene sa nekim defektom, oboleli od kuge i tako dalje.
Strah od bića koja se dižu iz mrtvih, prisutan je među ljudima hiljadama godina.
O njima su kružile razne legende, a danas su tema brojnih knjiga, filmova i video-igara.
Reč zombi najverovatnije potiče iz kimbundu jezika, koji se govori u Angoli.
Pominje se kao nzambi (bog) i zumbi (fetiš), a kasnije je,
u okviru vudu tradicije, korišćen termin reanimirani leš.
Prema legendi koja dolazi sa Haitija, zombi je biće koje je oživelo pomoću magije, i često se vezuje za vudu.
Zombi se prvi put javlja 1819. godine u Istoriji Brazila Roberta Sautija,
a više od sto godina kasnije, američki okultista, naučnik i novinar Vilijam Sibruk napisao je knjigu-
Magično ostrvo i tako u popularnu kulturu uveo koncept nemrtvog.
Prvi, crno-beli horor film o zombijima, Beli zombi, izašao je 1932. godine.
Zombiji u kamenom dobu
Zombiji su, kao fenomen, bili prisutni još u kamenom dobu.
Neki naučnici smatraju da je strah od živih mrtvaca doveo do pojave spomenika.
Prvobitno, ljudi su stavljali gomilu kamenja preko mrtvaca, kako bi ih sprečili da ponovo ustanu.
Sa druge strane, sirijski arheolozi su pronašli deformisane lobanje stare oko 10.000 godina, odvojene od ostatka tela.
Očigledno, takva praksa je neko vreme bila učestala u regionu Evrope i Bliskog istoka, jer su pronađene i na drugim mestima.
O tome postoje brojne teorije, a Huan Hose Ibanjez iz Visokog saveta za naučna istraživanja Španije
smatra da se najverovatnije radilo o strahu od mrtvih i verovanju da predstavljaju opasnost živima.
Starogrčki zombiji

Tokom 80-ih godina prošlog veka, arheolozi su na Siciliji,
koju su počeli kolonizovati Grci oko 750. godine pre nove ere, otkrili veliki broj grobnica.
U nekima od njih, pronađeni su skeleti pritisnuti teškim kamenjem,
ali su ipak najviše pažnje privukli grobovi odraslog muškarca i deteta,
po čijim glavama i nogama su bili raspoređeni fragmenti amfora.
Moguće je da je to bio njihov način da se uvere da pokojnici neće ustati iz grobova da bi naškodili živima,
a mnogi su ubeđeni u to da su tako sahranjivane samoubice, žrtve ubistava,
bebe koje su rođene sa nekim defektom, oboleli od kuge i tako dalje.