Fenomen ravna linija

sokvisnja

Iskusan
Poruka
5.908
Imali ste veliku ljubav. Osetili najvecu zaljubljenost i najvecu patnju. Leteli do oblaka i padali na samo dno. Ali ipak, voleli ste voleli nju/njega. Onako, do koske, do srzi, iako mozda ne bi trebalo da ga/je volite.

Posle je dosao on/ona. Sve ono sto bivsi ili bivsa nije bila. Nova osoba, koja je stabilna, dobra, nema neizvesnosti, nema cimanja, savrsen materijal za zenu ili muza. Lepo vam je sa novom osobom, prija vam kad ste zajedno ali ne patite kad niste zajedno. Osecate privrzenost, strast, ali ne volite do srzi. Mozda cak i niste zaljubljeni, iako vam je lepo u toj vezi jer vam osoba pruza sigurnost, ljubav, paznju. To vam godi. Niste ni vi losi prema toj osobi, ali znate u dubini duse da ne volite istim intenzitetom.

Zasto???

Zar ne bi trebalo da se osoba koja je na papiru "bolja", voli vise od prethodne koja je bila "losa"? Zasto ne mozemo da volimo one koji su dobri prema nama a volimo one koji su losi?

Ovo je ovako uprosceno receno. Ne mislim da je to stalno tako. Da li se voli glavom ili srcem i zasto je primer koji sam dala tako cest? Sta je to u ljudskoj psihi i kako se i zasto mi uopste zaljubljujemo?.

Sta vi mislite o tome?
 
Bog je čovjeku dao penis i mozak, ali ne i dovoljno krvi da bi oba istodobno funkcionirala. (Robin Williams)

Pusti mozak i srce, hormoni su ti koji se poigraju nama...a mi, skloni idealiziranju tog uzvišenog osjećaja zvanog ljubav, dopustimo sebi da dodirnemo oblake i tresnemo o tlo istovremeno. Maštamo i patimo, idealiziramo...a onda kad svemu dođe kraj i kad se konačno probudimo iz tog sna ili noćne more, sakupljamo ono što je ostalo od nas....i onda te krhotine uvalimo nekom drugom, tko najčešće zaslužuje mnogo više. Podignemo zidove, stvorimo si kavez i iako ponekad žarko opet želimo raširiti krila i poletjeti, strah od ponovnog razočarenja nas vrati nazad u naše bedeme.
Tako da mogu reći da je sve u našim glavama...nismo mi ni robovi sudbine, ni osjećaja, već vlastitog mozga.
 
Poslednja izmena:
Mislim da ne postoji savrseni materijal za muza/zenu, jer je najbitnije kako se ljudi poklope medjusobno i kako se dopunjuju. Ono sto odgovara jednom, ne odgovara drugom. Ono sto je problem je sto su ljudi uceni debilnim zivotnim lekcijama kako treba da imaju takvog i takvog partnera, kao da je to apsolutna nula, ista vrednost za sve i svuda.

Tako da, porazmisli o svojoj pravoj sustinskoj prirodi, ako ti emotivno vise odgovara neko, a ne neko drugi, koji je kao idealan po misljenju tetki, strina, jetrva i komsinice sa drugog sprata.

Sto se tice pitanja- voli se i glavom, i srcem, i stomakom; izmesano.
 
Imali ste veliku ljubav. Osetili najvecu zaljubljenost i najvecu patnju. Leteli do oblaka i padali na samo dno. Ali ipak, voleli ste voleli nju/njega. Onako, do koske, do srzi, iako mozda ne bi trebalo da ga/je volite.

Posle je dosao on/ona. Sve ono sto bivsi ili bivsa nije bila. Nova osoba, koja je stabilna, dobra, nema neizvesnosti, nema cimanja, savrsen materijal za zenu ili muza. Lepo vam je sa novom osobom, prija vam kad ste zajedno ali ne patite kad niste zajedno. Osecate privrzenost, strast, ali ne volite do srzi. Mozda cak i niste zaljubljeni, iako vam je lepo u toj vezi jer vam osoba pruza sigurnost, ljubav, paznju. To vam godi. Niste ni vi losi prema toj osobi, ali znate u dubini duse da ne volite istim intenzitetom.

Zasto???

Zar ne bi trebalo da se osoba koja je na papiru "bolja", voli vise od prethodne koja je bila "losa"? Zasto ne mozemo da volimo one koji su dobri prema nama a volimo one koji su losi?

Ovo je ovako uprosceno receno. Ne mislim da je to stalno tako. Da li se voli glavom ili srcem i zasto je primer koji sam dala tako cest? Sta je to u ljudskoj psihi i kako se i zasto mi uopste zaljubljujemo?.

Sta vi mislite o tome?

Jer oni koji su dobri prema vama ne mogu da vas napale :lol:

Zato sto onaj ko ko te voli je lak plen ili uvek dostupan a to ne uzbudjuje :aha:
 
Mislim da ne postoji savrseni materijal za muza/zenu, jer je najbitnije kako se ljudi poklope medjusobno i kako se dopunjuju. Ono sto odgovara jednom, ne odgovara drugom. Ono sto je problem je sto su ljudi uceni debilnim zivotnim lekcijama kako treba da imaju takvog i takvog partnera, kao da je to apsolutna nula, ista vrednost za sve i svuda.

Tako da, porazmisli o svojoj pravoj sustinskoj prirodi, ako ti emotivno vise odgovara neko, a ne neko drugi, koji je kao idealan po misljenju tetki, strina, jetrva i komsinice sa drugog sprata.

Sto se tice pitanja- voli se i glavom, i srcem, i stomakom; izmesano.

Slazem se sa tobom....ljubav je miks i emocija i razuma. Ne volis samo iracionalno, ali za prvu ljubav jeste bitan taj momenat, kad kazes...niti je najlepsi, niti najbolji i ne znam zasto ali samo on moze da izazove taj osecaj. Ali, daleko od toga da nemas mnogo racionalnih razloga.

Medjutim, bas cesto cujem od ljudi da ne osete zaljubljenost i ljubav a osoba je super i sve je divno. Ili, sad bas imaju sve sto su zeleli da imaju sa bivsim partnerom, ali ...ne zaljube se. Kao da bi idealno bilo da u sadasnju vezu stave bivseg, na primer. Pitanje se ne odnosi na mene licno. Moze biti da nije samo idealan po misljenju tetki i strina, nego i po tvom misljenju. Meni je davno jedan bivsi momak koji me je mnogo voleo a stalno smo raskidali i mirili se, rekao "upoznam ja novu devojku, i ona je lepa, i ona je zgodna, cak je i bolja prema meni od tebe, i zaigra mi srce i pomislim da sam te najzad preboleo, ali jednog dana samo splasnem i skontam da si opet pobedila".
 
Poslednja izmena:
Uglavnom zene razmisljaju: Uh ona budala sto me voli je tako dosadan :aha: dok onaj ko se lose ponasa prema tebi je neko ko te izaziva i stvara petlju da se s njim kresnes iz osvete ili iz inata i sl. :mrgreen:

Zato izbegavam devojke koje zele da me vole :rotf:
 
Slazem se sa tobom....ljubav je miks i emocija i razuma. Ne volis samo iracionalno, ali za prvu ljubav jeste bitan taj momenat, kad kazes...niti je najlepsi, niti najbolji i ne znam zasto ali samo on moze da izazove taj osecaj. Ali, daleko od toga da nemas mnogo racionalnih razloga.

Medjutim, bas cesto cujem od ljudi da ne osete zaljubljenost i ljubav a osoba je super i sve je divno. Ili, sad bas imaju sve sto su zeleli da imaju sa bivsim partnerom, ali ...ne zaljube se. Kao da bi idealno bilo da u sadasnju vezu stave bivseg, na primer. Pitanje se odnosi na mene licno. Moze biti da nije samo idealan po misljenju tetki i strina, nego i po tvom misljenju. Meni je davno jedan bivsi momak koji me je mnogo voleo a stalno smo raskidali i mirili se, rekao "upoznam ja novu devojku, i ona je lepa, i ona je zgodna, cak je i bolja prema meni od tebe, i zaigra mi srce i pomislim da sam te najzad preboleo, ali jednog dana samo splasnem i skontam da si opet pobedila".

Prvo, to sto cujes od ljudi da nema zaljubljenosti a ostalo je super i divno je laz. I to jedna brutalna laz, i vrsta najociglednijeg odbrambenog mehanizma. Ljudi to govore da ne bi sebi i drugima ispali jadni. Sad, zavisi od toga koliko je neko jaka licnost, pa moze da zivi sa tim nedostatkom emocija. Retki su oni koji to mogu, a cak i oni ponekad imaju neke krizne minute. Uglavnom ljudi to ne podnose, i trpe duboko u sebi.

Drugo, ja sam hetero muskarac, za mene ne postoji idealan muskarac. Ja mogu samo da komentarisem kako bi se dvoje poklopili, a ne da je tamo neki muskarac idealan za bilo koju zenu.
 
Prvo, to sto cujes od ljudi da nema zaljubljenosti a ostalo je super i divno je laz. I to jedna brutalna laz, i vrsta najociglednijeg odbrambenog mehanizma. Ljudi to govore da ne bi sebi i drugima ispali jadni. Sad, zavisi od toga koliko je neko jaka licnost, pa moze da zivi sa tim nedostatkom emocija. Retki su oni koji to mogu, a cak i oni ponekad imaju neke krizne minute. Uglavnom ljudi to ne podnose, i trpe duboko u sebi.

Moze biti da si u pravu i ima i toga da se stvari predstavljaju boljim nego sto jesu. Ali opet, nije da svi lazu. Moze biti da je osoba dobra, stabilna, ozbiljna, lepo se ponasa, znas da te voli ali niste emocionalno kompatibilni, odnosno bez obzira na sve kvalitete ne izaziva u tebi jak osecaj ljubavi kao neko pre, ko mozda nije bio tako savrsen po mnogim parmaterima, pa ni tvog razuma. Mozda se i ne radi o totalnom odsustva emocija vec intenzitetu emocija. Pa zasto je onda to tako?
 
Imali ste veliku ljubav. Osetili najvecu zaljubljenost i najvecu patnju. Leteli do oblaka i padali na samo dno. Ali ipak, voleli ste voleli nju/njega. Onako, do koske, do srzi, iako mozda ne bi trebalo da ga/je volite.

Posle je dosao on/ona. Sve ono sto bivsi ili bivsa nije bila. Nova osoba, koja je stabilna, dobra, nema neizvesnosti, nema cimanja, savrsen materijal za zenu ili muza. Lepo vam je sa novom osobom, prija vam kad ste zajedno ali ne patite kad niste zajedno. Osecate privrzenost, strast, ali ne volite do srzi. Mozda cak i niste zaljubljeni, iako vam je lepo u toj vezi jer vam osoba pruza sigurnost, ljubav, paznju. To vam godi. Niste ni vi losi prema toj osobi, ali znate u dubini duse da ne volite istim intenzitetom.

Zasto???

Zar ne bi trebalo da se osoba koja je na papiru "bolja", voli vise od prethodne koja je bila "losa"? Zasto ne mozemo da volimo one koji su dobri prema nama a volimo one koji su losi?

Ovo je ovako uprosceno receno. Ne mislim da je to stalno tako. Da li se voli glavom ili srcem i zasto je primer koji sam dala tako cest? Sta je to u ljudskoj psihi i kako se i zasto mi uopste zaljubljujemo?.

Sta vi mislite o tome?

ja bolje da ne kažem šta ja mislim :malav:
 
Kad muskarac pocne voleti devojku i to joj prizna on postaje niza vrsta, jer u njenim ocima si lak :aha: i u njenoj moci :zper: i ona moze manipulisati s tobom lako :mrgreen: i onda trazi muskarce koje ne moze imati :lol: da nahrani svoj ego i svoju naughty potrebu :aha:

Zene zele ono sto nemaju ili ne mogu imati i bore se za to dok ne dobiju :lol: a kada dobiju opet traze sledeceg pastuha :malav:

I tako beskonacno lutaju :rumenka: verujuci da ce pronaci <3 koju traze celoga zivota :heart:
 
Moze biti da si u pravu i ima i toga da se stvari predstavljaju boljim nego sto jesu. Ali opet, nije da svi lazu. Moze biti da je osoba dobra, stabilna, ozbiljna, lepo se ponasa, znas da te voli ali niste emocionalno kompatibilni, odnosno bez obzira na sve kvalitete ne izaziva u tebi jak osecaj ljubavi kao neko pre, ko mozda nije bio tako savrsen po mnogim parmaterima, pa ni tvog razuma. Mozda se i ne radi o totalnom odsustva emocija vec intenzitetu emocija. Pa zasto je onda to tako?

Ovako, oni koji ne lazu su jake licnosti, koji mogu da se nose i disu sa tim nedostatkom emocija, tj. postojanjem nekih mediokritetskih emocija koje ne mogu da se mere ni sa ljubavlju prema omiljenoj hrani npr. Oni su manjina, i kao sto rekoh, cak i oni imaju krize. Vecina ljudi nije takva, i duboko su nesrecni celog zivota. Kada si nesrecan, to utice na sve aspekte tvog zivota, pa cak i one aspekte koje nemaju veze sa emocijama, i kao treba da budu racionalni.

A to zasto nemas emocije prema nekome je duboko individualna, privatna i intimana stvar, i mnogo vise zavisi od iracionalnih stvari. Zato je iracionalno bitnije za sustinu tvog bica, i racionalno treba da sluzi samo kao regulator i usmeravac istih, nikako kao glavna stvar.
 
Imali ste veliku ljubav. Osetili najvecu zaljubljenost i najvecu patnju. Leteli do oblaka i padali na samo dno. Ali ipak, voleli ste voleli nju/njega. Onako, do koske, do srzi, iako mozda ne bi trebalo da ga/je volite.

Posle je dosao on/ona. Sve ono sto bivsi ili bivsa nije bila. Nova osoba, koja je stabilna, dobra, nema neizvesnosti, nema cimanja, savrsen materijal za zenu ili muza. Lepo vam je sa novom osobom, prija vam kad ste zajedno ali ne patite kad niste zajedno. Osecate privrzenost, strast, ali ne volite do srzi. Mozda cak i niste zaljubljeni, iako vam je lepo u toj vezi jer vam osoba pruza sigurnost, ljubav, paznju. To vam godi. Niste ni vi losi prema toj osobi, ali znate u dubini duse da ne volite istim intenzitetom.

Zasto???

Zar ne bi trebalo da se osoba koja je na papiru "bolja", voli vise od prethodne koja je bila "losa"? Zasto ne mozemo da volimo one koji su dobri prema nama a volimo one koji su losi?

Ovo je ovako uprosceno receno. Ne mislim da je to stalno tako. Da li se voli glavom ili srcem i zasto je primer koji sam dala tako cest? Sta je to u ljudskoj psihi i kako se i zasto mi uopste zaljubljujemo?.

Sta vi mislite o tome?

Kažu često klin se klinom izbija što je apsolutno tačno, ali ima jedna sitnica, treba naći odgovarajući klin, a ne bilo koji. Samo zato što je novi, ili potencionalni partner na izgled bolji, možda čak i objektivno inteligentniji, stabilniji, pa i ljepši u odnosu na prethodnog, ne znači da ga možemo voljeti istom mjerom. Kompatibilnost dolazi iz podsvjesti, iz najprimitivnijeg dijela naše prirode, i ne može se racionalno i logički objasniti. Obično je baš taj nesavršeniji bivši partner imao neku žicu, ili osobinu koja nas je za njega smrtno vezivala i zbog kojeg smo ga do beskraja suludo idealizovali, a baš tu žicu novi partner, po svemu savršeniji, ipak nema...

Materijal za brak je najodvratniji izraz za koji sam čula i više me asocira na brak iz koristi i reda radi, nego iz duboke želje da se vežeš za drugo biće. Tu sreće nema.
 
Ovako, oni koji ne lazu su jake licnosti, koji mogu da se nose i disu sa tim nedostatkom emocija, tj. postojanjem nekih mediokritetskih emocija koje ne mogu da se mere ni sa ljubavlju prema omiljenoj hrani npr. Oni su manjina, i kao sto rekoh, cak i oni imaju krize. Vecina ljudi nije takva, i duboko su nesrecni celog zivota. Kada si nesrecan, to utice na sve aspekte tvog zivota, pa cak i one aspekte koje nemaju veze sa emocijama, i kao treba da budu racionalni.

A to zasto nemas emocije prema nekome je duboko individualna, privatna i intimana stvar, i mnogo vise zavisi od iracionalnih stvari. Zato je iracionalno bitnije za sustinu tvog bica, i racionalno treba da sluzi samo kao regulator i usmeravac istih, nikako kao glavna stvar.

Kami, ti smatras da emocije mnogo vise zavise od iracionalnog nego racionalnog? Odakle dolazi to iracionalno?

- - - - - - - - - -

Kažu često klin se klinom izbija što je apsolutno tačno, ali ima jedna sitnica, treba naći odgovarajući klin, a ne bilo koji. Samo zato što je novi, ili potencionalni partner na izgled bolji, možda čak i objektivno inteligentniji, stabilniji, pa i ljepši u odnosu na prethodnog, ne znači da ga možemo voljeti istom mjerom. Kompatibilnost dolazi iz podsvjesti, iz najprimitivnijeg dijela naše prirode, i ne može se racionalno i logički objasniti. Obično je baš taj nesavršeniji bivši partner imao neku žicu, ili osobinu koja nas je za njega smrtno vezivala i zbog kojeg smo ga do beskraja suludo idealizovali, a baš tu žicu novi partner, po svemu savršeniji, ipak nema...

Materijal za brak je najodvratniji izraz za koji sam čula i više me asocira na brak iz koristi i reda radi, nego iz duboke želje da se vežeš za drugo biće. Tu sreće nema.

Jako lep odgovor.

Pitanje za tebe...da li se treba voditi tim podsvesnim primitivnim delom ili svesnim delom? Da li podsvest zna bolje gde nas vodi od svesti?
 
Imali ste veliku ljubav. Osetili najvecu zaljubljenost i najvecu patnju. Leteli do oblaka i padali na samo dno. Ali ipak, voleli ste voleli nju/njega. Onako, do koske, do srzi, iako mozda ne bi trebalo da ga/je volite.

Posle je dosao on/ona. Sve ono sto bivsi ili bivsa nije bila. Nova osoba, koja je stabilna, dobra, nema neizvesnosti, nema cimanja, savrsen materijal za zenu ili muza. Lepo vam je sa novom osobom, prija vam kad ste zajedno ali ne patite kad niste zajedno. Osecate privrzenost, strast, ali ne volite do srzi. Mozda cak i niste zaljubljeni, iako vam je lepo u toj vezi jer vam osoba pruza sigurnost, ljubav, paznju. To vam godi. Niste ni vi losi prema toj osobi, ali znate u dubini duse da ne volite istim intenzitetom.

Zasto???

Zar ne bi trebalo da se osoba koja je na papiru "bolja", voli vise od prethodne koja je bila "losa"? Zasto ne mozemo da volimo one koji su dobri prema nama a volimo one koji su losi?

Ovo je ovako uprosceno receno. Ne mislim da je to stalno tako. Da li se voli glavom ili srcem i zasto je primer koji sam dala tako cest? Sta je to u ljudskoj psihi i kako se i zasto mi uopste zaljubljujemo?.

Sta vi mislite o tome?

Uhhhh..ovde se treba razmisljati.....
 
Znam da će žene negodovati, znam da će me proglasiti ovakvim ili onakvim, ali činjenica je da ne možeš da se otarasiš žene prema kojoj si bio skot i kojoj si u startu rekao da nikad nećete biti zajedno, ali i da ćeš najverovatnije ispušiti ako kažeš nekoj otvoreno šta osećaš i da bi sa njom hteo da budeš...

Žene vole te tipove koji su im kao visoka štikla, lepo im stoje ali će im slomiti i nogu i kičmu, "žuljaće" ih toliko da će plakati, sve je to ok, ali će ga i dalje juriti kao đavo maglu...
 
Znam da će žene negodovati, znam da će me proglasiti ovakvim ili onakvim, ali činjenica je da ne možeš da se otarasiš žene prema kojoj si bio skot i kojoj si u startu rekao da nikad nećete biti zajedno, ali i da ćeš najverovatnije ispušiti ako kažeš nekoj otvoreno šta osećaš i da bi sa njom hteo da budeš...

Žene vole te tipove koji su im kao visoka štikla, lepo im stoje ali će im slomiti i nogu i kičmu, "žuljaće" ih toliko da će plakati, sve je to ok, ali će ga i dalje juriti kao đavo maglu...

Ali to sto pricas postoji i sa one druge strane. Muskarac isto tako ludi za zenom koja ga ne ferma ni dva posto..a dobra mu je dosadna. To je u ljudskoj prirodi i nije tipicno zenski ni muski fenomen.

Da ne generalizujemo, nije uvek tako, naravno. Niti mislim da si osudjen na propast ako priznas emociju. Jesi, ako je sa druge strane pogresna osoba. Ako je prava, to je najlepsa stvar.
 
Ali to sto pricas postoji i sa one druge strane. Muskarac isto tako ludi za zenom koja ga ne ferma ni dva posto..a dobra mu je dosadna. To je u ljudskoj prirodi i nije tipicno zenski ni muski fenomen.

Da ne generalizujemo, nije uvek tako, naravno. Niti mislim da si osudjen na propast ako priznas emociju. Jesi, ako je sa druge strane pogresna osoba. Ako je prava, to je najlepsa stvar.

Ljudi često ubacuju u istu priču to "dobra im je dosadna", to što je ona dobra ne znači da nije dosadna, dosada i dobrota su dve različite stvari... Nije ona dosadna automatski zato što je dobra, dosadna je zato što je smarač...

I ne kažem, ima i kod muškaraca tipova koji jure one koje ih ne gledaju, ali to je negde i normalno, mi smo po prirodi lovci...

Ono što mi nije normalno je da se neka nabije na štiklu od 12cm ili više i tako provede celu noć da sutra ne može da stoji, takođe mi nije normalno kada vidim neku u miniću na minusu napolju... Negde mi se više čini da su žene malo sklonije mazohizmu... Ili je to ta prirodna crta submisivnosti, koju sam inače našao kod mnoooooogo žena... Ne, ne pričam kako sam ja neki šmeker, je*ač, našao znači primetio i u priči, u njihovim priznanjima, a i u krevetu naravno.
 
Ljudi često ubacuju u istu priču to "dobra im je dosadna", to što je ona dobra ne znači da nije dosadna, dosada i dobrota su dve različite stvari... Nije ona dosadna automatski zato što je dobra, dosadna je zato što je smarač...

I ne kažem, ima i kod muškaraca tipova koji jure one koje ih ne gledaju, ali to je negde i normalno, mi smo po prirodi lovci...

Ono što mi nije normalno je da se neka nabije na štiklu od 12cm ili više i tako provede celu noć da sutra ne može da stoji, takođe mi nije normalno kada vidim neku u miniću na minusu napolju... Negde mi se više čini da su žene malo sklonije mazohizmu... Ili je to ta prirodna crta submisivnosti, koju sam inače našao kod mnoooooogo žena... Ne, ne pričam kako sam ja neki šmeker, je*ač, našao znači primetio i u priči, u njihovim priznanjima, a i u krevetu naravno.

Moze biti da si u pravu kod te crte submisivnosti. Mozda je zenama prirodnije da se podrede ili da se zrtvuju, dok je muskarcimo te teze. Ali sto se tice ove konkretne teme, nisam primetila tu razliku u muskom i zenskom polu. Istih prica koliko hoces sa obe strane.
 

Back
Top